Arhiva kategorije: Provjereno i vjerodostojno

Dezinformacije: grijeh novinarstva

Edukacija za predstavnike Tiskovnih ureda (nad)biskupija

Projekt „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT)“ sastoji se od više dijelova. Uz istraživanje javnog  mnijenja povjerenja u svjetovne i vjerske medije; stručne i publicističke tekstove o dezinformacijama koji se objavljuju u rubrici HKM-a „Glas istine“; prikupljanje materijala i rada na alatu za provjeru dezinformacija o vjerskim temama; unapređenje studija komunikologije i rad na izradi prvog sveučilišnog udžbenika iz ovog područja; objava tematskih brojeva studentskog časopisa „Kompas“, važan segment projekta su i edukacije. One se održavaju tijekom cijeloga projekta i namijenjene su ciljnim skupinama. Jedna takva dvodnevna edukacija za djelatnike i predstavnike Tiskovnih ureda (nad)biskupija održana je 13. i 14. svibnja 2024. Na Hrvatsko katoličko sveučilište pristiglo je tridesetak sudionika iz cijele Hrvatske.

U pozdravnim riječima važnost okupljanja onih koji „nisu same one koje informiraju, već evangeliziraju“ naglasili su pročelnik Sveučilišnog odjela za komunikologiju HKS-a, prof. dr. sc. Danijel Labaš i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije i ravnatelj Hrvatskog katoličke mreže vlč. doc. dr. Krunoslav Novak.  

Program dvodnevne edukacije osmislili su profesori Odjela za komunikologiju HKS-a pod vodstvom doc. dr. sc. Lane Ciboci Perša, koja je održala prvo predavanje „Od informacije do dezinformacije u medijima“. U uvodnom dijelu Ciboci Perša kratko je predstavila rezultate istraživanja koje je za potrebe projekta početkom 2024. godine online anketom provela Istraživačka agencija Hendal. Posebno je ukazala na činjenicu visokog postotka u nepovjerenje informacija koje o vjerskim temama dobivaju putem društvenih mreža, koje se ujedno prema odgovorima ispitanika nalaze na prvom mjestu po prijenosu netočnih informacija. Kad je riječ o najprepoznatljivijim vjerskim medijima prva mjesta zauzimaju Glas Koncila, HKR-HKM i Laudato TV.

U nastavku predavanja, Ciboci Perša je podsjetila na riječi Pape Franje, kako su „dezinformacije grijeh novinarstva“ (Usp. Papa Franjo, Susret s izaslanstvom Nagrade „To je novinarstvo”, 26.8.2023.).  To je povezana i s Papinim mislima izrečenima u Poruci za 52. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija (Fake news i novinarstvo mira). Pojasnila je i pojmove poput misinformacija, malinformacija i dezinformacija, koje je potkrijepila primjerima. Ukazala je i na razne oblike širenja dezinformacija, lakoću širenja istih, te upozorila na posljedice. Unatoč činjenici, da  je danas lako proizvesti dezinformaciju,  Ciboci Perša je posvijestila, kako ona nije „izum“ našeg vremena, jer prve tragove nalazimo za Rimske republike (40.-30. pr. K.).

U zaključnom dijelu, je ključnim istaknula medijsku pismenost kao sredstvo borbe protiv dezinformacija, te je dala nekoliko savjeta za lakše prepoznavanje dezinformacija.

O temi „Dezinformacije o Katoličkoj Crkvi u medijima“ govorila je doc. dr. sc. Suzana Peran. Naglasila je, kako Papa Franjo ističe važnim ulogu katoličkih novinara u zaustavljanju širenja lažnih vijesti. Papa naglašava tragediju dezinformiranja, što dovodi do diskreditiranja i demoniziranja drugoga. U tom vidu borbe protiv lažnih vijesti, Papa poziva na promicanje novinarstva mira.

Peran je predstavila nekoliko uspješnih projekata kojima se mjesne Crkve diljem svijeta bore protiv dezinformiranja, odnosno raznim alatima pomažu vjernicima, ali i drugima da što lakše prepoznaju lažne vijesti. U završnom djelu predavanja podsjetila je na niz dezinformacija o vjerskim temama objavljenim u domaćim i inozemnim medijima.

Doc. dr. sc. Ivan Uldrijan je u predavanju „Manipulacija vizualnim sadržajima u medijima“ nastojao sudionike edukacije potaknuti na promišljanje o važnosti slike u suvremenim medijima, upozoriti na ključna etička pitanja u vizualnoj medijskoj komunikaciji, te im predstaviti temeljne pojmove vizualnih dezinformacija. Upozorio je, kako vizualna komponenta medijskih sadržaja postaje najvažnijim komunikacijskim sredstvom novih medija. „Slika pruža cjelovitost izvještaju i upotpunjuje prikaz zbivanja. Stoga je vjerodostojnost vizualnoga sadržaja u medijima ključna“. Iako današnja tehnologija omogućava puno jednostavnije stvaranje, ali i manipuliranje medijskim sadržajima, ima niz povijesnih manipulacija fotografijom o u namjerno obmanjujuće svrhe. Stoga je upozorio na etičnost, te je naglasio, kako „etičan fotograf ne mijenja fotografije izvan onoga što je potrebno za optimaliziranje tehničke kvalitete“.

Na početku predavanja „Dezinformacije u političkom okruženju“, dr. sc. Jakov Žižić je naglasio, kako je politika prirodni prostor dezinformacija, jer se „politički interes i politički utjecaj nalaze u osnovi stvaranja i širenja dezinformacija.“ U tom vidu je pojasnio četiri vrste dezinformacija s obzirom na njihove ciljeve: stvaranje pristanka, a ne mišljenja, stvaranje razdora, stvaranje pomutnje i stvaranje sumnje. Također je pojasnio i odnos dezinformacije i propagande, te je posebno upozorio na digitalne platforme koje omogućavaju usmjeravanje i širenje lažnih informacija na stotine milijuna ljudi koji mogu dalje širiti i replicirati obmane. Na taj način svaka osoba može potencijalno biti svjesni ili nesvjesni dezinformator. Dodao je, kako je nekad bilo potrebno više godina da se proširi neka dezinformacija, dok je danas dovoljno nekoliko sati da ona dopre do velikoga broja ljudi.  

 „Dezinformacije i digitalne medijske publike: utjecaj, izazovi i otpornost“ bila je tema predavanja dr. sc. Leali Osmančević. U predavanju je naglašeno kako dezinformacije dovode do propitkivanja istine koja se posreduje putem medija. Nepovjerenje se osobito javlja u društvima gdje vladaju podjele, jer tu nema konstruktivnog dijaloga. Govoreći o digitalnom dobu, Osmančević se osvrnula i na odnos dezinformacija i medijske publike, te posebno ukazala na opasnosti od širenja dezinformacija putem medija i društvenih mreža, te utjecaja istih na primatelje. U tom vidu je potrebnim naglasila važnost medijske pismenosti kao preventive u izgradnji otpornosti na dezinformacije.

Doc. dr. sc. Snježana Mališa je u predavanju „Put, istina i život između dezinformacije i cjeloživotne formacije“ naglasila važnost osobnog rasta u vjeri uz i kroz sve posebnosti koje osoba susreće vršeći službu djelatnika tiskovnog ureda jedne Mjesne Crkve. Istaknula je važnost osobnog angažmana, ali i nasušnu potrebu uspostavljanja pravilne ravnoteže između svih aspekata ljudskoga života, „Samo ako Bogu damo apsolutno prvenstvo u odnosu na sve ostale stvari (posao, međuljudski odnosi itd.) moći ćemo uspostaviti ispravan odnos prema stvarima, biti istinski angažirani ne gubeći potreban odmak, imati nutarnju slobodu i ujedinjen život. U protivnom ćemo postati neosjetljivi, nemarni ili navezani, obuzeti, rastreseni i nepotrebno zabrinuti. Veza s Bogom koja se stvara u molitvi bitan je element naše životne stabilnosti. Bog je stijena, njegova ljubav je nepokolebljiva. On je ‚Otac svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene‘ (Jak 1, 17).“, citirala je između ostalog  Mališa poznatog teologa o. Jacquesa Philippea.

Edukacija je imala i praktični dio u vidu dviju radionica „Razotkrivanje dezinformacija“ i  „Medijski trening u borbi s dezinformacijama“ koje je osmislio i vodio dr. sc. Kristijan Sedak. Posebnu je pozornost usmjerio na potencijalne krizne situacije koje se mogu javiti u radu djelatnika Tiskovnih ureda, te ih uputio na komunikacijske alate.

U evaluaciji sudionici su ocijenili važnim i korisnim održavanje ovakvih oblika edukacija kako u vidu cjeloživotnog profesionalnog obrazovanja, tako i susreta s kolegama i razmjena iskustava. Stoga su izrazili želju, da se slični seminari održavaju češće, te da obuhvate teme iz područja komunikacijskih znanosti, ali i praktični dio u vidu novinarskih i i PR radionica.

Marija Belošević

Dezinformacije - grijeh novinarstva

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Dezinformacije posvuda

Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama – nova radionica za novinare

U ponedjeljak 15. travnja 2024. u zgradi HBK, u sklopu projekta Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama, održana je još jedna edukacija za novinare.

O temi „Dezinformacije i politika“ izlagao je dr. sc. Jakov Žižić, o temi „Utjecaj dezinformacija na medijsku publiku“ dr. sc. Leali Osmančević, a o temi „Dezinformacije i algortimi“ doc. dr. sc. Luka Šikić, svi s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.  

Laganje je strategija

„Dezinformacije shvaćamo kao informacije koje su netočne i namjerno stvorene kako bi obmanule javnost; naštetile nekoj osobi, organizaciji, društvenoj skupini, državi ili cilju te ostvarile neki interes, ekonomski ili politički“, istaknuo je dr. sc. Žižić, pozivajući se na autore Nenadića  i Vučkovića.

Nastavio je kako su politički interesi, politička korist i politički utjecaj u osnovi stvaranja i širenja dezinformacija koje se najbrže šire kada su u pitanju političke vijesti i politički događaji, kao upravo izbori, gdje je izborna kampanja, s osobnim napadima, lišena politike, te u izvanrednim okolnostima kao što je bila bolest COVID-a ali i potresi. Dezinformacije se šire kako bi se ostvarili politički ciljevi kao što su diskreditiranje protivnika, remećenje javnopolitičkih rasprava, utjecanje na birače, zaoštravanje postojećih društvenih podjela ili stvaranje općeg konteksta konfuzije i informacijske paralize. Cilj dezinformacija nije nužno promijeniti mišljenje ljudi nego ih pretrpati informacijama i potaknuti relativiziranje. Ni laž nije strana, a koncept  dezinformacija je izvorno povezan s obavještajnim službama u čemu su prednjačili Sovjetski savez i druge komunističke zemlje poput Jugoslavije. Tomu u prilog ide i citat: „Na bazi poluistina koje odgovaraju Službi, plasirali smo informacije i dezinformacije prema pojedincima, grupacijama, organizacijama i društvima i na nivou Republike zaveli akciju „Pismo” čija je realizacija još u toku“, naveo je dr. Žižić. Govoreći o četiri kategorije dezinformacija, pema O’Shaughnessyu iz 2020., predavač je istaknuo  kako je svrha dezinformacija stvoriti, održati i pojačati podjele u protivničkoj stranci, Vladi, koaliciji. Dezinformacija je strategija političke kontrole, strateško sredstvo države za sabotiranje međunarodnog konsenzusa – oružje borbe protiv neprijateljske države ili saveza država. Svakako, rekao je dr. Žižić, cilj je zbuniti, da se više ne vjeruje nikome ili ničemu, što je preduvjet za političku paralizu. Laganje je strategija. Cilj nije utjecati na mišljenje nego stvoriti zbunjenost . Širenje sumnje je veoma učinkovita vrsta dezinformacija jer se vjerodostojnost teško može apsolutno dokazati. Dezinformacije uključuju široki spektar lažnih, krivotvorenih, netočnih i zavaravajućih informacija i priča koje se stvaraju, prezentiraju i proširuju s ciljem zbunjivanja primatelja informacija ili stvaranja javne štete. 

Imajući pred sobom novinare, ali i studente, dr. Žižić je naveo neke medijski zabilježene primjere dezinformacija, a tiču se Crkve.

Na primjer, jedna je tiskovina u naslov stavila kako je sisački biskup na misi optužio kršćane da su prestali voljeti djecu i to pod naslovom „Djeca imaju pravo biti rođena“. Da je riječ o neistinitoj interpretaciji biskupovih riječi svjedoči objava u istoj tiskovini: “Kako je moguće da su kršćani izgubili ljubav prema djeci, zašto su se zatvorili u sebičnost i misle samo na sebe te se nisu spremni žrtvovati za djecu, za novi naraštaj. Svi koji rade sve protiv rođenja djece čine veliku nepravdu i veliko zlo sebi i ukupnoj zajednici. Djeca se imaju pravo roditi. Djecu treba prihvaćati sa zahvalnošću jer su djeca Božji dar zemlji”, rekao je biskup Košić, te dodao kako je upravo obitelj danas na meti i kako će hrvatski narod propasti ne obnovi li se ljubav prema djeci.

Trebamo razumjeti različite medijske generacije

Dr. sc. Osmančević je u svom izlaganju upitala moramo li redefinirati istinu, nešto što bi bilo prilično banalno i uopće nemoguće za promišljati. Ima li istina više definicija kad znamo što je istina? Dezinformacije su dovele do toga da neki propituju istinu i kada im je ona izložena najčešće posredstvom medija. Kada su podjele u društvu toliko vidljive svaka od njih počiva na nekom obliku nepovjerenja, bilo prema osobi, prema izvoru informacija, prema čitavoj medijskoj kući, medijskom djelatniku ili slično, čime se narušava društvena kohezija. Tako u društvima koja su podijeljena dolazi do nemogućnosti održavanja konstruktivnog dijaloga

Govorila je o odnosu dezinformacija i medijske publike u digitalno doba. Ističući kako trebamo razumjeti različite medijske generacije, posebno je istaknula proces raslojavanja publike prema medijima i prema interesima te je govorila o razlikama u korištenju medija  i povjerenju koje u medije imaju pripadnici različitih generacija. Također je govorila o utjecaju dezinformacija koje se šire putem medija, posebno društvenim mrežama, na pojedinca i društvo. Zaključno je upozorila na važnost izgradnje otpornosti na dezinformacije promicanjem medijske pismenosti i provjere informacija, korištenjem više izvora te sustavnim eudukacijama o dezinformacijama i njihovu prepoznavanju.

Algoritmi u središtu društvenih medijskih platformi

Docent Šikić u svom je izlaganju naveo kako sve polazi od podataka.

„U ranim godinama 21. stoljeća, svijet je počeo veliku digitalnu preobrazbu. Njezin je utjecaj višestruk, odražavajući se na osobne odnose, poslovanje, političke kampanje i društvene pokrete širom svijeta. Internet, nekad početna tehnologija, brzo se razvio u globalni fenomen, otvarajući put pojavi društvenih medija. Digitalno doba na taj je način označilo dubinsku promjenu u međuljudskoj interakciji i širenju informacija. Platforme društvenih medija ne samo da su revolucionirale komunikaciju, već su postale integralni dio našeg svakodnevnog života. Te platforme, sa svojim mrežama i povezanošću u stvarnom vremenu, preobrazile su način na koji međusobno komuniciramo, dijelimo vijesti i sudjelujemo u globalnim događajima“. „U središtu društvenih medijskih platformi“, nastavio je doc. Šikić, „su upravo algoritmi, sofisticirani računalni procesi koji su redefinirali digitalne interakcije. Algoritmi su više od nizova računalnog koda, oni su dinamični sustavi koji analiziraju, predviđaju i utječu na ponašanje korisnika. Pretražujući ogromne količine podataka, algoritmi personaliziraju sadržaj s kojim se susrećemo na internetu, prilagođavajući naše društvene medijske feedove subjektivnim preferencijama i online ponašanjima. Oni određuju vijesti koje vidimo, informacije koje se pojavljuju na našim zaslonima, pa čak i koje reklame su najrelevantnije za naše interese te je stoga moguće reći da su oni nevidljivi arhitekti naših digitalnih iskustava, suptilno oblikujući i našu percepciju stvarnoga svijeta“. Predavač je pojasnio kako se utjecaj algoritama proteže dalje od samog pružanja sadržaja i imaju ključnu ulogu u širenju i kontroli informacija, posebno u kontekstu lažnih vijesti. U posljednjih nekoliko godina termin „lažne vijesti“ sve se češće koristi, označavajući jedan od izazova koje postavlja digitalno doba. Dezinformacije i lažne informacije koje se šire putem društvenih medijskih kanala mogu imati dalekosežne posljedice, od utjecaja na javno mišljenje do prevage u političkim procesima. Iako su algoritmi kritizirani zbog olakšavanja širenja lažnog sadržaja, dajući prednost angažmanu publike nad točnošću informacija, oni također služe kao alati za borbu protiv dezinformacija. Koristeći napredne tehnike obrade i analitike podataka, algoritmi mogu identificirati, označiti i smanjiti širenje lažnih vijesti, služeći tako kao čuvari istine u društvu, zaključio je doc. Šikić.

Autor teksta: Neno Kužina

Autorica fotografije: Marija Belošević


Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Propaganda i dezinformacije

Marinko Nikolić

Europski parlament, 9. travnja 2024., objavljuje “Vanjsko uplitanje: kako se Parlament bori protiv prijetnji demokraciji EU-a” s podnaslovom “Strane sile koriste dezinformacije i kibernapade jer žele prilagoditi mišljenje građana EU-a vlastitim interesima…”. Navodi kako je Europska unija zbog brzog razvoja društvenih mreža i porasta geopolitičkih napetosti suočena s većim rizikom pokušaja utjecaja stranih aktera na izbore i demokratske procese. Posebno osnovani parlamentarni odbori istražuju takve aktivnosti i iskazuju zabrinutost zbog ruskog i kineskog uplitanja, ali i drugih zemalja kao što su Katar i Maroko.

Predsjednica Parlamenta Roberta Metsola napomenula je da će europski izbori biti test otpornosti europskih sustava: “Znamo koliko su daleko drugi akteri spremni ići kako bi utjecali na naše demokratske procese. U mnogim državama svjedočimo pokušajima plasiranja i širenja dezinformacija i propagande, koji dolaze od aktera neprijateljski nastrojenih europskom projektu. Ne možemo dopustiti da se ovi destruktivni narativi, propaganda i dezinformacije šire bez da im se suprotstavimo”.

Europski parlament kada govori o taktikama takvih dezinformiranja navodi kako se šire lažne ili krivo prezentirane informacije  s namjerom obmanjivanja javnosti i stvaranja zbunjenosti kako se više ne bi mogla jasno razlikovati istina od laži. Kroz polarizaciju mišljenja jačaju se najekstremnija stajališta koja za cilj imaju ušutkivanje umjerenih stajališta i onemogućavanje demokratske rasprave, a kroz narative o prijevarama i nepravilnostima nastoji se stvoriti nepovjerenje prema institucijama, zbunjenost i kaos.

Europska unija protiv dezinformacija bori se zakonskim aktima, jačanjem suradnji, osnivanjem posebnih radnih skupina, razvojem edukativnih alata, preporukama i informiranjem kako bi ojačala povjerenje u EU institucije, povjerenje koje je pod ciljanim udarom.

Da je povjerenje bitno zna svaki poduzetnik. Kompanije i institucije investiraju u povjerenje znajući dobro da je za povjerenje nemoguće jednostavno educirati građane izlažući ih činjeničnim informacijama. Znaju to odavno PR stručnjaci i mediji koji rade po toj dinamici zajednice i pojedinca u njoj. To je dio ljudske prirode koja funkcionira po formuli ljudi-za-ljude. Isto to vrijedi i za političko razumijevanje koje se temelji više na društvenom povjerenju nego na stvarnoj distribuciji fakata.

(Ne)otpornost pojedinca na dezinformacije tako nužno seli u sociologiju i psihologiju zajednice gdje na scenu stupa propaganda. Dužnost povećanja građanskog povjerenja, smanjenje društvene polarizacije i depolitizacija političkih činjenica, puno je više odgovornost političara i medijskih elita nego li svakog od nas. Pojedini političari i mediji, na žalost, smatraju da im je od političke ili ekonomske koristi radikalna polarizacija i potkopavanje društvenog povjerenja. Dezinformacije s kojima se EU danas bori su s potpisom, sustavne i organizirane – dakle čista propaganda, a otpornost pojedinaca na njih je dvojbena, ako uopće i postoji, što nam je i povijest pokazala. Upravo o tome, sada već davno i u drugačijim okolnostima, vrlo sustavno govorio je Jacques Ellul, klasik informacijskog rata, propagande, dezinformacija i lažnih vijesti najviše kroz djelo “Propaganda: The Formation of Men’s Attitudes” (1965.).

Ellul (francuski sociolog, filozof i teolog, radio je kao profesor na Sveučilištu u Bordeauxu,autor preko 50 knjiga i više od 1000 članaka) poznati je stručnjak za propagandu i učinke tehnologije na društvo i pojedinca. Njegovi se pogledi na propagandu i ulogu tehnike u njoj i danas čine dalekovidnima.

Zapadne zemlje ponovno su, slično Ellulovom vremenu dvaju blokova, postale zabrinute zbog propagande i dezinformacija kineske i ruske vlade koje mogu dovesti u zabludu pojedince i grupe. Ellul smatra da se u propagandi pojedinac nikada ne smatra pojedincem, već uvijek u smislu onoga što ima zajedničko s drugima, kao što su njegove motivacije, njegovi osjećaji, mitovi. Pojedinac je sveden na prosjek, a, osim u malom postotku, propagandno djelovanje temeljeno na prosjeku bit će učinkovito. Pojedinac, naš europski građanin, nezanimljiv je za propagandu kao individua, jer individua izvan skupine istih motiva (ako takva postoji) pruža previše otpora za svaku propagandu. Propaganda dopire do pojedinca zatvorenog u masu kao sudionika te mase. Pojedinac uključen u masu ima oslabljen psihički obrambeni sustav, njegove reakcije je lakše provocirati, propagandist profitira u procesu difuzije emocija kroz masu, i, u isto vrijeme, od pritiska kojeg pojedinac osjeća u masi. Emocionalnost, impulzivnost i dr. – sve te karakteristike individue dobivene u masi od velike su pomoći propagandisti, ali i masovnim medijima. U stvarnosti, kaže Ellul, propaganda ne može postojati bez masovnih medija. Tako propaganda profitira od strukture same mase. Ne funkcioniraju li upravo tako i masovni mediji – koriste strukturu mase u kojoj se opet svaki pojedinac osjeća kao da se medij obraća upravo njemu.

Tehnologija nam – i u Ellulovo vrijeme, a danas daleko više – omogućuje sve veću segmentaciju društva, pa stoga sve manje skupine mogu biti ciljane dezinformacijama na temelju njihovih zajedničkih stavova i veza. Jačanje tih veza i stvaranje povezane grupe s još više istomišljenika može se postići pojačavanjem potvrdnih sadržaja koja jačaju zajednička stajališta i minimiziranjem izloženosti informacijama koje dovode u pitanje zajednička stajališta takvih skupina. Pojačavanje potvrdnih narativa uz minimiziranje onih koji se protive događa se u onome što Ellul naziva “filtarskim mjehurićima”.

Propaganda teži tome da pojedinac živi u odvojenom svijetu, on ne smije imati vanjske referentne točke. Društveni i tradicionalni mediji omogućuju nam da sami odaberemo koje ćemo informacije uopće vidjeti, a još manje prihvatiti. Kako bismo izbjegli kognitivnu disonancu suprotnih mišljenja, možemo sami sebi uskratiti vanjske referentne točke i time ojačati vlastitu odanost.

Ellul je prepoznao da nas ovi filtarski mjehurići čine ranjivima na protivničku propagandu, postajemo nenamjerni potrošači propagande, tražimo informacije koje nas drže zainteresiranima i koje se slažu s našim unaprijed stvorenim predodžbama. Primijetio je da je ono što je potrebno za propagandu stalna agitacija proizvedena umjetno čak i kada ništa u događajima ne opravdava niti izaziva uzbuđenje. Dodaje kako, iz perspektive neprijatelja, da bi propaganda uspjela, ona mora odgovarati potrebi za propagandom na strani pojedinca. Tako na djelu nije samo zli propagandist koji postavlja zamke da u njih uhvati nedužne građane. Postoji, s druge strane, građanin koji žudi za propagandom iz dubine svog bića i propagandist koji odgovara na tu žudnju. Drugim riječima, sami biramo vlastite dezinformacije, nije nam prisilno nametnuto.

Za nas zapadnjake, Ellul tvrdi da je u našem društvu koje voli slobodu – sloboda govora važna, ali također da moramo učiniti više od podrške slobodnom izboru informacija koje konzumiramo. Također moramo kolektivno implementirati zdravorazumske zaštitne ograde, kao što su kritičko razmišljanje i medijska i informacijska pismenost, kako bismo izbjegli da nas zarobe vlastite želje.

Filtrirane informacije potvrđuju naše stavove i odobravaju našu perspektivu, učvršćujući naša mišljenja u polarizaciji. Onaj tko djeluje u skladu s propagandom, kaže Ellul, nikada se ne može vratiti. Sada je dužan vjerovati u tu propagandu zbog svojih prošlih postupaka. Samoopravdanje sada oblikuje naše buduće poglede na moralne postupke koje bismo mogli poduzeti. Ellul primjećuje čak kako većina nas radije preferira izražavanje gluposti nego li neizražavanje ikakvog mišljenja jer nam čak i to daje osjećaj sudjelovanja. Ne podsjeća li to jako na šeranje memova?

Ellul dalje objašnjava zašto je dobro osmišljenu propagandu tako teško razotkriti samo korištenjem činjenica. Ako netko krivotvori činjenicu, može se suočiti s nepobitnim dokazom, ali ne može se pružiti nikakav dokaz kada su u pitanju motivacije ili namjere ili tumačenje neke činjenice. Propagandist mora inzistirati na čistoći vlastitih namjera i, u isto vrijeme, bacati optužbe na svog neprijatelja. Mehanizam koji se ovdje koristi je skliznuti s činjenica, koje bi zahtijevale činjeničnu prosudbu, na moralni teren i na etičku prosudbu. Propagandist mora spriječiti javnost da razumije stvarnost, dok javnosti daje suprotan dojam, da ona sve razumije jasno. Ellul navodi klasični aforizam u politici koji kaže da “ako objašnjavate, gubite.” Skloni smo vidjeti jednostavne poruke kao istinite (o čemu govori nobelovac Daniel Kahneman u “Misliti, brzo i sporo”). Pretjerani podaci, zatrpavanje činjenicama, ne prosvjetljuju slušatelja – oni ga utapaju. Ne može ih se svih sjetiti, ili koordinirati, ili razumjeti, pa ako ne želi riskirati gubitak sveg on će samo nacrtati opću sliku iz njih, a što je više činjenica, to je slika jednostavnija.

Dakle, kako ćemo prevladati izazov dezinformacija? Otvaranjem arene ideja i puštanjem da se razne tvrdnje bore, vjerujući da će najbolje ideje pobijediti? Ellul kaže da se dvije kontradiktorne propagande ne poništavaju, već imaju kumulativni učinak. Boksač, omamljen od lijevog krošea, ne vraća se u normalu kada ga pogodi desni kroše, naprotiv postaje omamljeniji.

Ljudi postaju uhvaćeni u mrežu činjenica koje su im dane. Ne mogu kritički formirati izbor ili prosudbu. Mehanizmi modernih informacija izazivaju neku vrstu hipnoze u pojedincu, koji ne može izaći iz polja koje su mu otvorile informacije, a onda nije ni istina da on može slobodno birati. Takav pojedinac želi djelovati za pravdu, mir, napredak, ali ne zna kako. Ako mu propaganda može pokazati ovo “kako”, onda je pobijedila u igri i akcija će sigurno uslijediti.

Članovi vjerskih zajednica uhvaćeni su, također, u istu mrežu propagande i reagiraju na nju prilično kao i svi ostali, a s obzirom na njihova vjerska uvjerenja i način života čini se da su pod utjecajem medija i propagande u većoj disocijaciji. Kako kršćanin treba postupati možemo iščitati iz Ellulove knjige “The Humiliation of the Word” (1981.). Kršćani, ustvrdio je, imaju važne razloge da izgovorenu riječ shvate vrlo ozbiljno. Bog odabire riječ kojom komunicira sa sobom, stvara svojom riječju, vlada svojom riječju, daje obećanja i saveze svojom riječju, drži se svoje riječi, poziva ljude da slušaju njegovu riječ i odgovore, a u Isusu Kristu, punina Božje riječi, prisutna je s nama. Međutim, jezik je krhak, može se zlorabiti. Pravi dijalog zahtijeva vrijeme, pažljivu prisutnost, disciplinirano slušanje i pažljiv odgovor. Za pravi susret, naše riječi moraju biti blisko povezane s našim životom.

Autor teksta: Marinko Nikolić

Autorica fotografije: Marija Belošević


Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Okrugli stol „Povjerenje u medije i dezinformacije o vjerskim temama“

U organizaciji Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, u ponedjeljak, 25. ožujka 2024. u dvorani „Bl. Alojzija kard. Stepinca“ HKS-a održan je okrugli stol s temom „Povjerenje u medije i dezinformacije o vjerskim temama“. Okrugli stol dio je projekta „KAT – Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“ koju spomenuti sveučilišni odjel provodi u partnerstvu s Hrvatskim katoličkim radijem, Hrvatskim društvom katoličkih novinara i samostalnim novinarom Ivicom Zadrom, a uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije i Ministarstvo kulture i medija u okviru projekta EU „NextGenerationEU“. Ova tema je privukla medijske djelatnike iz različitih medija, ali i studente, poglavito novopokrenutog predmeta posvećenog medijima i dezinformacijama.

U ime domaćina rektora HKS-a, prof. dr. sc. Željka Tanjića, okupljenima se obratio prof. dr. sc. Danijel Labaš, pročelnik Odjela za komunikologiju HKS-a. Labaš je podsjetio na Poruku Pape Franje za 52. Svjetski dan društvene komunikacije 2018. „Istina će vas osloboditi“ (Iv 8,32). Lažne vijesti (fake news) i novinarstvo mira“. U tom vidu je izrazio nadu, da će i ovaj okrugli stol doprinijeti boljem razumijevanju na koji način „lažne vijesti“, tj. dezinformacije dovode u zabludu svoje korisnike kako u političkom, gospodarskom, kulturnom, tako i vjerskom pogledu, jer naglasio je Labaš „te su prijevare nekada teže, a nekada nešto lakše prirode, premda je njihov krajnji cilj, bez obzira na njihovu ‘težinu’ uvijek negativan, nemoralan i neprihvatljiv“. Nastavljajući osvrt na spomenutu Papinu poruku, pročelnik je posvijestio, kako se njom „Papa Franjo obraća svakome od nas, ističući kako je svatko dužan suprotstaviti se lažima, što nije laka zadaća, jer u širenju dezinformacija često se namjerno pribjegava ‘uvijenom govoru i retorici koja suptilno dovodi u zabludu, a katkad se koriste i sofisticirani psihološki mehanizmi’. Zbog toga nam je svima potreban medijski odgoj za medijsku pismenost“.

Na kraju svoga obraćanja, dr. Labaš je podsjetio na znakovitost dana održavanja ovog događanja. Naime, blagdan Blagovijesti je i Dan Odjela za komunikologiju HKS-a. No, kako se blagdan ove godine prebacuje u vrijeme nakon Uskrsa, tako će se i službena proslava Dana odjela održati 11. travnja, te je sve pozvao da se pridruže profesorima i studentima.

Voditeljica projekta KAT, doc. dr. sc. Lana Ciboci Perša je uvodno predstavila sam projekt i njegove ciljeve, a potom rezultate istraživanja povjerenja hrvatskih građana u medije s naglaskom na vjerske teme. Istraživanje je za potrebe projekta provela agencija Hendal metodom online ankete u siječnju i veljači ove godine na uzorku od 600 ispitanika, punoljetnih građana Republike Hrvatske. Rezultati nam pokazuju, da kada je riječ o informiranju o vjerskim temama, 28% se informira kroz bogoslužja, 25% kroz razgovore s članovima obitelji, 23% putem internetskih portala, 20% kroz razgovore s prijateljima i kolegama, do 35% ispitanika se uopće ne informira o vjerskim temama. Valja naglasiti, da se na uzorku 18,5% ispitanika izjasnimo agnosticima, odnosno ateistima. Glavni mediji za praćenje tema su TV općenito (26%), radio i internet (16%), HKR-HKM (11%) i Glas Koncila (10%). Na pitanje koje vjerske medije poznaju, ispitanici su odgovorili Glas Koncila (33%), HKR-HKM (32%) i Laudato TV (23%).

Na okruglom stolu sudjelovali su glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija i Hrvatske katoličke mreže dr. sc. Siniša Kovačić, glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić, glavna urednica Laudato TV Ksenija Abramović, urednik i voditelj nekoliko emisija unutar religijskog programa HTV-a Domagoj Puškarić i glavni urednik portala Bitno.net doc. dr. sc. Anto Mikić.

U osvrtu na istraživanje, Siniša Kovačić je rekao, kako je razumljivo da je radio medij od povjerenja, jer se ljudi vežu za određeni program, voditelja, pa time daju povjerenje. No, kad je riječ o portalima, povjerenje je manje, jer su se mnogi „opekli“ senzacionalističkim naslovima, pa s oprezom pristupa takvim sadržajima. Izrazio je radost što HKR-HKM uživa povjerenje, te podsjetio kako ovom mediju nije cilj samo informiranje, već i evangeliziranje i katehiziranje. Novinarima pak, koji djeluju u katoličkim medijima, prema njegovom mišljenju to nije samo posao, već i poslanje.

Na činjenicu da su internetski portali najveći izvor informacija, no ipak ne uživaju veliko povjerenje, Anto Mikić je ustvrdio, kako je tomu uzrok postojanje „šume portala i kvaziportala“. Uvjeren je, da kad bi se pitalo za pojedinačne portale, stupanj povjerenja prema nekom konkretnom portalu bio bi veći. Uspoređujući podatke povjerenja u tzv. tradicionalne medije, Mikić je naglasio kako su korisnici svjesni da iza njih stoji cijeli sustav koji ima mehanizme provjere istinitosti informacija. Konkretno govoreći o Bitno.net, podsjetio je kako je taj portal nastao kao neformalna laička inicijativa, a povjerenje čitateljstva je stekao dugogodišnjim provjerenim informiranjem. Svjestan je, kako su portali u očima današnje mlade generacije „tradicionalni“ mediji, jer oni teže kraćim i bržim informacijama koje nalaze na drugim medijima.  

Nastavljajući se na prethodnika, Ksenija Abramović je rekla, kako postoji predodžba da su televizijski gledatelji starija populacija. „Da bismo došli do mlađih ljudi, mi  koristimo sve što postoji na društvenim mrežama.“ Složila se, da je mladima informacija na portalima predugačka. Stoga, da bi se došlo do mladih, potrebno se prilagoditi. No, upozorila je, kako određena forma vijesti ide na određenu platformu i to će tako ostati, jer da bi vijest bila cjelovita, ona tako mora biti i obrađena. „Nama je definitivno u postulatu iznošenje istine kao vjerskom mediju. Ne samo izvještavati istinito, nego i reagirati brzo, jer često u kriznim situacijama vjerski mediji reagiraju presporo, čime se ‘suprotnoj’ strani daje prostor za manipulaciju. Radio, televiziju, portale potrebno je koristiti za promicanje cjelovite informacije, dok su manje forme pogodne da se publika upozna i uputi gdje može više saznati o nekoj temi“.

Iz perspektive tiskanog medija, Branimir Stanić je naglasio kako je Glas Koncila u prepoznatljivosti medija, jedan od najčešće spominjanih. Gledajući na usporedbu „popularnosti“ portala i tiskanih medija, Stanić je upozorio na važnu činjenicu: informacije na portalima besplatne, a Glas koncila plaća. U tom je kontekstu podsjetio, kako je u Hrvatskoj uvriježeno pravilo, da mediji moraju biti besplatni, iz čega slijedi djelomični odgovor  zašto se toliko informira preko raznih digitalnih platformi. Govoreći pak o povjerenju koje uživa ovaj katolički tjednik, Stanić je rekao, da čitatelji očekuju od uredništva da odabere ono što je vrijedno, kako oni ne bi lutali bespućima digitalnih sadržaja, te u konačnici da ta informacija bude potpuna i provjerena. To je potkrijepio činjenicom, da svakodnevno u uredništvo dolazi mnoštvo pisama čitatelja.

Domagoj Puškarić je iz perspektive HTV kao javnog medijskog servisa pojasnio kako se prenose informacije o različitim vjerskim temama. Naglasio je, kako je potrebno da informacije koje se prenose budu točne, a opet razumljive ljudima. Problem je kod tjednih emisija, jer ne postoji mogućnost promptnog reagiranja, a k tome ograničenost vremenom (25′) diktira i što konkretno odabrati od događanja, pa je kreiranje takve emisije uistinu izazov.

Sudionici okruglog stola složili su se, kako najave pojedinih tekstova, priloga i emisija, katolički mediji ne smiju pribjegavati senzacionalističkim naslovima, koji bi mogli biti i manipulativni, te kojima bi publika pomislila da se nastoji ‘prodati’ nešto neistinito, nemoralno, negativno, već je cilj oplemeniti, donijeti pozitivan, istiniti sadržaj.

Dotaknuta je i tema influensera i njihove prisutnosti u katoličkim medijima. Anto Mikić je ustvrdio, kako su oni zanimljiva pojava od koje ne treba zazirati. Normalno, ukoliko se radi o pozitivnim influencerima. Bitno.net pokušava ignorirati one za koje smatra da čine štetu, „jer ima i takvih“. Naglasio je, kako katolički mediji ovise o aktivnosti, ali i ugledu Crkve, pa slijedom toga, ukoliko ljudi imaju slabo povjerenje ili sve slabije u Crkvu, imat će i sve slabije povjerenje u katoličke i vjerske medije. „U tom kontekstu prepoznati nekog mladog koji okuplja, i još k tome poznaje tajne zanata novih medija, uvijek je zanimljivo“ dodao je Mikić. Ksenija Ambramović je mišljenja, kako katolički mediji ne bih trebali stavljati u prvi plan influencera, već događaj koji on organizira. Prema riječima Siniše Kovačića, HKM prati one influencere koji koriste taj medij za odgoj.

Nadalje, bila je riječ i o dezinformacijama, njihovoj učestalosti poglavito kad je riječ o vjerskim temama u hrvatskom medijskom prostoru i kako se boriti protiv njih. Odgovarajući na to pitanje, Siniša Kovačić je istaknuo posljednji primjer koji je „uzburkao“ hrvatski medijski prostor, a riječ je o Cvjetnici u Vatikanu i činjenici da Papa Franjo nije održao homiliju. U tom vidu, u rubrici „Glas istine“ objavljen je tekst kojim se argumentirano odgovara na razna pitanja koja su svjetovni mediji problematizirali u svojim napisima. Ksenija Ambramović je naglasila, kako „Svjetovni mediji vrlo brzo i lako pošalju dezinformaciju, a naša reakcija na to ima prizvuk branjenja. Definitivno moramo reagirati brzo. Mnogi imaju povjerenje u nas. Mi moramo biti u stanju doći do stručne osobe koja će dati pravu informaciju i ne pustiti vremenu da radi protiv nas“. Anto Mikić je upozorio „krajnji cilj dezinformacija nije da ljudi ne povjeruju laži, nego da ljudi više ničem ne vjeruju. Cilj je posijati nepovjerenje i da se ljudi na ništa ne mogu osloniti. Stoga je potrebno sačuvati oaze dobrog, pozitivnog, kvalitetnog, profesionalnog novinarstva, da ljudi imaju neki orijentir. U konačnici, to ne bi trebao biti cilj pojedenih medija, nego cijeloga društva, jer ukoliko dopustimo da uistinu ljudi u našem društvu više nikomu ne vjeruju, mi ćemo izgubiti temelj na kojima počiva naš sadašnji način života. Demokracija, među ostalim, ne može postojati, jer preduvjet je da postoje informacije koje kolaju i kojima je ljudi vjeruju. U protivnom će rezultat ukupnog društva biti, da će se urušiti sve institucije.“ Podsjetio je i na potrebu prepoznavanja sudionika na društvenim mrežama koji izgledaju kao katolički, predstavljaju se kao vjerski, međutim neka ishodišta tog vjerskog „kvazi novinarstva“ odudaraju od učenja Crkve. Takvi svojim napisima mogu imati dugoročno veće posljedice na unutarnji život Crkve i vjerničkog identiteta, nego neki vanjski. Stoga treba uložiti napore da se ne nasjeda, jer oni su često manipulativniji.

U kratkom osvrtu na utjecaj razvoja tehnologije i posljedice za prepoznavanje istinite informacije, Ksenija Abramović je ponovila, kako vjerski mediji moraju birati vjerodostojne izvore. S druge strane ne smije se dozvoliti uvući u rat na društvenim mrežama, već  se argumentiranim činjenicama osvrnuti na izneseni problem. Podsjetila je i na riječi sv. Maksimilijana Kolbea koji je svoju subraću poticao na važnost izgradnje katoličkih medija, jer bez njih ma kakve crkve bile, bit će prazne. Siniša Kovačić je posvijestio potrebu kritičkog promišljanja.

Na kraju su sudionici okruglog stola, poglavito obraćajući se prisutnim studentima iznijeli savjete kako se boriti protiv dezinformacija u novinarsku. Anto Mikić je poručio „sva moć medija je u rukama njihove publike.  Nemojte  čitati ono što smatrate da nije dobro. Nemojte čitati one medije koji iznose neistinu, jer ako ih svi prestanete čitati oni će ili propast ili će se morati popraviti.“ Domagoj Puškarić pak savjetuje, da je pri „konzumiranju“ informacija važno ne biti ishitren. „Dajte si vremena, ne samo preletjeti preko teksta, već i ponovno pročitati ukoliko se ne razumije. Također u razumijevanju pomaže razgovor s kolegama, jer i to je dobra predispozicija da se informacija bolje nakorijeni“. Ksenija Abramović je još jednom naglasila „nemojte se dati uvući u bespotrebne ratove na društvenim mrežama. K tomu važno je razlučivanje, koristite se autentičnim izvorima, nema ih puno. Ukoliko komentirate na društvenim mrežama oboružajte se činjenica, a nikako mržnjom“. „Novinarstvo je slobodno zanimanje, samim time svatko od vas, nas, može biti novinar, može biti kreator informacije, dezinformacije, manipulacije i dok god je to tako, postoje alati koji će spriječiti dezinformacije. No, na nama je izbor“, rekao je Siniša Kovačić, a Branimir Stanić dodao kako je uvijek potrebna doza „pozitivna sumnja“.

Tekst i foto: Marija Belošević

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Edukacije za maturante katoličkih gimnazija

U sklopu projekta „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT)“ održavaju se brojne edukacije za maturante katoličkih gimnazija s pravom javnosti u Hrvatskoj o prepoznavanju dezinformacija.

Edukacije su do sada održane u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci, Katoličkoj klasičnoj gimnaziji u Virovitici, Katoličkoj gimnaziji u Požegi, Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. u Zadru, Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Osijeku, Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji don Frane Bulić u Splitu, Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji Ruđera Boškovića u Dubrovniku te Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.

Razgovor o dezinformacijama izazvao je interes učenika koji u svakodnevnome korištenju medija, osobito društvenih mreža nailaze na različite oblike pogrešnih informacija i dezinformacija. Na edukacijama se maturantima govorilo o informacijskom poremećaju u kojemu je publici teško razlikovati vjerodostojnu od obmanjujuće ili lažne informacije. Takvo okruženje potiče nepovjerenje u tradicionalne medije i druge institucije. Učenici su naučili razlikovati misinformacije (pogrešne informacije koje se prezentiraju kao činjenice, a koje nisu stvorene s namjerom nanošenja štete) i dezinformacije (lažne, netočne ili zavaravajuće informacije, koje su osmišljene, predstavljene i promovirane kako bi nanijele štetu javnosti ili radi stjecanja profita). Predavači s Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta upoznali su maturante s obilježjima dezinformacija te naglasak stavili na uporabu digitalnih alata u stvaranju lažnih informacija: cheapfakes i deepfakes te na klikbejt varke, odnosno mamilice. Kako bi prepoznali dezinformacije, savjetovali su predavači, potrebno je proučiti impresum, domenu i izgled stranice, potom izvještavanje drugih medija o istom događaju i poštivanje temeljnih novinarskih pravila. Treba, također, pripaziti na fotografije i snimke jer veže li se fotografija uz različite teme, vjerojatno nije pouzdana, upozoreno je na edukacijama. Kroz edukacije se maturantima posebno posvijestila važnost medijske pismenosti, odnosno kritičkog promišljanja medijskih sadržaja.

Sa ciljem suzbijanja dezinformacija u hrvatskome medijskome prostoru, Agencija za elektroničke medije i Ministarstvo kulture financiraju provedbu projekata „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“ u sklopu mjere „Uspostava provjere medijskih činjenica i sustava javne objave podataka“, a koja se provodi u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Projekt je službeno počeo 1. rujna 2023. i traje do 28. veljače 2025. godine.

Tekst: Silvana Burilović Crnov

Foto: www.fra-gimnazija-sinj.com


Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.