Arhiva oznaka: Duhovna obnova

Novosti

Održana duhovna obnova “Ljubav nije ljubljena”

Hrvatsko društvo katoličkih novinara organiziralo je u četvrtak, 10. travnja 2025., korizmenu duhovnu obnovu. U prigodnom nagovoru, s temom “Ljubav nije ljubljena”, fra Ivan Bradarić, OFMConv., u središte je stavio evanđelje po Luki, koje ćemo slušati na Cvjetnicu (22,14 – 23,56).

Fra Ivan je uvodno naglasio kako evanđelisti posvećuju puno prostora izvješću muke Isusove, te time žele prenijeti ljubav koja se objavljuje u Isusu u tom ključnom trenutku, kada daruje svoj život. “Oni imaju potrebu prenijeti nam činjenicu da nam se u Isusu objavila ljubav.”

U središnjem dijelu nagovora ukazao je na neke specifičnosti koje nalazimo samo u Lukinu evanđelju.

Prvi naglasak stavio je na Isusove riječi: “Ovo činite meni na spomen” (Lk 22,14-19). “Isus je svjestan, a to želi i prenijeti na učenike, da se njegov ovozemni život bliži kraju. U tom trenutku im želi poručiti da Novi život, Novi svijet, za koji On daje svoju žrtvu, jest Kraljevstvo Novoga čovjeka koji će biti sposoban ljubiti/voljeti bezinteresno – i prijatelje i neprijatelje, pa čak i one koji mu oduzimaju život. Zato je sažeo svu poruku svojeg poslanja i života u jedan znak, u kruh. Kao da govori: ovo sam ja. Nisam zadržao za sebe niti mrvicu svojeg života. Sve sam darovao vama. Ako želite sjediniti svoj život s mojim, činite i vi isto što sam ja činio. Darujte. Ako slavite doslovno i dosljedno Euharistiju, učinit ćete da budem prisutan. Činite meni na spomen. Svijet će u takvoj zajednici vidjeti mene.”

Nadalje, na prepirku učenika “tko bi od njih bio najveći”, Isus svojim životom daje primjer: ne uzdizati se iznad drugih, već služiti. “Evanđelist je u svoje evanđelje unio ovu raspravu odmah nakon što su apostoli blagovali kruh s Isusom, odmah nakon što su obećali ‘činiti na spomen Isusovu ljubav’. Dakle, ova rasprava svjedoči sasvim suprotno od malo prije obećanog. Umetanjem ove rasprave baš u ovaj kontekst dobili smo na značenju, poput upozorenja, koliko su važne Isusove riječi koje nikako ne bi smjele biti zapostavljene”, posvijetio je fra Ivan.

Ukazujući pak na Isusove riječi: “Molite da ne padnete u napast!”, fra Ivan je posvijesto, kako niti jedan drugi evanđelist ne inzistira toliko kao Luka na Isusovoj molitvi u Getsemaniju i na pozivu učenicima. “Isus je cijeli svoj život proživio u skladu sa željom svojega Oca, a u Getsemaniju, u molitvi, otkrio je Očevu volju: da očituje najviši stupanj ljubavi, da preda svoj život”, rekao je fra Ivan, te nastavio: “taj poziv koji Isus upućuje učenicima, upućen je svima nama: ‘molite!’, jer uvijek će biti situacija koje će zahtijevati od nas čvrste, odlučne, jasne i herojske stavove i samo u molitvi dobit ćemo odgovor i snagu i ustrajnost u vjeri da ostanemo Novi čovjek, koji smo postali kad smo svoj život ujedinili s Kristovim.”

Fra Ivan se osvrnuo na još nekoliko zanimljivih detalja Lukina evanđelja. Naime, evanđelist naglašava kako su učenici pozaspali zbog žalosti. “Luka kao da ih želi opravdati. On ne donosi opomenu/prigovor koji Isus upućuje Petru: Petre, zar spavaš! Ne, Luka to izbjegava i opravdava ili ublažava odgovornost: zaspali su zbog žalosti. Luka je slika dobroga pastira.” On ne osuđuje ljude, već “shvaća njihovu krhkost i slabost. Ne naglašava pogreške apostola, jer ne želi da i mi činimo greške. Znamo da, kada u nekoga upiremo prstom, kada ga ponižavamo, kada ukazujemo na njegovu slabost i propust koji je učinio, takav se ne osjeća prihvaćenim, shvaćenim, i završava tako da se zatvara u sebe i često zasvrši jako loše.”

O Isusovu susretu s Petrom, ponovno samo Luka donosi detalj kako je Isus pogledao Petra. “„”Ovdje se ne radi o Isusovu ukoru Petru”, pojasnio je fra Ivan, već je “Isus pogledao Petrovu nutrinu, njegovo srce. Znao je da mu Petar želi dobro, jer inače se ne bi izložio životnoj opasnosti da ga prati ‘izdaleka’. Ali je slab kao čovjek. Podcrtavajući ovaj detalj, Luka poručuje kršćanima svih vremena, kako trebamo s razumijevanjem shvatiti slabosti drugih, pa i svoje vlastite slabosti: osjetiti se praćeni tim Isusovim pogledom punim razumijevanja. Isusove oči bude nadu, vraćaju želju za životom. To su oči koje i u najvećem grešniku otkrivaju tračak ljubavi i vraćaju mu snagu za novi početak. Sjećate se onog pogleda oca iz prispodobe o izgubljenom sinu, koji izdaleka ugleda povratak svoga sina!”

Na kraju se kratko osvrnuo i na dolazak Isusa pred Heroda. Prema Lukinu izvještaju, taj je iznenadni susret Heroda jako obradovao, “„”ali Herod će ubrzo promijeniti raspoloženje. Zašto? Svi kraljevi toga vremena su u svojoj blizini imali kao savjetnike i pomagače vračare, mage, zvjezdoznance, jer su im trebali pomoći da odaberu ispravno rješenje uz svoju moć otkrivanja budućnosti. Tako je Herod u Isusu vidio izvanredno dobru priliku. Pomislio je sigurno da će se okoristiti tim Isusovim umijećem. Međutim, Herod ubrzo mijenja mišljenje. Isus mu ne odgovara niti jednu riječ. Isus je dobro poznavao Herodu opakost, jer upravo je on dao dopuštenje da se ubije Ivan Krstitelj. Stoga mu se Herod osvećuje, ponižava ga i izbacuje.”

Na pitanje “koja je poruka ovog susreta”, fra Ivan je odgovorio kako je to odgovor svima onima koji u Isusu vide lagani put do zadobivanja i ishođenja brzih i sebičnih molitava i čuda. “Takvi će doživjeti i opet Isusovu TIŠINU, nikakav odgovor od Isusa. Jer, Isus nije obećao lagodan život na ovome svijetu, život ispunjen čudima. Kršćanstvo je prijedlog životnoga puta, koji, ako se prihvati s vjerom, oblikuje ili stvara ‘Novog čovjeka’. To je poruka ljubavi, sebedarja, a ne prostor gdje se ispunjaju čuda. Čuda ne čini Bog na naš poziv, moljakanje i traženje, nego naša vjera, onda kada prihvatimo evanđelje, događaju se čuda u našem životu i u ovome svijetu.”

Marija Belošević

Naši članovi, Novosti

Održana duhovna obnova “Otajstvo  Betlehema – malenost”

Hrvatsko društvo katoličkih novinara održalo je u četvrtak, 19. prosinca u kapucinskom samostanu u Kapucinskoj ulici u Zagrebu duhovnu obnovu.

Prigodnim nagovorom na temu  “Otajstvo Betlehema – malenost” Isusove male sestre Sonja i Blaženka nastojale su potaknuti prisutne na prepoznavanje malenosti u svakodnevnom životu. Nagovor je obilovao mislima Male sestre Magdalene o Betlehemu kao znaku malenosti, siromaštva i otvorenosti svijetu. Također, Betlehem je mjesto molitve, jer „Betlehemske jaslice imaju nešto tako lijepo i tako veliko, a to je Krist, ujedno Bog i čovjek. U produžetku te kolijevke nazire se nazaretska radionica, Muka, Križ i sva slava Uskrsnuća i neba.” Mala sestra Magdalena je zapisala, da je Betlehem i znak nemoći, jer „u svom preobilju ljubavi Krist, Sin Božji, htio je proći kroz stanje nemoći svakog maloga djeteta, jedino stanje koje stavlja neko biće u ruke drugim ljudima, u potpunom predanju.”

O jaslicama pak je zapisala, da su one simbol mira na zemlji. S. Sonja i s. Blaženke podsjetile su na činjenicu da je susret s Djetetom Isusom korijen mističnog iskustva male sestre Magdalene. Iz toga proizlazi i njezin poziv „Promatrajte jaslice… Žarko molite za milost jaslica: otvorite svoje srce da primite sasvim maloga Isusa kao što se prima željkovani i najdraži gost…“  U tom su vidu Male sestre pozvale prisutne da u ruke prime Malog Isusa te mu u tišini izreknu svoju molitvu.

Naši članovi, Novosti

Predbožićni susret i duhovna obnova

Predbožićni susret i duhovna obnova Hrvatskoga društva katoličkih novinara održana je u kapucinskom samostanu u zagrebačkoj Donjoj Dubravi. Kao i za vrijeme ranijih susreta, i ovoga puta je praćenje susreta bilo omogućeno i putem platforme ZOOM, te se tako krug slušatelja proširio na razne dijelove Hrvatske i Slovenije.

Nakon pozdravnih riječi predsjednice Društva, Suzane Peran, uvodni nagovor održao je duhovni asistent fra Jure Šarčević, OFMCap. On je u središte svoga promišljanja stavio naglasak na promjenu slike koju imamo o Bogu, potom misterij utjelovljenja, te istinu o čovjeku. Sve je potaknuo, da u svako, a osobito u ovo vrijeme pripreme za dolazak Gospodnji, shvatimo da što smo bliže Kristu, više smo ljudi.

U ovoj prigodi s okupljenima je osvrt na nedavni jednomjesečni boravak u Ugandi podijelio član Društva Brane Vrbić.

On je posjetio hrvatskoga misionara vlč. Gabrijela Jukića, rodom iz Žepča, koji djeluje u župi Morulem, biskupija Kotido. Vrbić i s. Jelica Jukić, rođena sestra misionara, inače i medicinska sestra, tijekom boravka susreli su se s učenicima i nastavnicima, posjećivali su bolesne, pomagali u svemu što je bilo potrebno.

U uvodnom dijelu, Vrbić je kratko predstavio zemljopisni smještaj Ugande, te se posebno osvrnuo na stanovništvo. Oko 80% je mlađe od 30 godina starosti, a starije osobe gotovo da se ne mogu susresti. Prema vjerskoj pripadnosti oko 40% je katolika, 32% protestanata, 13,7% su muslimani i 11,1% pentekostalci. Župa na kojoj djeluje vlč. Jukić broji oko 40.000 vjernika. Mnoga djeca ne idu u školu zbog udaljenosti i neimaštine. Hrana je skromna, a veliki je problem s vodom. Osim siromaštva, veliki su problem mladenačke trudnoće i AIDS. Usred Afrike nalazi se dispanzer „Mara Jukić“, koji je otvorio hrvatski misionar i nazvao ga po ženi iz Žepča koja je umrla na glasu svetosti.

Vrbić se osvrnuo i na misna slavlja koja se odlikuju radosnim pjevanjem, te posebno naglasio radost na licima djece i svih koji se susreću. „Narod su vrlo drag, veseo, unatoč teškim uvjetima života. Duboko me dirnula Afrika“, rekao je Vrbić.

Posjet hrvatskom misionaru vlč. Gabrijelu Jukiću u Ugandi

Na pitanje prisutnih oko priprema, naglasio je da su pripreme vrlo bitne, jer u suprotnom oni koju odu kao volonteri mogu se brzo razočarati. Prisutne je potaknuo da mole za misionare. „To je nešto što može svatko učiniti. Bio bi sretan, kada bi nakon ovog večerašnjeg susreta, svaki prisutan izmolio barem jednu Zdravo Mariju. Osim molitve, i svaka druga pomoć je dobrodošla, bez obzira kojem misionaru odlučite pomoći.“

Nakon međusobnog tradicionalnog darivanja, susret je završen zajedničkim agape.

Na kraju susreta su članovi Društva potaknuti da tijekom ovoga došašća, prema vlastitim mogućnostima, doniraju za djelovanja misionara u Ugandi.

Foto i tekst: Marija Belošević

Naši članovi, Novosti

Korizmena duhovna obnova za katoličke novinare

Korizmenu duhovnu obnovu za članove Hrvatskoga društva katoličkih novinara u četvrtak 16. ožujka 2023. održao je hrvatski misionar u Boliviji fra Ivica Vrbić, OFM Cap.

Uvodeći u temu „Kroz križ prožet Ljubavlju do Uskrsnuća“, fra Ivica je naglasio da korizmu ne bi trebalo shvaćati kao vrijeme žalosti, već vrijeme radosti, jer Crkva poziva na obraćenje. „Crkva nas ne poziva na patnju, nego onomu koji je po križu pobijedio smrt“, dodao je.

Iz konkretne stvarnosti života, u kojoj nastoji živjeti svoju vjeru, o. Vrbić je ukazao na nekoliko putova križa koji su bili prožeti Ljubavlju i kako se dođe do uskrsnuća.

Podsjetio je da ljude ne diraju isprazne riječi, već da je potrebno ići s drugima na njihov križni put koji treba biti prožet Ljubavlju da i oni mogu doživjeti jedno iskustvo uskrsnuća. Temelj trebaju biti redci iz Evanđelja po Mateju o prvom navještaju muke, te Isusov poziv: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Fra Ivica je naglasio da tim riječima Isus očituje što znači biti učenik.

Mi križ gledamo na vrlo težak način. Obilazimo svetišta i molimo da Bog makne naš križ. To je paradoks. Isus kaže: „Tko želi biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe“, a ne svoga križa. A mi bježimo od svojih križeva. Moramo biti svjesni, da je križ realizacija spasenja čovjeka. Stoga ga trebamo prihvatiti, da bi po njemu bili spašeni – rekao je o. Vrbić.

Potom je govorio o grijehu, te posvijestio da Božja ljubav ne ovisi o količini nečijih grijeha. „Svi smo podložni krivoj slici Boga. Đavao nam želi prikazati Boga u jednom ružnom smislu. Božja ljubav ne ovisi o tome koliko ću grijeha danas napraviti, Božja ljubav se ne mijenja. Najbolji dokaz je sv. Petar koji je na Posljednjoj večeri rekao Isusu: ‚Ako te svi ostave, ja te ostaviti neću.‘ Tim riječima Petar radi veliku ispovijest vjere, radi veliku gestu u svome životu, veliko obećanje. No, kad ga je Isus nakon zatajenja pogledao, taj Isusov pogled je bio toliko bitan, da Petar nije napravio istu stvar koju je napravio Juda, koji nije doživio taj pogled. Što je rekao taj pogled: ‚Nisam promijenio mišljenje o tebi.‘ Ta svijest, da Isus gleda Petra iz samilosti, želi mu pokazati da se nije ništa promijenilo. Prihvaćanje naših križeva znak je da smo od Boga ljubljeni u svakome trenutku našega života i da se zbog naših slabosti i grijeha ništa ne mijenja, da nas Bog i dalje jednako voli.“

Nadalje je naglasio da je važno znati koji su to osobni životni križevi, a zasigurno je pojedinac samomu sebi najveći križ. Napomenuo je da kod ljudi postoji veliki raskorak između slike koju imaju o sebi i slike o onomu kakvi bi trebali biti. „Mi sami sebe ne prihvaćamo, želimo druge mijenjati, a nismo sami sebe u stanju promijeniti. Moramo biti svjesni nas samih i dozvoliti Isusu da nas ljubi takve kakvi jesmo. Cijela povijest spasenja očituje se u tome da je Bog Ljubav i da me ljubi, i da ja prihvatim da budem ljubljen takav kakav jesam. Kada čovjek prihvati samoga sebe sa svim propustima, manama postaje biti onaj koji naviješta“, rekao je voditelj obnove.

Podsjećajući na Papine riječi: „Kršteni, poslani“, posvijestio je prisutnima da su svi poslani. „I vi ste poslani. Isus vas doživljava kao produžene ruke da i vi na konkretan način kroz svoja pera i tekstove, ali i kroz svoja djela bude vjesnici Radosne vijesti spasenja. To nije zanimanje, to je poslanje. Apostolima nije bilo zanimanje biti apostol, nego poslanje, vi niste samo novinari po zanimanju, vi ste poslani. Stoga vas molim kao novinare koji imate svoje poslanje, pišite o Božjoj ljubavi.“

Duhovni nagovor fra Ivica je potkrijepio nizom primjera iz misionarskoga rada, te je u tom vidu predstavio i korizmenu akciju „Kruh svoj s gladnim dijeli“ u koju se ove godine uključuju i katolički novinari.

Potporu akciji „Kruh svoj s gladnim dijeli“ može se uplatiti na račun: HR9623600003243404617, odnosno za uplate iz inozemstva: HR7423600003243404625, Swift: ZABAHR2X, Zagrebačka banka d. d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, vlasnik računa: Ivica Vrbić, Sv. Leopolda Mandića 41, Zagreb, opis plaćanja: „Kruh svoj s gladnim dijeli“.