Hrvatsko društvo katoličkih novinara organiziralo je u četvrtak, 10. travnja 2025., korizmenu duhovnu obnovu. U prigodnom nagovoru, s temom “Ljubav nije ljubljena”, fra Ivan Bradarić, OFMConv., u središte je stavio evanđelje po Luki, koje ćemo slušati na Cvjetnicu (22,14 – 23,56).

Fra Ivan je uvodno naglasio kako evanđelisti posvećuju puno prostora izvješću muke Isusove, te time žele prenijeti ljubav koja se objavljuje u Isusu u tom ključnom trenutku, kada daruje svoj život. “Oni imaju potrebu prenijeti nam činjenicu da nam se u Isusu objavila ljubav.”

U središnjem dijelu nagovora ukazao je na neke specifičnosti koje nalazimo samo u Lukinu evanđelju.

Prvi naglasak stavio je na Isusove riječi: “Ovo činite meni na spomen” (Lk 22,14-19). “Isus je svjestan, a to želi i prenijeti na učenike, da se njegov ovozemni život bliži kraju. U tom trenutku im želi poručiti da Novi život, Novi svijet, za koji On daje svoju žrtvu, jest Kraljevstvo Novoga čovjeka koji će biti sposoban ljubiti/voljeti bezinteresno – i prijatelje i neprijatelje, pa čak i one koji mu oduzimaju život. Zato je sažeo svu poruku svojeg poslanja i života u jedan znak, u kruh. Kao da govori: ovo sam ja. Nisam zadržao za sebe niti mrvicu svojeg života. Sve sam darovao vama. Ako želite sjediniti svoj život s mojim, činite i vi isto što sam ja činio. Darujte. Ako slavite doslovno i dosljedno Euharistiju, učinit ćete da budem prisutan. Činite meni na spomen. Svijet će u takvoj zajednici vidjeti mene.”

Nadalje, na prepirku učenika “tko bi od njih bio najveći”, Isus svojim životom daje primjer: ne uzdizati se iznad drugih, već služiti. “Evanđelist je u svoje evanđelje unio ovu raspravu odmah nakon što su apostoli blagovali kruh s Isusom, odmah nakon što su obećali ‘činiti na spomen Isusovu ljubav’. Dakle, ova rasprava svjedoči sasvim suprotno od malo prije obećanog. Umetanjem ove rasprave baš u ovaj kontekst dobili smo na značenju, poput upozorenja, koliko su važne Isusove riječi koje nikako ne bi smjele biti zapostavljene”, posvijetio je fra Ivan.

Ukazujući pak na Isusove riječi: “Molite da ne padnete u napast!”, fra Ivan je posvijesto, kako niti jedan drugi evanđelist ne inzistira toliko kao Luka na Isusovoj molitvi u Getsemaniju i na pozivu učenicima. “Isus je cijeli svoj život proživio u skladu sa željom svojega Oca, a u Getsemaniju, u molitvi, otkrio je Očevu volju: da očituje najviši stupanj ljubavi, da preda svoj život”, rekao je fra Ivan, te nastavio: “taj poziv koji Isus upućuje učenicima, upućen je svima nama: ‘molite!’, jer uvijek će biti situacija koje će zahtijevati od nas čvrste, odlučne, jasne i herojske stavove i samo u molitvi dobit ćemo odgovor i snagu i ustrajnost u vjeri da ostanemo Novi čovjek, koji smo postali kad smo svoj život ujedinili s Kristovim.”

Fra Ivan se osvrnuo na još nekoliko zanimljivih detalja Lukina evanđelja. Naime, evanđelist naglašava kako su učenici pozaspali zbog žalosti. “Luka kao da ih želi opravdati. On ne donosi opomenu/prigovor koji Isus upućuje Petru: Petre, zar spavaš! Ne, Luka to izbjegava i opravdava ili ublažava odgovornost: zaspali su zbog žalosti. Luka je slika dobroga pastira.” On ne osuđuje ljude, već “shvaća njihovu krhkost i slabost. Ne naglašava pogreške apostola, jer ne želi da i mi činimo greške. Znamo da, kada u nekoga upiremo prstom, kada ga ponižavamo, kada ukazujemo na njegovu slabost i propust koji je učinio, takav se ne osjeća prihvaćenim, shvaćenim, i završava tako da se zatvara u sebe i često zasvrši jako loše.”

O Isusovu susretu s Petrom, ponovno samo Luka donosi detalj kako je Isus pogledao Petra. “„”Ovdje se ne radi o Isusovu ukoru Petru”, pojasnio je fra Ivan, već je “Isus pogledao Petrovu nutrinu, njegovo srce. Znao je da mu Petar želi dobro, jer inače se ne bi izložio životnoj opasnosti da ga prati ‘izdaleka’. Ali je slab kao čovjek. Podcrtavajući ovaj detalj, Luka poručuje kršćanima svih vremena, kako trebamo s razumijevanjem shvatiti slabosti drugih, pa i svoje vlastite slabosti: osjetiti se praćeni tim Isusovim pogledom punim razumijevanja. Isusove oči bude nadu, vraćaju želju za životom. To su oči koje i u najvećem grešniku otkrivaju tračak ljubavi i vraćaju mu snagu za novi početak. Sjećate se onog pogleda oca iz prispodobe o izgubljenom sinu, koji izdaleka ugleda povratak svoga sina!”

Na kraju se kratko osvrnuo i na dolazak Isusa pred Heroda. Prema Lukinu izvještaju, taj je iznenadni susret Heroda jako obradovao, “„”ali Herod će ubrzo promijeniti raspoloženje. Zašto? Svi kraljevi toga vremena su u svojoj blizini imali kao savjetnike i pomagače vračare, mage, zvjezdoznance, jer su im trebali pomoći da odaberu ispravno rješenje uz svoju moć otkrivanja budućnosti. Tako je Herod u Isusu vidio izvanredno dobru priliku. Pomislio je sigurno da će se okoristiti tim Isusovim umijećem. Međutim, Herod ubrzo mijenja mišljenje. Isus mu ne odgovara niti jednu riječ. Isus je dobro poznavao Herodu opakost, jer upravo je on dao dopuštenje da se ubije Ivan Krstitelj. Stoga mu se Herod osvećuje, ponižava ga i izbacuje.”

Na pitanje “koja je poruka ovog susreta”, fra Ivan je odgovorio kako je to odgovor svima onima koji u Isusu vide lagani put do zadobivanja i ishođenja brzih i sebičnih molitava i čuda. “Takvi će doživjeti i opet Isusovu TIŠINU, nikakav odgovor od Isusa. Jer, Isus nije obećao lagodan život na ovome svijetu, život ispunjen čudima. Kršćanstvo je prijedlog životnoga puta, koji, ako se prihvati s vjerom, oblikuje ili stvara ‘Novog čovjeka’. To je poruka ljubavi, sebedarja, a ne prostor gdje se ispunjaju čuda. Čuda ne čini Bog na naš poziv, moljakanje i traženje, nego naša vjera, onda kada prihvatimo evanđelje, događaju se čuda u našem životu i u ovome svijetu.”

Marija Belošević