Arhiva kategorije: Provjereno i vjerodostojno

Provjereno i vjerodostojno

Dezinformacije u medijima o splitskom vjeroučitelju

Doc. dr. sc. Silvana Burilović Crnov

U tjedniku Nacional objavljen je 28. svibnja 2024. niz netočnih informacija u članku pod naslovom: „ŠOKANTNO Vjeroučitelj u Splitu srednjoškolcima objašnjavao da se pobačaj radi – vješalicom”.

Naime, 27. svibnja 2024. autor spomenutog članka uputio je upit Katehetskom uredu i Tiskovnom uredu Splitsko-makarske nadbiskupije navodeći da je Nacional doznao da je vjeroučitelj Mario Milovac „prošlog tjedna“ u trećem razredu IV. gimnazije Marka Marulića u Splitu uznemirio učenike predavanjem o pobačaju, u kojem je spominjao „vješalice“ kao sredstvo pobačaja. Novinar je tražio komentar o tome: „Je li primjereno i u skladu s nastavnim programom da vjeroučitelj s učenicima raspravlja o metodama pobačaja? Je li primjereno da njegovo predavanje uznemiri učenike? Je li primjereno da vjeroučitelj spominje ‘vješalice’ u kontekstu opisa pobačaja?“

Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije odmah je pokrenuo postupak istraživanja činjenica i zatražio od vjeroučitelja M. Milovca pisano i usmeno očitovanje. Po primitku očitovanja, novinaru je istoga dana Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije poslao odgovor koji donosimo u cijelosti: „Vjeroučitelj Mario Milovac sukladno Kurikulu Katoličkog vjeronauka za 3. razred gimnazije, u okviru teme Izazov napretka, patnje, bolesti i smrti, obradio je i podtemu Bioetike i Katoličkog pristupa kloniranju, eutanaziji i palijativnom liječenju, presađivanju i darivanju organa, pobačaju i dr. U ishodima Godišnjeg izvedbenog kurikuluma za gimnazije (SŠ KV C.3.2.) stoji: Učenik objašnjava i argumentirano iznosi biblijske temelje i crkveni nauk o svetosti i nepovredivosti ljudskoga života. Očekivanja međupredmetnih tema su: kod učenika razviti kritičko razmišljanje o ovim bioetičkim pitanjima, promišljanje o svetosti i nepovredivosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti, uvidjeti posljedice svojih i tuđih postupaka/stavova/izvora te važnost odgovornog donošenja životnih odluka. Vjeroučitelj je obradio temu pobačaja a da ne prikazuje videa ili bilo kakve druge materijale na satu. Splitsko-makarska nadbiskupija ulaže velike napore u stručno usavršavanje svojih vjeroučitelja te zajedno sa Agencijom za odgoj i obrazovanje organizira godišnje stručne skupove, radionice i dr. projekte gdje se uvijek nastoje obraditi aktualne teme. Tako su vjeroučitelji upoznati sa svim stavovima, bilo medicinskim, bioetičkim i teološkim te mogu argumentirano obrađivati sve teme navedene u Kurikulumu. Ukoliko se netko od učenika subjektivno osjetio uznemirenim ili povrijeđenim pri obradi teme, ovim putem izražavamo žaljenje. Vjeroučitelj će razgovarati s učenicima. Važno je napomenuti da se radi o mladim osobama, sedamnaestogodišnjacima i osamnaestogodišnjacima, koji imaju već uvelike izgrađene stavove, a katolički vjeronauk želi i mora pridonijeti stvaranju kritičkog stava prema raznim životnim temama, među kojima je i pitanje pobačaja.“

Odgovor je u cjelovitom obliku objavljen samo u tiskanom izdanju Nacionala, a na portalu Nacionala, što su prenijeli i drugi mediji, donijeta je samo rečenica: „Ukoliko se netko od učenika subjektivno osjetio uznemirenim ili povrijeđenim pri obradi teme, ovim putem izražavamo žaljenje.“ Manipulirajući tekstom dezinformirana je javnost.

Nadalje, pozivajući se na anonimni izvor, autor članka u spomenutom tekstu iznio je niz lažnih optužbi prema Mariju Milovcu, vjeroučitelju iz Splitsko-makarske nadbiskupije, suprugu i ocu četvero malodobne djece. Iz iskaza vjeroučitelja M. Milovca, koji je iznio i u intervju koji je dao za Bitno.net 31. svibnja 2024. jasno je da učenicima na nastavi nije „objašnjavao da se pobačaj radi – vješalicom”, niti je spominjao „vješalice“ na satu vjeronauka.

Nadalje, nije istina da je vjeroučitelj M. Milovac učenike „uznemirio predavanjem i videom s realističnim scenama pobačaja” jer učenicima nije prikazivao nikakav video sadržaj sa scenama pobačaja. Objavom i prenošenjem članka s portala Nacionala na druge portale ubrzano se proširila lavina komentara na društvenim mrežama. Najvećim dijelom bila je riječ o govoru mržnje i poticanju na fizičko nasilje. Takvi su komentari prouzročili stanje zabrinutosti ne samo kod vjeroučitelja konkretno, nego i kod članova njegove obitelji i bližnjih. Važno je istaknuti da je medijske natpise pokrenuo anonimni izvor, a ne provjerena i točna informacija što baca sjenu na novinarski rad u ovom slučaju. Tim više što su u sve uključeni i konkretni malodobni učenici iz razreda u kojima vjeroučitelj radi, što je dovelo i do njihove medijske izloženosti, ali i zabrinutosti njihovih bližnjih te im je nanijeta moralna šteta.

Potrebno je istaknuti da je vjeroučitelj Milovac izvodio nastavu sukladno kurikulumu Katoličkoga vjeronauka za treći razred gimnazije u okviru podteme Bioetika s ciljem promišljanja o svetosti i nepovredivosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Nije istina da je kurikulum katoličkoga vjeronauka za srednje škole – kako stoji u spomenutom članku – „kontroverzan sam po sebi jer katoličkom, uvelike ideologiziranom i represivnom tumačenju stvarnosti daje monopol…”. Naime, Kurikulum nastavnoga predmeta „Katolički vjeronauk za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj“ višestruko je recenziran, odobren je odlukom Ministarstva znanosti i obrazovanja i Hrvatske biskupske konferencije te je izborni predmet.

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Nepostojeća izjava pape Franje o postu

Ubrzo nakon objave papine korizmene poruke, 1. veljače 2024. godine, društvene mreže i razni internetski portali počeli su širiti dezinformaciju da je papa Franjo izjavio kako katolici mogu jesti što god žele tijekom korizme. Navodna izjava, koja je izazvala veliki interes i kontroverze, bila je naslovljena: „Jedite što god želite za Uskrs”.

Ta se dezinformacija ubrzo proširila društvenim mrežama, gdje su je dijelili i o njenom značenju ozbiljno raspravljali i dobronamjerni vjernici, ali čak i neki svećenici. Mnogi su bili zbunjeni i zabrinuti, s obzirom na to da je post tijekom korizme duboko ukorijenjena tradicija među katolicima. Korizma, u trajanju od 40 dana, vrijeme je molitve, posta, obraćenja i djela milosrđa. Tradicionalno, katolici se tijekom tog vremena suzdržavaju od mesa na određene dane, redovito petkom, a posebno na čistu srijedu i na veliki petak.

Jedna od viralnih objava sadržavala je navodnu izjavu pape Franje koja je u prijevodu glasila ovako: „Jedite što god želite za Uskrs, žrtva nije u želucu, nego u srcu. Oni koji se suzdržavaju od mesa, ali ne razgovaraju sa svojom rodbinom ili ne posjećuju roditelje, ne dijele hranu s potrebnima i kritiziraju druge ljude, nisu bolji zbog toga. Bolje je tražiti dublji odnos s Bogom kroz bolje postupanje prema drugima, budimo manje arogantni i ponizniji u srcu.”

Ta je dezinformacija u pet dana podijeljena  više od 700 puta, najviše na Facebooku i X-u (bivšem Twitteru), a  izazvala je različite reakcije među vjernicima. Neki su bili zbunjeni i pitali se je li moguće da je papa Franjo zaista rekao nešto što bi se moglo protumačiti kao ublažavanje strogosti korizmenog posta. Drugi su bili skeptični, s obzirom na dosadašnje stavove pape i na tradicionalno naučavanje Crkve. Dodatno zbunjuje i to što se lažni citat, točnije, njegov drugi dio, nekako naslanja na Isusov nauk da „ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi – to čovjeka onečišćuje“ (Mt 15,11). Zato su se mnogi i uhvatili u ovu zamku, jer svi se lako nađemo u stvarnosti vlastite slabosti i grijeh ogovaranja, neopraštanja, nepomirivanja ili nedostatka poniznosti u odnosu na naše bližnje. Jedan korisnik Twittera napisao je: „Ako je ovo stvarno istina, papa Franjo je upravo revolucionirao korizmu. Ali, stvarno mi je teško povjerovati da je ovo točno.” Drugi korisnik je komentirao: „Ovo mora biti lažna vijest. Papa Franjo uvijek naglašava važnost posta i pokore tijekom korizme.”

Ubrzo nakon što je dezinformacija počela kružiti, iz Vatikana je izdano službeno priopćenje u kojem je kategorički demantirana izjava koja se pripisuje papi Franji. U priopćenju se naglašava da papa nikada nije rekao ništa slično i da je navodni citat posve izmišljen. Vatikanski glasnogovornik je rekao: „Papa Franjo nikada nije dao takvu izjavu. Njegova poruka za korizmu 2024. godine poziva na duhovnu obnovu i važnost molitve, posta i milostinje.”

Službena poruka pape Franje za korizmu 2024. godine, koja nosi naslov „Bog nas vodi kroz pustinju do slobode” (https://ika.hkm.hr/dokumenti/papina-poruka-za-korizmu-2024-godine/), niti ne spominje prehrambene navike tijekom korizme. Umjesto toga, papa je naglasio važnost hoda, kao izlaska iz ropstva i ulaska u slobodu. „Da bi naša korizma bila konkretna, prvi korak je željeti vidjeti stvarnosti.“ Kao što je stvarnost migranata na Lampedusi, koje je papa posjetio, ili kao što je stvarnost „globalizacije ravnodušnosti“, koju je papa  suprotstavio dvama sve aktualnijim pitanjima: „Gdje si?“ (Post 3, 9) i „Gdje ti je brat?“ (Post 4, 9). Papa je također istaknuo da je korizma vrijeme za zastajanje i molitvu. „Vrijeme je za djelovanje, a u korizmi djelovati znači također zastati. Zastati u molitvi kako bi se primilo Božju riječ i zastalo poput Samarijanca pred svojim ranjenim bratom.“

Ovaj incident s izmišljenom porukom pokazuje kako društvene mreže mogu biti plodno tlo za širenje dezinformacija. Lažna vijest se brzo proširila, djelomično zbog svoje senzacionalne prirode, ali i zbog nedostatka kritičkog preispitivanja od strane korisnika mreža. Mnogi su podijelili vijest bez provjere izvora i bez utvrđivanja je li informacija točna.

Kako bi se borili protiv ovakvih situacija, važno je da korisnici društvenih mreža budu oprezni i kritični prema informacijama koje dijele. Uvijek treba provjeravati izvore i tražiti potvrdu iz pouzdanih i službenih kanala, prije nego što prihvate neku vijest kao istinitu. Vatikan i druge vjerske ustanove često izdaju službena priopćenja, koja lako mogu pomoći u razjašnjavanju situacija i demantiranju lažnih tvrdnji.

Post je ključni dio katoličke tradicije i simbolizira pokoru, samodisciplinu i duhovni rast. Tijekom korizme, vjernici se potiču na post i suzdržavanje od zla, kao i na intenziviranje molitve i činjenja dobrih djela. Ta praksa nije samo fizički čin odricanja od određene hrane, već i duhovna vježba koja ima za cilj približiti vjernike Bogu i pomoći im u njihovom duhovnom rastu.

Papa Franjo je u svojim govorima često naglašavao važnost autentičnog življenja vjere, koje uključuje ljubav prema bližnjemu, milosrđe i obnovu cijeloga čovjeka iznutra. Njegove poruke za korizmu uvijek pozivaju na dublje duhovno preispitivanje i autentično življenje vjere.

Dezinformacija o izjavi pape Franje da katolici mogu jesti što god žele tijekom korizme, izmišljotina je koja je izazvala znatnu zbrku među vjernicima. Brza reakcija Vatikana i službeni demantij pomogli su razjasniti situaciju, ali ovaj incident naglašava važnost provjere informacija i odgovornog korištenja društvenih mreža. Korizma ostaje vrijeme posta, molitve i djela milosrđa, a papa Franjo nastavlja poticati vjernike na dublje duhovno i istinsko življenje u skladu s Kristovim naukom.

Marko Puškarić

Izvor ilustracije: Pray Everyday
Izvor ilustracije: Father Jim Sichko

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Dezinformacije: grijeh novinarstva

Edukacija za predstavnike Tiskovnih ureda (nad)biskupija

Projekt „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT)“ sastoji se od više dijelova. Uz istraživanje javnog  mnijenja povjerenja u svjetovne i vjerske medije; stručne i publicističke tekstove o dezinformacijama koji se objavljuju u rubrici HKM-a „Glas istine“; prikupljanje materijala i rada na alatu za provjeru dezinformacija o vjerskim temama; unapređenje studija komunikologije i rad na izradi prvog sveučilišnog udžbenika iz ovog područja; objava tematskih brojeva studentskog časopisa „Kompas“, važan segment projekta su i edukacije. One se održavaju tijekom cijeloga projekta i namijenjene su ciljnim skupinama. Jedna takva dvodnevna edukacija za djelatnike i predstavnike Tiskovnih ureda (nad)biskupija održana je 13. i 14. svibnja 2024. Na Hrvatsko katoličko sveučilište pristiglo je tridesetak sudionika iz cijele Hrvatske.

U pozdravnim riječima važnost okupljanja onih koji „nisu same one koje informiraju, već evangeliziraju“ naglasili su pročelnik Sveučilišnog odjela za komunikologiju HKS-a, prof. dr. sc. Danijel Labaš i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije i ravnatelj Hrvatskog katoličke mreže vlč. doc. dr. Krunoslav Novak.  

Program dvodnevne edukacije osmislili su profesori Odjela za komunikologiju HKS-a pod vodstvom doc. dr. sc. Lane Ciboci Perša, koja je održala prvo predavanje „Od informacije do dezinformacije u medijima“. U uvodnom dijelu Ciboci Perša kratko je predstavila rezultate istraživanja koje je za potrebe projekta početkom 2024. godine online anketom provela Istraživačka agencija Hendal. Posebno je ukazala na činjenicu visokog postotka u nepovjerenje informacija koje o vjerskim temama dobivaju putem društvenih mreža, koje se ujedno prema odgovorima ispitanika nalaze na prvom mjestu po prijenosu netočnih informacija. Kad je riječ o najprepoznatljivijim vjerskim medijima prva mjesta zauzimaju Glas Koncila, HKR-HKM i Laudato TV.

U nastavku predavanja, Ciboci Perša je podsjetila na riječi Pape Franje, kako su „dezinformacije grijeh novinarstva“ (Usp. Papa Franjo, Susret s izaslanstvom Nagrade „To je novinarstvo”, 26.8.2023.).  To je povezana i s Papinim mislima izrečenima u Poruci za 52. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija (Fake news i novinarstvo mira). Pojasnila je i pojmove poput misinformacija, malinformacija i dezinformacija, koje je potkrijepila primjerima. Ukazala je i na razne oblike širenja dezinformacija, lakoću širenja istih, te upozorila na posljedice. Unatoč činjenici, da  je danas lako proizvesti dezinformaciju,  Ciboci Perša je posvijestila, kako ona nije „izum“ našeg vremena, jer prve tragove nalazimo za Rimske republike (40.-30. pr. K.).

U zaključnom dijelu, je ključnim istaknula medijsku pismenost kao sredstvo borbe protiv dezinformacija, te je dala nekoliko savjeta za lakše prepoznavanje dezinformacija.

O temi „Dezinformacije o Katoličkoj Crkvi u medijima“ govorila je doc. dr. sc. Suzana Peran. Naglasila je, kako Papa Franjo ističe važnim ulogu katoličkih novinara u zaustavljanju širenja lažnih vijesti. Papa naglašava tragediju dezinformiranja, što dovodi do diskreditiranja i demoniziranja drugoga. U tom vidu borbe protiv lažnih vijesti, Papa poziva na promicanje novinarstva mira.

Peran je predstavila nekoliko uspješnih projekata kojima se mjesne Crkve diljem svijeta bore protiv dezinformiranja, odnosno raznim alatima pomažu vjernicima, ali i drugima da što lakše prepoznaju lažne vijesti. U završnom djelu predavanja podsjetila je na niz dezinformacija o vjerskim temama objavljenim u domaćim i inozemnim medijima.

Doc. dr. sc. Ivan Uldrijan je u predavanju „Manipulacija vizualnim sadržajima u medijima“ nastojao sudionike edukacije potaknuti na promišljanje o važnosti slike u suvremenim medijima, upozoriti na ključna etička pitanja u vizualnoj medijskoj komunikaciji, te im predstaviti temeljne pojmove vizualnih dezinformacija. Upozorio je, kako vizualna komponenta medijskih sadržaja postaje najvažnijim komunikacijskim sredstvom novih medija. „Slika pruža cjelovitost izvještaju i upotpunjuje prikaz zbivanja. Stoga je vjerodostojnost vizualnoga sadržaja u medijima ključna“. Iako današnja tehnologija omogućava puno jednostavnije stvaranje, ali i manipuliranje medijskim sadržajima, ima niz povijesnih manipulacija fotografijom o u namjerno obmanjujuće svrhe. Stoga je upozorio na etičnost, te je naglasio, kako „etičan fotograf ne mijenja fotografije izvan onoga što je potrebno za optimaliziranje tehničke kvalitete“.

Na početku predavanja „Dezinformacije u političkom okruženju“, dr. sc. Jakov Žižić je naglasio, kako je politika prirodni prostor dezinformacija, jer se „politički interes i politički utjecaj nalaze u osnovi stvaranja i širenja dezinformacija.“ U tom vidu je pojasnio četiri vrste dezinformacija s obzirom na njihove ciljeve: stvaranje pristanka, a ne mišljenja, stvaranje razdora, stvaranje pomutnje i stvaranje sumnje. Također je pojasnio i odnos dezinformacije i propagande, te je posebno upozorio na digitalne platforme koje omogućavaju usmjeravanje i širenje lažnih informacija na stotine milijuna ljudi koji mogu dalje širiti i replicirati obmane. Na taj način svaka osoba može potencijalno biti svjesni ili nesvjesni dezinformator. Dodao je, kako je nekad bilo potrebno više godina da se proširi neka dezinformacija, dok je danas dovoljno nekoliko sati da ona dopre do velikoga broja ljudi.  

 „Dezinformacije i digitalne medijske publike: utjecaj, izazovi i otpornost“ bila je tema predavanja dr. sc. Leali Osmančević. U predavanju je naglašeno kako dezinformacije dovode do propitkivanja istine koja se posreduje putem medija. Nepovjerenje se osobito javlja u društvima gdje vladaju podjele, jer tu nema konstruktivnog dijaloga. Govoreći o digitalnom dobu, Osmančević se osvrnula i na odnos dezinformacija i medijske publike, te posebno ukazala na opasnosti od širenja dezinformacija putem medija i društvenih mreža, te utjecaja istih na primatelje. U tom vidu je potrebnim naglasila važnost medijske pismenosti kao preventive u izgradnji otpornosti na dezinformacije.

Doc. dr. sc. Snježana Mališa je u predavanju „Put, istina i život između dezinformacije i cjeloživotne formacije“ naglasila važnost osobnog rasta u vjeri uz i kroz sve posebnosti koje osoba susreće vršeći službu djelatnika tiskovnog ureda jedne Mjesne Crkve. Istaknula je važnost osobnog angažmana, ali i nasušnu potrebu uspostavljanja pravilne ravnoteže između svih aspekata ljudskoga života, „Samo ako Bogu damo apsolutno prvenstvo u odnosu na sve ostale stvari (posao, međuljudski odnosi itd.) moći ćemo uspostaviti ispravan odnos prema stvarima, biti istinski angažirani ne gubeći potreban odmak, imati nutarnju slobodu i ujedinjen život. U protivnom ćemo postati neosjetljivi, nemarni ili navezani, obuzeti, rastreseni i nepotrebno zabrinuti. Veza s Bogom koja se stvara u molitvi bitan je element naše životne stabilnosti. Bog je stijena, njegova ljubav je nepokolebljiva. On je ‚Otac svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene‘ (Jak 1, 17).“, citirala je između ostalog  Mališa poznatog teologa o. Jacquesa Philippea.

Edukacija je imala i praktični dio u vidu dviju radionica „Razotkrivanje dezinformacija“ i  „Medijski trening u borbi s dezinformacijama“ koje je osmislio i vodio dr. sc. Kristijan Sedak. Posebnu je pozornost usmjerio na potencijalne krizne situacije koje se mogu javiti u radu djelatnika Tiskovnih ureda, te ih uputio na komunikacijske alate.

U evaluaciji sudionici su ocijenili važnim i korisnim održavanje ovakvih oblika edukacija kako u vidu cjeloživotnog profesionalnog obrazovanja, tako i susreta s kolegama i razmjena iskustava. Stoga su izrazili želju, da se slični seminari održavaju češće, te da obuhvate teme iz područja komunikacijskih znanosti, ali i praktični dio u vidu novinarskih i i PR radionica.

Marija Belošević

Dezinformacije - grijeh novinarstva

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Dezinformacije posvuda

Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama – nova radionica za novinare

U ponedjeljak 15. travnja 2024. u zgradi HBK, u sklopu projekta Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama, održana je još jedna edukacija za novinare.

O temi „Dezinformacije i politika“ izlagao je dr. sc. Jakov Žižić, o temi „Utjecaj dezinformacija na medijsku publiku“ dr. sc. Leali Osmančević, a o temi „Dezinformacije i algortimi“ doc. dr. sc. Luka Šikić, svi s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.  

Laganje je strategija

„Dezinformacije shvaćamo kao informacije koje su netočne i namjerno stvorene kako bi obmanule javnost; naštetile nekoj osobi, organizaciji, društvenoj skupini, državi ili cilju te ostvarile neki interes, ekonomski ili politički“, istaknuo je dr. sc. Žižić, pozivajući se na autorice Ivu Nenadić  i Milicu Vučković.

Nastavio je kako su politički interesi, politička korist i politički utjecaj u osnovi stvaranja i širenja dezinformacija koje se najbrže šire kada su u pitanju političke vijesti i politički događaji, kao upravo izbori, gdje je izborna kampanja, s osobnim napadima, lišena politike, te u izvanrednim okolnostima kao što je bila bolest COVID-a ali i potresi. Dezinformacije se šire kako bi se ostvarili politički ciljevi kao što su diskreditiranje protivnika, remećenje javnopolitičkih rasprava, utjecanje na birače, zaoštravanje postojećih društvenih podjela ili stvaranje općeg konteksta konfuzije i informacijske paralize. Cilj dezinformacija nije nužno promijeniti mišljenje ljudi nego ih pretrpati informacijama i potaknuti relativiziranje. Ni laž nije strana, a koncept  dezinformacija je izvorno povezan s obavještajnim službama u čemu su prednjačili Sovjetski savez i druge komunističke zemlje poput Jugoslavije. Tomu u prilog ide i citat: „Na bazi poluistina koje odgovaraju Službi, plasirali smo informacije i dezinformacije prema pojedincima, grupacijama, organizacijama i društvima i na nivou Republike zaveli akciju „Pismo” čija je realizacija još u toku“, naveo je dr. Žižić. Govoreći o četiri kategorije dezinformacija, pema O’Shaughnessyu iz 2020., predavač je istaknuo  kako je svrha dezinformacija stvoriti, održati i pojačati podjele u protivničkoj stranci, Vladi, koaliciji. Dezinformacija je strategija političke kontrole, strateško sredstvo države za sabotiranje međunarodnog konsenzusa – oružje borbe protiv neprijateljske države ili saveza država. Svakako, rekao je dr. Žižić, cilj je zbuniti, da se više ne vjeruje nikome ili ničemu, što je preduvjet za političku paralizu. Laganje je strategija. Cilj nije utjecati na mišljenje nego stvoriti zbunjenost . Širenje sumnje je veoma učinkovita vrsta dezinformacija jer se vjerodostojnost teško može apsolutno dokazati. Dezinformacije uključuju široki spektar lažnih, krivotvorenih, netočnih i zavaravajućih informacija i priča koje se stvaraju, prezentiraju i proširuju s ciljem zbunjivanja primatelja informacija ili stvaranja javne štete. 

Imajući pred sobom novinare, ali i studente, dr. Žižić je naveo neke medijski zabilježene primjere dezinformacija, a tiču se Crkve.

Na primjer, jedna je tiskovina u naslov stavila kako je sisački biskup na misi optužio kršćane da su prestali voljeti djecu i to pod naslovom „Djeca imaju pravo biti rođena“. Da je riječ o neistinitoj interpretaciji biskupovih riječi svjedoči objava u istoj tiskovini: “Kako je moguće da su kršćani izgubili ljubav prema djeci, zašto su se zatvorili u sebičnost i misle samo na sebe te se nisu spremni žrtvovati za djecu, za novi naraštaj. Svi koji rade sve protiv rođenja djece čine veliku nepravdu i veliko zlo sebi i ukupnoj zajednici. Djeca se imaju pravo roditi. Djecu treba prihvaćati sa zahvalnošću jer su djeca Božji dar zemlji”, rekao je biskup Košić, te dodao kako je upravo obitelj danas na meti i kako će hrvatski narod propasti ne obnovi li se ljubav prema djeci.

Trebamo razumjeti različite medijske generacije

Dr. sc. Osmančević je u svom izlaganju upitala moramo li redefinirati istinu, nešto što bi bilo prilično banalno i uopće nemoguće za promišljati. Ima li istina više definicija kad znamo što je istina? Dezinformacije su dovele do toga da neki propituju istinu i kada im je ona izložena najčešće posredstvom medija. Kada su podjele u društvu toliko vidljive svaka od njih počiva na nekom obliku nepovjerenja, bilo prema osobi, prema izvoru informacija, prema čitavoj medijskoj kući, medijskom djelatniku ili slično, čime se narušava društvena kohezija. Tako u društvima koja su podijeljena dolazi do nemogućnosti održavanja konstruktivnog dijaloga

Govorila je o odnosu dezinformacija i medijske publike u digitalno doba. Ističući kako trebamo razumjeti različite medijske generacije, posebno je istaknula proces raslojavanja publike prema medijima i prema interesima te je govorila o razlikama u korištenju medija  i povjerenju koje u medije imaju pripadnici različitih generacija. Također je govorila o utjecaju dezinformacija koje se šire putem medija, posebno društvenim mrežama, na pojedinca i društvo. Zaključno je upozorila na važnost izgradnje otpornosti na dezinformacije promicanjem medijske pismenosti i provjere informacija, korištenjem više izvora te sustavnim eudukacijama o dezinformacijama i njihovu prepoznavanju.

Algoritmi u središtu društvenih medijskih platformi

Docent Šikić u svom je izlaganju naveo kako sve polazi od podataka.

„U ranim godinama 21. stoljeća, svijet je počeo veliku digitalnu preobrazbu. Njezin je utjecaj višestruk, odražavajući se na osobne odnose, poslovanje, političke kampanje i društvene pokrete širom svijeta. Internet, nekad početna tehnologija, brzo se razvio u globalni fenomen, otvarajući put pojavi društvenih medija. Digitalno doba na taj je način označilo dubinsku promjenu u međuljudskoj interakciji i širenju informacija. Platforme društvenih medija ne samo da su revolucionirale komunikaciju, već su postale integralni dio našeg svakodnevnog života. Te platforme, sa svojim mrežama i povezanošću u stvarnom vremenu, preobrazile su način na koji međusobno komuniciramo, dijelimo vijesti i sudjelujemo u globalnim događajima“. „U središtu društvenih medijskih platformi“, nastavio je doc. Šikić, „su upravo algoritmi, sofisticirani računalni procesi koji su redefinirali digitalne interakcije. Algoritmi su više od nizova računalnog koda, oni su dinamični sustavi koji analiziraju, predviđaju i utječu na ponašanje korisnika. Pretražujući ogromne količine podataka, algoritmi personaliziraju sadržaj s kojim se susrećemo na internetu, prilagođavajući naše društvene medijske feedove subjektivnim preferencijama i online ponašanjima. Oni određuju vijesti koje vidimo, informacije koje se pojavljuju na našim zaslonima, pa čak i koje reklame su najrelevantnije za naše interese te je stoga moguće reći da su oni nevidljivi arhitekti naših digitalnih iskustava, suptilno oblikujući i našu percepciju stvarnoga svijeta“. Predavač je pojasnio kako se utjecaj algoritama proteže dalje od samog pružanja sadržaja i imaju ključnu ulogu u širenju i kontroli informacija, posebno u kontekstu lažnih vijesti. U posljednjih nekoliko godina termin „lažne vijesti“ sve se češće koristi, označavajući jedan od izazova koje postavlja digitalno doba. Dezinformacije i lažne informacije koje se šire putem društvenih medijskih kanala mogu imati dalekosežne posljedice, od utjecaja na javno mišljenje do prevage u političkim procesima. Iako su algoritmi kritizirani zbog olakšavanja širenja lažnog sadržaja, dajući prednost angažmanu publike nad točnošću informacija, oni također služe kao alati za borbu protiv dezinformacija. Koristeći napredne tehnike obrade i analitike podataka, algoritmi mogu identificirati, označiti i smanjiti širenje lažnih vijesti, služeći tako kao čuvari istine u društvu, zaključio je doc. Šikić.

Autor teksta: Neno Kužina

Autorica fotografije: Marija Belošević

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Propaganda i dezinformacije

Marinko Nikolić

Europski parlament, 9. travnja 2024., objavljuje “Vanjsko uplitanje: kako se Parlament bori protiv prijetnji demokraciji EU-a” s podnaslovom “Strane sile koriste dezinformacije i kibernapade jer žele prilagoditi mišljenje građana EU-a vlastitim interesima…”. Navodi kako je Europska unija zbog brzog razvoja društvenih mreža i porasta geopolitičkih napetosti suočena s većim rizikom pokušaja utjecaja stranih aktera na izbore i demokratske procese. Posebno osnovani parlamentarni odbori istražuju takve aktivnosti i iskazuju zabrinutost zbog ruskog i kineskog uplitanja, ali i drugih zemalja kao što su Katar i Maroko.

Predsjednica Parlamenta Roberta Metsola napomenula je da će europski izbori biti test otpornosti europskih sustava: “Znamo koliko su daleko drugi akteri spremni ići kako bi utjecali na naše demokratske procese. U mnogim državama svjedočimo pokušajima plasiranja i širenja dezinformacija i propagande, koji dolaze od aktera neprijateljski nastrojenih europskom projektu. Ne možemo dopustiti da se ovi destruktivni narativi, propaganda i dezinformacije šire bez da im se suprotstavimo”.

Europski parlament kada govori o taktikama takvih dezinformiranja navodi kako se šire lažne ili krivo prezentirane informacije  s namjerom obmanjivanja javnosti i stvaranja zbunjenosti kako se više ne bi mogla jasno razlikovati istina od laži. Kroz polarizaciju mišljenja jačaju se najekstremnija stajališta koja za cilj imaju ušutkivanje umjerenih stajališta i onemogućavanje demokratske rasprave, a kroz narative o prijevarama i nepravilnostima nastoji se stvoriti nepovjerenje prema institucijama, zbunjenost i kaos.

Europska unija protiv dezinformacija bori se zakonskim aktima, jačanjem suradnji, osnivanjem posebnih radnih skupina, razvojem edukativnih alata, preporukama i informiranjem kako bi ojačala povjerenje u EU institucije, povjerenje koje je pod ciljanim udarom.

Da je povjerenje bitno zna svaki poduzetnik. Kompanije i institucije investiraju u povjerenje znajući dobro da je za povjerenje nemoguće jednostavno educirati građane izlažući ih činjeničnim informacijama. Znaju to odavno PR stručnjaci i mediji koji rade po toj dinamici zajednice i pojedinca u njoj. To je dio ljudske prirode koja funkcionira po formuli ljudi-za-ljude. Isto to vrijedi i za političko razumijevanje koje se temelji više na društvenom povjerenju nego na stvarnoj distribuciji fakata.

(Ne)otpornost pojedinca na dezinformacije tako nužno seli u sociologiju i psihologiju zajednice gdje na scenu stupa propaganda. Dužnost povećanja građanskog povjerenja, smanjenje društvene polarizacije i depolitizacija političkih činjenica, puno je više odgovornost političara i medijskih elita nego li svakog od nas. Pojedini političari i mediji, na žalost, smatraju da im je od političke ili ekonomske koristi radikalna polarizacija i potkopavanje društvenog povjerenja. Dezinformacije s kojima se EU danas bori su s potpisom, sustavne i organizirane – dakle čista propaganda, a otpornost pojedinaca na njih je dvojbena, ako uopće i postoji, što nam je i povijest pokazala. Upravo o tome, sada već davno i u drugačijim okolnostima, vrlo sustavno govorio je Jacques Ellul, klasik informacijskog rata, propagande, dezinformacija i lažnih vijesti najviše kroz djelo “Propaganda: The Formation of Men’s Attitudes” (1965.).

Ellul (francuski sociolog, filozof i teolog, radio je kao profesor na Sveučilištu u Bordeauxu,autor preko 50 knjiga i više od 1000 članaka) poznati je stručnjak za propagandu i učinke tehnologije na društvo i pojedinca. Njegovi se pogledi na propagandu i ulogu tehnike u njoj i danas čine dalekovidnima.

Zapadne zemlje ponovno su, slično Ellulovom vremenu dvaju blokova, postale zabrinute zbog propagande i dezinformacija kineske i ruske vlade koje mogu dovesti u zabludu pojedince i grupe. Ellul smatra da se u propagandi pojedinac nikada ne smatra pojedincem, već uvijek u smislu onoga što ima zajedničko s drugima, kao što su njegove motivacije, njegovi osjećaji, mitovi. Pojedinac je sveden na prosjek, a, osim u malom postotku, propagandno djelovanje temeljeno na prosjeku bit će učinkovito. Pojedinac, naš europski građanin, nezanimljiv je za propagandu kao individua, jer individua izvan skupine istih motiva (ako takva postoji) pruža previše otpora za svaku propagandu. Propaganda dopire do pojedinca zatvorenog u masu kao sudionika te mase. Pojedinac uključen u masu ima oslabljen psihički obrambeni sustav, njegove reakcije je lakše provocirati, propagandist profitira u procesu difuzije emocija kroz masu, i, u isto vrijeme, od pritiska kojeg pojedinac osjeća u masi. Emocionalnost, impulzivnost i dr. – sve te karakteristike individue dobivene u masi od velike su pomoći propagandisti, ali i masovnim medijima. U stvarnosti, kaže Ellul, propaganda ne može postojati bez masovnih medija. Tako propaganda profitira od strukture same mase. Ne funkcioniraju li upravo tako i masovni mediji – koriste strukturu mase u kojoj se opet svaki pojedinac osjeća kao da se medij obraća upravo njemu.

Tehnologija nam – i u Ellulovo vrijeme, a danas daleko više – omogućuje sve veću segmentaciju društva, pa stoga sve manje skupine mogu biti ciljane dezinformacijama na temelju njihovih zajedničkih stavova i veza. Jačanje tih veza i stvaranje povezane grupe s još više istomišljenika može se postići pojačavanjem potvrdnih sadržaja koja jačaju zajednička stajališta i minimiziranjem izloženosti informacijama koje dovode u pitanje zajednička stajališta takvih skupina. Pojačavanje potvrdnih narativa uz minimiziranje onih koji se protive događa se u onome što Ellul naziva “filtarskim mjehurićima”.

Propaganda teži tome da pojedinac živi u odvojenom svijetu, on ne smije imati vanjske referentne točke. Društveni i tradicionalni mediji omogućuju nam da sami odaberemo koje ćemo informacije uopće vidjeti, a još manje prihvatiti. Kako bismo izbjegli kognitivnu disonancu suprotnih mišljenja, možemo sami sebi uskratiti vanjske referentne točke i time ojačati vlastitu odanost.

Ellul je prepoznao da nas ovi filtarski mjehurići čine ranjivima na protivničku propagandu, postajemo nenamjerni potrošači propagande, tražimo informacije koje nas drže zainteresiranima i koje se slažu s našim unaprijed stvorenim predodžbama. Primijetio je da je ono što je potrebno za propagandu stalna agitacija proizvedena umjetno čak i kada ništa u događajima ne opravdava niti izaziva uzbuđenje. Dodaje kako, iz perspektive neprijatelja, da bi propaganda uspjela, ona mora odgovarati potrebi za propagandom na strani pojedinca. Tako na djelu nije samo zli propagandist koji postavlja zamke da u njih uhvati nedužne građane. Postoji, s druge strane, građanin koji žudi za propagandom iz dubine svog bića i propagandist koji odgovara na tu žudnju. Drugim riječima, sami biramo vlastite dezinformacije, nije nam prisilno nametnuto.

Za nas zapadnjake, Ellul tvrdi da je u našem društvu koje voli slobodu – sloboda govora važna, ali također da moramo učiniti više od podrške slobodnom izboru informacija koje konzumiramo. Također moramo kolektivno implementirati zdravorazumske zaštitne ograde, kao što su kritičko razmišljanje i medijska i informacijska pismenost, kako bismo izbjegli da nas zarobe vlastite želje.

Filtrirane informacije potvrđuju naše stavove i odobravaju našu perspektivu, učvršćujući naša mišljenja u polarizaciji. Onaj tko djeluje u skladu s propagandom, kaže Ellul, nikada se ne može vratiti. Sada je dužan vjerovati u tu propagandu zbog svojih prošlih postupaka. Samoopravdanje sada oblikuje naše buduće poglede na moralne postupke koje bismo mogli poduzeti. Ellul primjećuje čak kako većina nas radije preferira izražavanje gluposti nego li neizražavanje ikakvog mišljenja jer nam čak i to daje osjećaj sudjelovanja. Ne podsjeća li to jako na šeranje memova?

Ellul dalje objašnjava zašto je dobro osmišljenu propagandu tako teško razotkriti samo korištenjem činjenica. Ako netko krivotvori činjenicu, može se suočiti s nepobitnim dokazom, ali ne može se pružiti nikakav dokaz kada su u pitanju motivacije ili namjere ili tumačenje neke činjenice. Propagandist mora inzistirati na čistoći vlastitih namjera i, u isto vrijeme, bacati optužbe na svog neprijatelja. Mehanizam koji se ovdje koristi je skliznuti s činjenica, koje bi zahtijevale činjeničnu prosudbu, na moralni teren i na etičku prosudbu. Propagandist mora spriječiti javnost da razumije stvarnost, dok javnosti daje suprotan dojam, da ona sve razumije jasno. Ellul navodi klasični aforizam u politici koji kaže da “ako objašnjavate, gubite.” Skloni smo vidjeti jednostavne poruke kao istinite (o čemu govori nobelovac Daniel Kahneman u “Misliti, brzo i sporo”). Pretjerani podaci, zatrpavanje činjenicama, ne prosvjetljuju slušatelja – oni ga utapaju. Ne može ih se svih sjetiti, ili koordinirati, ili razumjeti, pa ako ne želi riskirati gubitak sveg on će samo nacrtati opću sliku iz njih, a što je više činjenica, to je slika jednostavnija.

Dakle, kako ćemo prevladati izazov dezinformacija? Otvaranjem arene ideja i puštanjem da se razne tvrdnje bore, vjerujući da će najbolje ideje pobijediti? Ellul kaže da se dvije kontradiktorne propagande ne poništavaju, već imaju kumulativni učinak. Boksač, omamljen od lijevog krošea, ne vraća se u normalu kada ga pogodi desni kroše, naprotiv postaje omamljeniji.

Ljudi postaju uhvaćeni u mrežu činjenica koje su im dane. Ne mogu kritički formirati izbor ili prosudbu. Mehanizmi modernih informacija izazivaju neku vrstu hipnoze u pojedincu, koji ne može izaći iz polja koje su mu otvorile informacije, a onda nije ni istina da on može slobodno birati. Takav pojedinac želi djelovati za pravdu, mir, napredak, ali ne zna kako. Ako mu propaganda može pokazati ovo “kako”, onda je pobijedila u igri i akcija će sigurno uslijediti.

Članovi vjerskih zajednica uhvaćeni su, također, u istu mrežu propagande i reagiraju na nju prilično kao i svi ostali, a s obzirom na njihova vjerska uvjerenja i način života čini se da su pod utjecajem medija i propagande u većoj disocijaciji. Kako kršćanin treba postupati možemo iščitati iz Ellulove knjige “The Humiliation of the Word” (1981.). Kršćani, ustvrdio je, imaju važne razloge da izgovorenu riječ shvate vrlo ozbiljno. Bog odabire riječ kojom komunicira sa sobom, stvara svojom riječju, vlada svojom riječju, daje obećanja i saveze svojom riječju, drži se svoje riječi, poziva ljude da slušaju njegovu riječ i odgovore, a u Isusu Kristu, punina Božje riječi, prisutna je s nama. Međutim, jezik je krhak, može se zlorabiti. Pravi dijalog zahtijeva vrijeme, pažljivu prisutnost, disciplinirano slušanje i pažljiv odgovor. Za pravi susret, naše riječi moraju biti blisko povezane s našim životom.

Autor teksta: Marinko Nikolić

Autorica fotografije: Marija Belošević

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.