Arhiva kategorije: Provjereno i vjerodostojno

Provjereno i vjerodostojno

Konklave i dezinformacije

Nakon nedavne smrti i pokopa pape Franje, kao glavna crkvena tema svakako se nameću konklave, odnosno izbor Papina nasljednika. Kada će se održati skori papinski izbori u Vatikanu? Tko bi se mogao u njih umiješati? Koje će trikove koristiti oni koji žele pokušati manipulirati kardinalima u doba lažnih vijesti i umjetne inteligencije? To su samo neka od mnogobrojnih pitanja koja se nameću ovih dana.

Najprije, što su konklave? Pustimo sad po strani pravopisno pitanje (njime neka se bave jezični stručnjaci) je li ispravan naziv u jednini ili je to imenica koja ima samo množinu te pređimo na njeno značenje i sadržaj. Hrvatska enciklopedija (Leksikografski zavod Miroslav Krleža) navodi da se latinski pojam conclave odnosi na sobu koja se može zaključati ključem, na „prostorije u kojima kardinali nakon papine smrti obavljaju, po propisanim pravilima, izbor njegova nasljednika. Izraz označava jednako zbor kardinala koji obavljaju izbor kao i sam postupak izbora. Pravo izbora pape prenio je na kardinale 1059. papa Nikola II., a prije toga je papu kao biskupa Rima izabirao kler i narod u gradu. Održavanje konklava propisao je papa Grgur X. na koncilu u Lyonu (1274.), a propise procedure sadržava konstitucija pape Pija X. od 1904. Kardinali, zatvoreni svaki u svojoj ćeliji, odijeljeni od vanjskoga svijeta, glasuju tako dugo dok jedan od kandidata ne dobije 2/3 glasova, a od Pija XII. (1950.) 2/3 plus jedan glas. Pavao VI. odredio je (1970.) da kardinali stariji od 80 godina ne sudjeluju više u konklavama.“

U kontekstu narušenog zdravlja, sve težih bolesti i odlazaka u bolnicu pape Franje, crkveni povjesničar Alberto Melloni već prošle godine ponovno je pozvao na promjenu pravila izbora za papu. Spomenuti profesor sa Sveučilišta u Bologni, koji se crkvenom tematikom bavi već više desetljeća, objavio je dosta knjiga i članaka čija su tematika upravo konklave. U članku Učiniti konklave sporijima, objavljenom u talijanskom časopisu Il Mulino (Rendere il conclave più lento, 26.2.2024.), piše da bi konklave trebalo usporiti i da bi reforma konklava, makar i mala, koja ne bi mijenjala njezin sastav, funkcije, većinu, ali koja bi produljila njezino vrijeme, bila jako potrebna.

Slično, prof. Melloni i u svojoj najnovijoj knjizi o konklavama (Il Conclave e l’elezione del papa. Una storia dal I al XXI secolo; Konklave i izbor pape. Povijest od I. do XXI. stoljeća; Marietti 1820, 2025.) donosi detaljan povijesni pregled i analizu djelovanja konklava, posebice onih u 20. i 21. stoljeću. U knjizi i u spomenutom članku, na temelju uvida i u neformalne te neobjavljene izvore o tajnama iz Sikstinske kapele, autor govori o razlozima zašto je reforma izbora pape potrebna. Navodi rizike izloženosti manipulacijama izborom te opasnosti od vanjskih uplitanja koja danas više ne bi dolazila od katoličkih vladara, kao recimo u 19. stoljeću, već od društvenih medija 21. stoljeća.

U doba u kojem velike sile pokušavaju ostvariti svoje imperijalističke ambicije za prevlašću, Katolička Crkva je jedina univerzalna ustanova koja čini prirodnu protutežu. Upravo bi stoga izbor njezina čelnika mogao postati mogućim predmetom utjecaja ovih suvremenih moćnika.

Melloni se nadao da će papa Franjo reformirati konklave, upravo iz navedenih i opisanih razloga, ali do toga ipak nije došlo. Zašto nije, teško je znati. Svakako nije odustao od reforme recimo zbog toga što su u prosincu 2023., s jedne od američkih stranica posvećenih ocrnjivanju pape Franje, lansirane dvije vijesti – potpune dezinformacije – koje ovdje služe samo kao ilustracija uplitanja u izbor pape.

Prva dezinformacija je bila ta da je Papa pozvao na reformu konklava. Ta ne-vijest, budući da je održavanje institucije konklava bilo uobičajeno tijekom stoljeća, a gotovo konstanta tijekom posljednja dva, kao razlog navodi želju da bi se osiguralo da nitko ne može osporiti izbor, žaleći se na zastarjelost pravila. Druga vijest bila je da bi Papa u konklave (kao što je to učinio za biskupsku sinodu) uveo i ne-kardinale kako bi povećao “reprezentativnost” izbornog tijela. Ta novost, koja bi značila napuštanje gregorijanskog pravila koje je od 1049. rezerviralo izbor biskupa Grada samo za kardinale Rima, pretvorila bi izbor Petrova nasljednika u odabir nekakvoga generalnog direktora najveće katoličke multinacionalne kompanije.

S druge strane, istaknuo je prof. Melloni, ako u skorije vrijeme uopće ne dođe do reformiranja konklava, postoji rizik da bi se recimo neka od zaraćenih zemalja ili velika sila informacijske tehnologije mogla umiješati, jednako masovno i snažno kao što su to činile vlasti na papinskim izborima u srednjem vijeku.

Ciljanim dezinformiranjem moguće je utjecati na izbor pape, posebice u kontekstu skandala sa seksualnim zlostavljanjima, objašnjava profesor. To je postalo kao “prekidač” kojim bilo koji zainteresirani tabor može srušiti svakoga mogućeg kandidata. Stoga se moraju poduzeti mjere opreza kako bi se osiguralo da kardinali ne budu dovedeni u zabludu da izaberu lošijeg kandidata za papu, samo zbog navedenih ili sličnih optužbi protiv drugoga ili drugih kandidata.

Pravi cilj procesa konklava, nastavlja Melloni, nije izabrati “najsvetijeg, najučenijeg ili najrazboritijeg”, nego onoga koji može vršiti službu graditelja jedinstva u vjeri i zajedništva u ljubavi, a s pravne strane osigurati da je valjanost izbora neosporna. U doba društvenih medija i umjetne inteligencije, rizik da izbori budu manipulirani izvana, informativnim i informacijskim kampanjama, veći je nego ikad.

Profesor se pita jesu li sadašnje tradicionalne konklave sposobne zaštititi Crkvu od planiranog napada ovih razmjera? Sigurnost bi pružilo samo to ako bi kardinalski zbor, nakon izbora, ujedinjeno stajao iza novog pape – bez obzira na optužbe protiv njega. Jer ne treba puno mašte da se shvati da će kardinalski zbor morati zaštititi izabranog kandidata od rizika da bude delegitimiziran optužbom konstruiranom upravo zato da podijeli kardinale – na one koji će osporiti izbor nedostojne osobe, i na one koji će izbor svejedno smatrati valjanim, barem po presumpciji nevinosti.

Sadašnja izborna regulativa i praksa pokazuju da se većina kardinala vrlo brzo okupi iza kandidata koji postane favorit u prva dva kruga glasovanja. Papinski izbori 2005. i 2013. jedva da su trajali malo duže od 24 sata. To je vrijeme prekratko s obzirom na nadolazeće rizike pa Melloni predlaže izmjenu izbornih propisa u dvije ključne vremenske točke: između glasovanja uvijek bi trebao proći cijeli dan za razmišljanje i raspravu kako bi se uklonio medijski pritisak s konklava. Nadalje, onaj tko na kraju bude izabran dvotrećinskom većinom, trebao bi dobiti cijeli dan ili noć da kroz razmišljanje i konzultacije donese promišljenu odluku o prihvaćanju izbora.

Na tragu profesorovih razmišljanja jasno je da veliki problem mogu stvoriti dezinformacije i namjerno plasirane laži o kardinalima koji budu najbolje kotirali kao „papabili“. Za očekivati je da će uskoro, već prije početka konklava, krenuti optužbe i objede upravo o njihovoj umiješanosti u pedofilske skandale u Crkvi ili u zataškavanje ili nemar oko istih. Ili će ubrzo isplivati neki novi/stari novčani skandali i vijesti o pronevjerama od strane upravo onih kardinala koji slove kao mogući novi pape.

Težak je problem upravo to što se u modernim vremenima optužuje i osuđuje već unaprijed i bez dokaza, najčešće na društvenim mrežama i u medijskom prostoru koji je najpogodniji i najbrži za širenje takvih dezinformacija. Isto tako, upravo na mrežama i u medijima smo svi, od onoga da „nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže“, došli do toga da anonimni tužitelji uopće ne moraju optuženima dokazati krivnju, nego optuženi moraju dokazivati svoju nevinost, ali bez da im se pruži ista prilika, isto vremena i medijskog prostora za to, prilika kakvu su obilato imali njihovi optužitelji. U medijima nije kao u sudskim postupcima, gdje teret dokazivanja optuženikove krivnje leži na tužitelju, a optuženi nikako nije dužan dokazivati svoju nevinost. U medijskom prostoru, a osobito na društvenim mrežama, krivica se jednostavno sruči na leđa optuženoga, a on neka se onda iščupa ispod te „gomile“, ako uopće može ili ako stigne na vrijeme.

S obzirom na moralni autoritet i ugled papinske službe te na utjecaj tihe diplomacije Svete Stolice na društvo u cjelini, a napose na one koji to društvo svojim ratnim djelovanjem ili terorom stavljaju u opasnost, za očekivati je da će se upravo ratno-huškačke strukture svijeta pozabaviti dezinformacijama i difamiranjem kandidata za novoga papu. Ako im to ne uspije prije samog izbora, moguće je da će im onda novoizabrani papa, ako im se učini opasnim po njihove planove, ubrzo postati poželjna meta napada po svim medijima.

S modernim sredstvima i umjetnom inteligencijom nije teško falsificirati ili posve izmisliti neki dokument, izjavu, priču, čak i razgovor, deepfake audio i/ili video snimku (po definiciji deepfake je video zapis osobe u kojem su lice ili tijelo digitalno izmijenjeni tako da izgledaju kao netko drugi, obično zlonamjerno korišteni ili za širenje lažnih informacija) te time ugroziti nečiji budući izbor ili ocrniti već izabranog papu do te mjere da se izazove podjela u Crkvi i nepovjerenje prema tek izabranomu Svetom Ocu. Ne smijemo smetnuti s uma da su i pojedine države sponzori ili prikriveni vlasnici nekih od najsposobnijih hakerskih organizacija.

Ne manje važno i već poznato je i to da, čim neki (nad)biskup ili kardinal dirne društvene grešne strukture, odmah krenu priče i medijski napisi o njegovu odlasku u Vatikan, u neki dikasterij, što je očito želja da ga se riješe oni koje je kritizirao. Istovremeno se počnu u tom vidu izmišljati kojekakvi prelatovi grijesi i potezi te tumačiti razni već poznati susreti. Sve se izokrene kako odgovara onome što se upravo želi postići, a to je dojam da nepoželjni kritičar uskoro odlazi iz domovine, upravo jer je kriv.

Je li ovo puhanje na hladno, uskoro će postati jasno. Bilo bi poželjno i odlično da je iskusni prof. Melloni bio u krivu i da su društveni moćnici ipak ostavili kardinale da se na miru bave izborom nasljednika pape Franje, ali teško je u to povjerovati. Živi bili pa vidjeli.

Naravno, ni kardinali izbornici nisu od jučer i već imaju dovoljno iskustva s medijskim manipulacijama različitim temama, kao i s njihovim tempiranjem i doziranjem. Iako bi tijekom konklava trebali biti izolirani od svijeta, u suvremenoj praksi poznato je da je to gotovo neizvedivo pa je neizbježno da će i do njih dopirati brojni medijski spinovi, pritisci, tračevi i dezinformacije. Ipak, vjerujemo da će prevladati razboritost i otvorenost poticajima Duha Božjega.

Za istinske vjernike izbor pape djelo je Duha Svetoga i Bog uvijek, preko onih koji biraju, izabire i vodi po svom naumu onoga koji upravlja Kristovom Crkvom. To je sigurnost koja je jača od svih podvala i pokušaja da se Papu svede na običnog upravitelja, direktora, vladara ili političkog vođu. To ujedno krijepi i pouzdanje da ćemo uskoro, unatoč mogućim „podmetanjima klipova“, imati novog papu, nasljednika Petrova, upravo onakvog poglavara kakvog je želio Isus Krist – slaboga i grešnog, ali punog ljubavi prema bratu čovjeku, prema Isusu i njegovoj Crkvi. Bog u svojoj svemoći može i od posve „nedostojnog“, ali suradljivog, pape učiniti uzornog i svetoga Svetog Oca.

Tekst: Marko Puškarić

Foto: Marija Belošević

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Kritička pismenost i vjerski diskurs

Edukacija kao temelj suočavanja s dezinformacijama

U okviru projekta „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“, Hrvatskog katoličkog sveučilišta i pridruženih partnera: splitske Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“ s pravom javnosti, virovitičke Katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti, dubrovačke Biskupijske klasične gimnaziju Ruđera Boškovića s pravom javnosti te sinjske Franjevačke klasične gimnazije s pravom javnosti – edukacije i sustavne analize kritičke pismenosti unutar vjerskog diskursa imaju osobitu važnost u širenju dezinformacija o vjerskim temama u Hrvatskoj, s osobitim obzirom na sveprisutne medijske izazove i potrebe (o)čuvanja vjerodostojnosti vjerskog dijaloga u medijskom diskursu i posljedično u javnom prostoru.

Vjerski diskurs često je meta dezinformacija, što može dovesti i do pogrešnih interpretacija, predrasuda i društvenih podjela. Stoga je razvoj kritičke medijske pismenosti ključan mehanizam u razumijevanju i odgovornom sudjelovanju u polemikama o vjerskim pitanjima.

Suvremeno medijsko okruženje obilježeno, brzim širenjem informacija i digitalnom komunikacijom, predmnijeva pristup u kojem je kritička pismenost nezamjenjivo sredstvo u razumijevanju, vrednovanju i selekciji sadržaja koje disperzirani korisnici svakodnevno konzumiraju. S osobitim obzirom u kontekstu vjerskog diskursa, u kojem se često isprepliću različiti narativi, vjerovanja te ideološki i kulturni utjecaji, sposobnost kritičkog pristupa informacijama i sadržajima, važna je u prepoznavanju i suzbijanju suvremeno iskrivljenih činjenica, koje mogu (dodatno) narušiti povjerenje u medije i potaknuti društvene podjele. S time u vezi, edukativan pristup ima (bitnu) ulogu u osnaživanju pojedinaca te vjerskih zajednica tijekom razvijanja i/ili ojačavanja sposobnosti kritičkog mišljenja, čime se aktivno doprinosi smanjenju štetnih posljedica širenja netočnih ili manipuliranih sadržaja.

U svojoj Poruci za 52. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija (2018.)[1] papa Franjo podsjetio je kako mediji imaju „odgovornost poticati dijalog, razmjenjivati informacije i tražiti istinu“. Upozorio je pritom i na opasnosti dezinformacija i širenja neistina koje mogu „podrivati povjerenje i dijalog u društvu“. Naglasio je kako „mediji nisu samo kanali informacija, nego i mjesto susreta i razmjene, u kojem se oblikuje zajednička istina“. Papa Franjo svoj je odnos prema medijima često uokvirivao s obzirom na važnost „odgovorne komunikacije“ koja „traži jasnoću, poštenje i poštovanje prema drugima“ te je pozivao medijske djelatnike da budu čuvari istine i promicatelji zajedništva u društvu.

Kritička pismenost, kao nastavno i šire društveno-humanističko područje, ne obuhvaća samo sposobnost razumijevanja medijskih poruka, već i analizu njihova sadržaja, poruka, izvora i namjera te identificiranje pristranosti, manipulacija i društvenih implikacija koje poruke nose.

U kontekstu religijskih tema, to predmnijeva i prepoznavanje razlika među teološkim interpretacijama, osobnim uvjerenjima i dezinformacija koje mogu prenositi narativne konstrukcije u cilju manipulacije i/ili marginalizacije određenih skupina i tema. Rana identifikacija i propitivanje netočnih i neprovjerenih tvrdnji, pomaže u očuvanju međuvjerskoga dijaloga, razumijevanja te povjerenja između vjerskih i svjetovnih zajednica. Svjedoci smo i kako su vjerske zajednice česta meta dezinformacija koje mogu imati negativne društvene posljedice. Iz tog je razloga prijeko potrebno da teološki naobraženi vjernici budu osposobljeni, kako za kritičku analizu sadržaja unutar svojih zajednica, tako i za aktivno sudjelovanje u medijskom prostoru koji oblikuje percepciju šire javnosti.

Iako je Papa Franjo u svojoj poruci za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2025.[2] naglasio važnost zajedništva – „biti zajedno u svrhu istine“ – te potaknuo na „razoružanje komunikacije“ koja često stvara strah, izaziva predrasude i podjele, problemi lažnih vijesti, digitalne manipulacije i polarnost društva, potvrđene su kao prisutne u brojnim analizama (osobito) tijekom izvještavanja o pandemiji virusa korona. S time u vezi, Papa je Franjo pozivao na gradnju mostova kroz komuniciranje s poštovanjem i istinom. Porukom posebno ističe odgovornost medijskih djelatnika i vjernika u promicanju kulturu dijaloga i nade, u vremenu obilježenom infodemijom i dezinformacijama.

Suvremeni svjetovni mediji kao središnja platforma u oblikovanju (općeg) javnog mnijenja, izvještavaju o religiji, vjerskim temama i zajednicama u velikom broju slučajeva kroz prizmu senzacionalizma, političkih konotacija ili pak pojednostavljenih narativa. Takav pristup ne samo da marginalizira relevantne glasove teologinja i teologa, nego i vodi do stvaranja predrasuda, stereotipa i polarizacije. Pandemija virusa korona dodatno je primjerice osnažila negativan odraz dezinformacija unutar medijskog prostora, u kojem su strah i nesigurnost bile plodno tlo za pojavu netočnih narativa u vezi s crkvenim obredima, stavovima svećenstva, teoloških interpretacija i crkvom kao institucijom, koja je u svojim dokumentima višestruko naglasak stavljala na potrebu za odgovornim i istinitim pristupom medija prema vjerskim temama. Primjerice, u enciklici pape Pija XII. Miranda prorsus iz 1957. godine navedeno je kako sredstva društvenih komunikacija „moraju služiti istini na način da iz dana u dan učvršćuju veze među narodima i potiču međusobno razumijevanje i poštivanje“ te da mediji ne smiju postati „prenositelji iskrivljene vizije religioznih vrijednosti i dostojanstva ljudske osobe“ (Miranda prorsus, br. 47-48). No, usprkos tome, izostanak uravnoteženog i kritičkog pristupa potonjim temama otežava dijalog i kompromisne procese, a posljedično i izgradnju otpornosti na širenje netočnih navoda.

Odgovor na rastuće izazove dezinformacija nalazi se u sustavnoj i ciljanoj edukaciji, koja osnažuje ne samo pojedince, nego i šire zajednice u usvajanju i primjeni principa kritičke pismenosti u svojoj svakodnevnoj komunikaciji. Uključivanje tema medijske i informacijske pismenosti u obrazovne programe teoloških i komunikoloških studija predstavlja važan korak prema stvaranju kompetentno osposobljenih vjeroučitelja, medijskih djelatnika i vjernika osnaženih znanjem i vještinama kritičkog vrednovanja izvora. U okviru potonje navedenog projekta i nastave na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te partnerskim institucijama – nastavni su programi i aktivnosti prilagođene ojačavanju i podizanje razine medijske i kritičke pismenosti u kontekstu vjerskih i društvenih tema.

Generacije mlađih (milenijci i generacije Y/Z), prirodno sraslih s digitalnim tehnologijama: socijalizirali se, obrazovali, ali se i društveno aktivirali uz suvremenu tehnologiju, imaju posebnu ulogu u oblikovanju medijskog prostora i javnog diskursa. Njihova svjesnost i vještine kritičke pismenosti, posebno u vezi s uporabom društvenih mreža i digitalnih platformi, mogu biti presudne u sprečavanju širenja dezinformacija o vjerskim temama. Edukacijski programi i kurikulumi koji uključuju mlade kao aktivne sudionike i kreatore medijskih sadržaja potiču razvoj digitalnih kompetencija i sposobnost razlikovanja između istinitih i lažnih informacija. Time mladi postaju ne samo pasivni konzumenti, nego i odgovorni promotori istine i dijaloga.

U količini sve češćih informativnih prijepora i prisutnosti narativa koji potiču polarizaciju, promicanje kritičkog promišljanja o vjerskim temama predstavlja važan doprinos izgradnji društva utemeljenog na dijalogu, međusobnom razumijevanju i odgovornom javnom komuniciranju. Kritička pismenost omogućuje pojedincima ne samo prepoznavanje i analizu dezinformacija, već i osnažuje njihove kompetencije za konstruktivno uključivanje u javni diskurs, osobito u području religijskih sadržaja koji su često izloženi netočnim interpretacijama i senzacionalizmu. Na taj se način stvaraju temelji za medijski prostor koji ne isključuje raznolikost uvjerenja, već ju poštuje kroz informirano i reflektirano sudjelovanje jer su tabloidizacija sadržaja i senzacionalistički pristup obradi informacija, doprinijele isključivom padu profesionalnih standarda novinarstva i etičnosti te dovele u pitanje kredibilitet i vjerodostojnost izvora, novinara i medija.

U vremenu obilježenom brzo mijenjajućom medijskom scenom i sveprisutnim izazovima dezinformacija, kritička pismenost unutar vjerskog diskursa postaje nužni temelj očuvanja integriteta, dijaloga i povjerenja u društvu. Edukacija kao temelj omogućuje vjernicima i vjerskim zajednicama osnaživanje kroz razumijevanje složenih medijskih fenomena i aktivno sudjelovanje u javnim raspravama.

Integracijom suvremenih pristupa, uključujući razumijevanje prisutnosti umjetne inteligencije, poticanjem međureligijske suradnje i aktivnim uključivanjem mladih, moguće je stvoriti otpornu zajednicu sposobnu prepoznati i suzbijati dezinformacije o vjerskim temama. Time se ne samo smanjuje utjecaj dezinformacija i manipulacija, već se i doprinosi izgradnji tolerantnijeg, informiranijeg i demokratski osviještenog društvenog okruženja u kojemu vjerski diskurs može imati svoje značajno mjesto u skladu s načelima istine, dijaloga i zajedništva.

[1] Poruka Pape Franje za 52. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, dostupno na: https://www.vatican.va/content/francesco/hr/messages/communications/documents/papa-francesco_20180124_messaggio-comunicazioni-sociali.html

[2] Poruka Pape Franje za 59. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, dostupno na: https://www.vatican.va/content/francesco/hr/messages/communications/documents/20250124-messaggio-comunicazioni-sociali.html

Tekst: Anja Raguž

Foto: Gilbert Hofman (Jubilej djelatnika u medijima; predavanje Maria Ressa i Colum McCann, Rim, 23.1.2025.)

Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Seminar za župne medijske suradnike Zagrebačke nadbiskupije

Susret župnih medijskih suradnika Zagrebačke nadbiskupije i okrugli stol održan je u Zagrebu 23. studenoga 2024. u prostorima Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta.

U sklopu projekt Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT) priređen je okrugli stol u organizaciji Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije i Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koji u suradnji sa svojim partnerima: Hrvatskim društvom katoličkih novinara, Hrvatskim katoličkim radijem i samostalnim novinarom Ivicom Zadrom, provodi spomenuti projekt.

Nakon uvodne molitve i pozdrava pročelnika Tiskovnog ureda, preč. Tomislava Hačka, o temi susreta “Crkva i dezinformacije”, na okruglom stolu govorili su doc. dr. sc. Suzana Peran i dr. sc. Kristijan Sedak s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS) te Branimir Gubić iz Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije, ujedno novinar i urednik na Hrvatskom katoličkom radiju (HKR). Raspravu, u koju su se pitanjima i komentarima uključivali i župni medijski suradnici, moderirala je izv. prof. dr. sc. Lana Ciboci Perša.

Odgovarajući na pitanja najprije dr. Ciboci Perše, a potom i medijskih suradnika, govornici na okruglom stolu su dotaknuli brojne teme povezane s dezinformacijama u Crkvi i o Crkvi. Više puta je naglašena važnost uključivanja vjernika laika, osobito mlađih župljana u aktivnosti promicanja dobrih i pozitivnih vijesti na svim crkvenim razinama – od župe do biskupije i sveopće Crkve.

Polazeći od primjera brze, sažete i privlačne komunikacije, kao što je ona na društvenim mrežama, pa i na TikToku, postavljeno je pitanje kada će se vjernici u nju više i u većem broju uključiti, jer već dosta kasne. Primjeri pojedinih svećenika i vjernika koji su na prikladan način aktivni na toj mreži (kao što je salezijanac don Tomislav Lukač), više su posve rijetka iznimka, nego pravilo u Crkvi, iako ti sadržaji privlače i okupljaju brojne mlade i oduševljavaju ih za aktivno življenje vjere. Aktivniji i sveobuhvatniji angažman Crkve na polju evangelizacije putem društvenih mreža, zahtijeva ljude, vrijeme, planiranje, programe, novac, a ne da se nepripremljeno krene u realizaciju nečega za što nisu osigurana sva sredstva pa se ubrzo odustane.

Postavljeno je i pitanje dosega crkvenih vijesti i tko su njihovi izravni primatelji. Oni kojima su upućene župne vijesti, svakako su najprije župljani, ali ni drugi nisu isključeni, npr. oni koji usput dođu do tih informacija. Možda će slučajni korisnik saznati bar to da je u konkretnoj župi živa, aktivna i dobro povezana zajednica vjernika, a ni to nije malo.

Bitno je svjedočanstvo žive zajednice vjernika (župljana) koji ne nasjedaju na dezinformacije i koji podržavaju djelovanje svoje župe, unatoč npr. ocrnjivanju i negativnim napisima o župniku ili o župnim suradnicima. Oni koji su aktivno uključeni u život i rad župe, svakako bolje od bilo kojega vanjskog novinara razumiju život konkretne zajednice i neće ih obeshrabriti neki negativan izvještaj u medijima, a pogotovo ne tendenciozni i činjenično upitni izvještaji.

Odgovarajući na pitanja potrebe reagiranje na aktualne događaje i žurnog odgovaranja crkvenih poglavara na upite novinara, istaknuto je da ono treba biti u roku od sat-dva, a ne nakon dan-dva, jer u međuvremenu i novinari koji su otvoreni prema stavovima i učenju Crkve, odustanu od čekanja i snađu se kako već znaju, iako nekvalitetnije i netočnije nego da su na vrijeme dobili izjavu npr. od nekog biskupa.

Slično vrijedi i za crkvene glasnogovornike. Istaknuto je da bi trebali imati ovlasti informirati javnost odmah po događaju i neposredno nakon npr. biskupa. Također, uvijek trebaju imati izravni pristup nadređenom poglavaru, a ne tek preko njegovih suradnika i posrednika, što usporava i sprječava glasnogovornikovo primarno djelovanje.

Nekad dolazi i do nenamjernih dezinformacija, zbog sindroma „pokvarenog telefona“, gdje se tijekom 4-5 uzastopnih prenošenja od strane različitih aktera, sam sadržaj izmijeni, iskrivi i izobliči. I u ovakvim slučajevima, kao i inače, uvijek je ključno pravilo konzultiranja vjerodostojnog izvora informacija. Prenošenje provjerenih informacija bitnije je od želje da se bude prvi ili da se prikupi što više klikova. Ako neki vjerodostojni izvor ne prenosi neku senzacionalnu vijest, onda je to s razlogom, odnosno zato što se sigurno radi o dezinformacijama i ne treba upadati u takve zamke prenošenjem navedenih sadržaja.

Kada se na mrežama pojavi neka dezinformacija ili iskrivljen prikaz neke osobe ili pojave u Crkvi, komentari pratitelja mogu dobro i brzo demantirati takav sadržaje. Ispravljanje, kritiziranje i negiranje objavljenoga, važno je djelovanje vjernika – osobito ako se radi o župljanima koji bolje od novinara ili autora sadržaja razumiju o čemu je doista riječ. Na taj se način dopire i do rubnih vjernika, a možda čak i do onih koji su prvotno rado podržali takve dezinformacije.

Samo demantiranje, iako je donekle i kontraproduktivno, jer opet u javnost plasira neistinu koju želi opovrgnuti, ipak se ne smije zanemarivati. Upornost  u demantiranju važna je kao i stalna borba protiv zla. Osobito je važno demontirati one koji namjerno kleveću (npr. bl. Alojzija Stepinca), ocrnjuju i dezinformiraju javnost o Crkvi. Kada je izvedivo i dokazivo, ne treba prezati niti od sudskih tužbi za klevetu.

Važno je i u Crkvi imati na umu da je pažnja današnjih korisnika medija ne više 45, nego jedva 12 minuta, a odluku o nastavku čitanja vijesti ili odustajanju donose za 12 sekundi. To je ujedno i poticaj da se više vodi brige o atraktivnosti i izazovnosti naših sadržaja koji se kroz medije i društvene mreže nude. U tom kontekstu istaknuto je da su i provokativni naslovi ponekad poželjni, ali dezinformacije nikada. Atraktivnosti sadržaja uvelike pridonose dobre fotografije, ilustracije, kraći video-uradci, tonski zapisi i općenito privlačni multimedijski sadržaji, iako za njihovo stvaranje treba uložiti dosta vremena i truda.

Današnje vrijeme obilježava površnost i brzina u konzumaciji medijskih sadržaja, često bez želje da se čitatelj ozbiljnije pozabavi važnim temama i sadržajima. Najčešće se ostaje na razini površne informacije o svemu, ali ne ulazi se dublje u samu tematiku.

U ovom užurbanom vremenu istaknuta je važnost odvajanja vremena za molitvu, za čitanje i razmatranje Božje riječi. Bez vodstva Duha Svetoga, vjernik to zna, nema uspjeha ni u medijima niti u zauzetoj borbi protiv dezinformacija.

Poslije stanke medijski suradnici su sudjelovali na tematskim radionicama. Prva se bavila „pisanjem vijesti za župne događaje – kako osigurati istinu i vjerodostojnost?“, a vodila ju je Hana Kilijan s HKS-a. Anita Treščec, voditeljica Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije, moderirala je radionicu o „kreiranju uvjerljivog sadržaja – sinergija naslova i fotografija u borbi protiv dezinformacija“. Treću radionicu, s temom „od župe do društvenih mreža – uloga župnih suradnika u promoviranju istinitih informacija“, vodio je doc. dr. sc. Davor Trbušić s HKS-a.

Tekst i foto: Marko Puškarić

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Akademsko proučavanje dezinformacija u medijima

Izborni predmet Mediji i dezinformacije na diplomskom studiju Sveučilišnog odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta: svrha i važnost

U okviru projekta „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“, jedna od predviđenih aktivnosti u fazi operacionalizacije Projekta, odnosno, njegov nastavak je i pokretanje izbornog predmeta Mediji i dezinformacije te izrada istoimenog sveučilišnoga udžbenika, čije je pisanje trenutačno u fazi realizacije.

Nastava izbornog kolegija Mediji i dezinformacije, izvoditeljice i nositeljice izv. prof. dr. sc. Lane Ciboci Perša, održana je u ljetnom semestru akademske godine 2023./2024. na Sveučilišnom diplomskom studiju komunikologije Hrvatskog katoličkog sveučilišta, s prethodno iskazanim iznimnim interesom studentica i studenata pri odabiru izbornih kolegija. Popunjenost upisne kvote na kolegij i ne čudi stoga previše jer je glavni cilj izbornog predmeta – potaknuti studente na kritičko promišljanje o medijskim sadržajima – s osobitim obzirom na prepoznavanje vrsta i oblika dezinformacija, misinformacija i malinformacija u različitim vrstama medija i u različitim kontekstima, s naglaskom na suvremenost, potaknuo interes budućih kreatora javne riječi na širenje znanja i upoznavanje s terminologijom. Kroz praktične su medijske primjere iz inozemstva i Hrvatske te čak i filmske ekranizacije, imali prilike i sami istražiti koliko je dezinformacija prisutno u nekima od najpoznatijih filmova kroz povijest nastalih na temelju stvarnih događaja, a sve kako bi se razjasnila uloga dezinformacija u promatranju fluidnosti, utjecaja i prilagodbe medijske publike „novim“ sadržajima. S time u vezi, a s obzirom na aktualnost koncepta s jedne strane i s obzirom na svojevrsnu atraktivnost syllabusa, suvremeni trendovi koji predmnijevaju korištenje alata umjetne inteligencije (AI) od lažnih vijesti do informacijskih poremećaja sve su prisutniji, uz značajniju ulogu pri kreiranju medijskih sadržaja, u funkcioniranju medija općenito i u radu medijskih djelatnika. Samim time, tehnološkim se dostignućima multipliciralo i oblikovalo (multimedijsko) okruženje u kojem su tradicionalno shvaćene granice između medija i informatičkih te računalnih obilježja postale neznatne, a produkt su konvergirani, a ponekad i lažni medijski sadržaji, koje kreiraju zainteresirani, a ne isključivo kompetentni. No, kako bi se pružila zaokružena cjelina, studentice i studenti su vidike o dezinformacija proširili i na nj raniju uključenost u medijima i s obzirom na pravnu regulaciju.

Usprkos činjenici što su razlozi promjena, ali i primjena regulatornih režima u većoj mjeri određeni logikom medija, komunikacijskim inovacijama u sadržaju te zahtjevima digitalne tehnologije, interesi nisu isključivo ekonomski i tehnološki, već napose i društveni, kulturološki te demokratski. U suvremenim uvjetima, svrha je regulacije stoga balans između političkih, ekonomskih i društvenih interesa u koordinaciji medijskih tržišta u isto vrijeme s legitimnom državnom intervencijom u području političke i društvene kulture, a vrijednosti koje trebaju biti ciljevi su: sloboda medija, pristup komunikacijskim resursima od strane pojedinaca i jednako zainteresiranih grupa te odgovornost i kontrola u politici nad komunikacijskim resursima prilagođenima tržišnim uzusima, ponajprije implementacijom alata računalnih sustava. Potonji alati mogu automatizirano pisati tekstove, personalizirati sadržaje, generirati medijski sadržaj, prepoznati i iskriviti AV sadržaj te stvarati posebne efekte i montaže, analizirati osjećaje publike.

S time u vezi, među ostalim, alati umjetne inteligencije (AI) transformiraju način na koji se proizvode, distribuiraju i konzumiraju medijski sadržaji, a studenti/polaznici kolegija su se tijekom 15. nastavnih susreta (u okviru očekivanih ishoda učenja) upoznali s teorijskim polazištem i odrednicama, u tom smislu, oblikovanih dezinformacija, s naglaskom na one koje su nastale/nastaju korištenjem generičkih alata umjetne inteligencije te usporedno pravilnom primjenom alata koji služe za prepoznavanje tih >>suvremeno iskrivljenih činjenica<< u medijskom prostoru. Jednako tako, valja naglasiti i kako je učenje o odnosu medija i dezinformacija stavljeno u suodnos s medijskom pismenosti kao čvrstim alatom borbe protiv dezinformacija.

Uslijed brojnih promjena u suvremenom (medijskom) okruženju te popratno mnogih još uvijek tek samo primijećenih, a ne i sustavno analiziranih utjecaja koji nastaju implementacijom računalnog sustava, inih tehnika i metoda te teorijskih pristupa, mogućih razilaženja u definiranju i značenju umjetne inteligencije, u izbornom je sveučilišnom predmetu, potonjem pojmu i procesu pristupano na razini mladih – prirodnih suputnika suvremenih medija te s obzirom na institucionalne medije i ine sadržaje, čiji su utjecaji prošireni i na digitalnu tehnologiju, kao neizbježan segment funkcioniranja umreženog društva koje se već neko vrijeme intenzivno suočava s trendom dezinformacija.

Generativna umjetna inteligencija u svakodnevici medijskih djelatnika, ali i studenata i korištenje osobito popularnog alata ChatGPT koji, među ostalim, piše programske kodove, eseje, tekstove, rješava zadatke i navodi na „brže rješavanja problema“ mijenja medijski kontinuitet i svakako direktno utječe na kvantitetu dostupnih informacija i lažnih narativa.

Zaključno, svrha i važnost predmeta te profesionalno i akademsko učenje o dezinformacijama u medijima u konkretnom je kolegiju promatrano i treba biti u budućnosti stavljeno u suodnos sa sposobnosti kompetentnog i primjerenog služenja suvremenim medijima među korisnicima, što ujedno predmnijeva i detektiranje sadržaja nastalih korištenjem umjetne inteligencije te kroz prizmu studentske kritičnosti i odgovornosti prema dezinformacijama. Stavljajući u suodnos medijsko obrazovanje, medijsku pismenost i odgovornost istaknuta je važnost poučavanja medijske pismenosti u sklopu obrazovanja komunikologinja i komunikologa, kao onih koji će aktivno sudjelovati u stvaranju medijske realnosti.

Stoga osobito veseli što je veliki interes studenata za upis i polaganje kolegija Mediji i dezinformacije svojevrsni indikator njihove brige, svijesti i odgovornosti za medije, dio njihovih medijskih kompetencija i temelj za buduće promjene koje oni mogu pokrenuti kao budući profesionalci.

Pretpostavka je kako se sustavnom interpretacijom i raščlanjivanjem različitih elemenata, međusobno povezanih oko medija i dezinformacija može rasvijetliti uloga budućih medijskih djelatnika u medijskoj zbilji i u kontekstu dezinformacija te svakako dati još i više na važnosti učenju i razumijevanju ovog interdisciplinarnog suvremenog izazova koji već izvjesno vrijeme ozbiljno ugrožava disciplinu, informiranost javnog mnijenja i stvara iskrivljeni privid realnosti.

Anja Raguž

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Istina pod pritiskom, demokracija pred „novim“ dezinformacijama

Dezinformacije i misinformacije, odnosno proizvodnja lažnih vijesti bez ili s namjerom, prvi se put pojavljuju u Izvješću o globalnim rizicima 2024. Svjetskog ekonomskog foruma i to na vrhu od deset najvećih čimbenika rizika za društveni i gospodarski razvoj. Izvješće navodi kako misinformacije i dezinformacije mogu radikalno poremetiti izborne procese sljedeće dvije godine, te da će rastuće nepovjerenje u informacije, kao i medije i vlade kao njihove izvore, produbit polarizirana gledišta. Začarani je to krug koji bi mogao izazvati građanske nemire i moguće sukobe. Postoji rizik i od represije i erozije prava kroz nastojanja vlasti da suzbiju širenje lažnih informacija, kao i rizik koji proizlaze iz nedjelovanja na suzbijanju širenje lažnih informacija.

Razorne sposobnosti manipuliranih informacija dodatno se ubrzavaju kroz otvoren pristup sve sofisticiranijim tehnologijama koje brzo umnažaju informacije urušavajući tako dodatno povjerenje u informacije i institucije. Tako će u sljedeće dvije godine, prema Izvješću, širok skup aktera iskoristiti procvat umjetnih sadržaja, pojačavajući društvene podjele, ideološko nasilje i političku represiju, što će ostaviti dugoročne posljedice.

Malinformacije i dezinformacije kroz velike modele umjetne inteligencije danas omogućuju eksploziju falsificiranih informacija, umjetnih sadržaja, od sofisticiranog kloniranja glasa do krivotvorenja cijelih Internet stranica. Za borbu protiv ovih rastućih rizika vlade počinju uvoditi regulacije i prema kreatorima i prema poslužiteljima dezinformacija. Tako se primjerice u Kini nastoji uvesti vodeni žig na svim sadržajima koji su generirani umjetnom inteligencijom. Međutim, brzina i učinkovitost buduće regulacije vjerojatno će stići prekasno, odnosno neće pravovremeno odgovarati na izazov s obzirom na tempo razvoja AI modela.

Umjetnom inteligencijom generirane lažne vijesti će manipulirati pojedincima, oštetiti gospodarstva i razjedinjavati društva na brojne načine tijekom sljedeće dvije godine. Falsificirane informacije će se koristiti za različite ciljeve, od klimatskog aktivizma do eskalacije sukoba. Također će se umnožiti nove vrste zločina, npr. deepfake pornografija ili burzovne manipulacije. Međutim, čak pored neumoljivog širenje malinformacija i dezinformacija i njihovog ugrožavanja kohezije društava, postoji rizik da će neke vlade djelovati presporo suočene s kompromisom između sprječavanja dezinformacija i zaštite slobode govora, dok bi represivne vlade mogle kroz pojačanu regulaciju narušiti ljudska prava. Sličnu smo situaciju već doživjeli nakon rušenja blizanaca ili pandemije covida-19. Ovakve prijetnje ponovo postaju dobar izgovor za smanjenje temeljnih prava koja su teško izborena tijekom stoljeća.

Personalizirana neistina

Još jedan posebno ozbiljan aspekt ove manipulacije vidljiv je i u personalizaciji vijesti, ne samo putem informativnih kanala, već i putem društvenih mreža, koje moćnim algoritmima nude informacije namijenjene upravo pojedincu ili određenim skupinama ljudi s ciljem jačanja njihovih uvjerenja. Ovakav se trend smatra vrlo ozbiljnim na političkoj i društvenoj razini, jer nosi rizik stvaranje različitih skupina ljudi koji njeguju viziju svijeta koja je autonomna i udaljena od drugih skupina. Trend šteti kulturnom i društvenom rastu i znanju. Kako se u Izvješću navodi: “društva bi se mogla polarizirati ne samo u svojim političkim opredjeljenjima, već i u svojoj percepciji stvarnosti, što bi predstavljalo ozbiljan izazov društvenoj koheziji, pa čak i mentalnom zdravlju.“ (The Global Risks Report 2024., str. 20. Prijevod autora.)

Represija svakako nije najbolje rješenje budući da bi, prema Izvješću, uvođenje autoritarnih regula moglo stvoriti začarani krug, s obzirom na to da se „rizik od dezinformacija brzo pretvara u široku kontrolu informacija što, zauzvrat, čini građane ranjivima na političku represiju i dezinformacije na lokalnoj razini.” (The Global Risks Report 2024., str. 21. Prijevod autora.). Čini se stoga da je odnos između dezinformacija, cenzure i nadzora te erozije ljudskih prava eksplozivna smjesa kojoj se mora posvetiti pažljiva pozornost.

Putem poticanja novinarstva

Jedan od puteva spasa mogao bi biti poticanje pravog, humanog, istraživačkog novinarstva. No, izgledi za takav put nisu ružičasti, jer posljednjih godina smo suočeni sa značajnim porastom GAFAM-a (Google, Amazon, Facebook/Meta, Apple, Microsoft) koji pravom novinarstvu oduzimaju radna mjesta. Tako je samo u SAD-u izgubljena trećina novina i dvije trećine novinara. Ulaganja u oglašavanje, od kojeg slobodno novinarstvo živi, usmjerena su prema tehnološkim tvrtkama, pa novine i novinari od tuda imaju sve manje prihoda na koje mogu računati. Pored toga, ima onih koji i dalje vjeruju da se investicije mogu vratiti kvalitetnom novinarstvu, jer umjetna inteligencija ne može imati emociju i percepciju ljudi, ne može sudjelovati u događanjima političkog i društvenog života, nema pristup onome što se događa na lokalnoj razini. S obzirom na to, da su sustavi umjetne inteligencije uvježbani na podacima (često novinski članci) ako se ne generiraju kvalitetne informacije – gubitnici bi bili ne samo građani, već i sami veliki informatički sustavi. Put poticanja novinarstva kao put iskupljenja od manipulacije istinom treba svakog od nas potaknuti da se ozbiljno informiramo, a novinare da s još većom strašću istražuju i prenose svoje znanje. Dobru sliku i vodilju katolički novinari imaju u novozavjetnoj zgodi „Apostoli pred Vijećem“ (Dj 5, 22-42) u kojoj farizej Gamaliela, zakonoznanac „kojega je poštovao sav narod“ za razliku od velikog svećenika koji se boji naroda, Vijeća koje želi zadržati vlast dezinformacijama i manipulacijama – gleda duboko i razlučuje istinski zabrinut za istinu za koju vjeruje da ima moć da se sama otkrije.

Eksperiment

Informativni portal Buckeye State Press (trenutno potrebna lozinka za pristup stranici) stvorio je novinar Jack Brewster kako bi pokazao lakoću izgradnje umjetnom inteligencijom generiranih stranica s političkim vijestima. Stranica se temelji na sustavu umjetne inteligencije koji generira lažne i izmišljene vijesti, dakle automatski i u velikim količinama. Čak se koristi jezikom i stilom tipičnim za građane Američke savezne države Ohio, gdje se provodi ovaj zanimljiv „eksperiment“. Cijeli proces nije zahtijevao, kako je rekao Brewster, “nikakvu stručnost” i mogao se prilagoditi bilo kojoj političkoj pristranosti ili kandidatu kojeg odabere. Čitatelji nemaju jasan način razlučiti automatski generirane lažne vijesti od pravog novinarstva, ili razlučiti da je cijela web stranica samo računalo koje izmišlja stvari. Još gore, čovjek s kojim je Brewster surađivao u procesu postavljanja Internet stranice bio je web dizajner iz Pakistana koji je tvrdio da je već napravio preko 500 sličnih stranica. Nije stoga ni čudno da je NewsGuard do sada identificirao više od tisuću takvih stranica tvrdeći da su mnoge “potajno financirane i vođene od strane političkih operativaca”.

Brewster je želio izvesti eksperiment i tako činjenično dokazati da se informacija, odnosno dezinformacija, može stvoriti vrlo lako, uz malo truda i niskih ulaganja, bacajući tako negativno svjetlo na jedan od najkritičnijih a moćnih aspekata umjetne inteligencije.

Marinko Nikolić

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.