Arhiva kategorije: Novosti

Održana duhovna obnova “Ljubav nije ljubljena”

Hrvatsko društvo katoličkih novinara organiziralo je u četvrtak, 10. travnja 2025., korizmenu duhovnu obnovu. U prigodnom nagovoru, s temom “Ljubav nije ljubljena”, fra Ivan Bradarić, OFMConv., u središte je stavio evanđelje po Luki, koje ćemo slušati na Cvjetnicu (22,14 – 23,56).

Fra Ivan je uvodno naglasio kako evanđelisti posvećuju puno prostora izvješću muke Isusove, te time žele prenijeti ljubav koja se objavljuje u Isusu u tom ključnom trenutku, kada daruje svoj život. “Oni imaju potrebu prenijeti nam činjenicu da nam se u Isusu objavila ljubav.”

U središnjem dijelu nagovora ukazao je na neke specifičnosti koje nalazimo samo u Lukinu evanđelju.

Prvi naglasak stavio je na Isusove riječi: “Ovo činite meni na spomen” (Lk 22,14-19). “Isus je svjestan, a to želi i prenijeti na učenike, da se njegov ovozemni život bliži kraju. U tom trenutku im želi poručiti da Novi život, Novi svijet, za koji On daje svoju žrtvu, jest Kraljevstvo Novoga čovjeka koji će biti sposoban ljubiti/voljeti bezinteresno – i prijatelje i neprijatelje, pa čak i one koji mu oduzimaju život. Zato je sažeo svu poruku svojeg poslanja i života u jedan znak, u kruh. Kao da govori: ovo sam ja. Nisam zadržao za sebe niti mrvicu svojeg života. Sve sam darovao vama. Ako želite sjediniti svoj život s mojim, činite i vi isto što sam ja činio. Darujte. Ako slavite doslovno i dosljedno Euharistiju, učinit ćete da budem prisutan. Činite meni na spomen. Svijet će u takvoj zajednici vidjeti mene.”

Nadalje, na prepirku učenika “tko bi od njih bio najveći”, Isus svojim životom daje primjer: ne uzdizati se iznad drugih, već služiti. “Evanđelist je u svoje evanđelje unio ovu raspravu odmah nakon što su apostoli blagovali kruh s Isusom, odmah nakon što su obećali ‘činiti na spomen Isusovu ljubav’. Dakle, ova rasprava svjedoči sasvim suprotno od malo prije obećanog. Umetanjem ove rasprave baš u ovaj kontekst dobili smo na značenju, poput upozorenja, koliko su važne Isusove riječi koje nikako ne bi smjele biti zapostavljene”, posvijetio je fra Ivan.

Ukazujući pak na Isusove riječi: “Molite da ne padnete u napast!”, fra Ivan je posvijesto, kako niti jedan drugi evanđelist ne inzistira toliko kao Luka na Isusovoj molitvi u Getsemaniju i na pozivu učenicima. “Isus je cijeli svoj život proživio u skladu sa željom svojega Oca, a u Getsemaniju, u molitvi, otkrio je Očevu volju: da očituje najviši stupanj ljubavi, da preda svoj život”, rekao je fra Ivan, te nastavio: “taj poziv koji Isus upućuje učenicima, upućen je svima nama: ‘molite!’, jer uvijek će biti situacija koje će zahtijevati od nas čvrste, odlučne, jasne i herojske stavove i samo u molitvi dobit ćemo odgovor i snagu i ustrajnost u vjeri da ostanemo Novi čovjek, koji smo postali kad smo svoj život ujedinili s Kristovim.”

Fra Ivan se osvrnuo na još nekoliko zanimljivih detalja Lukina evanđelja. Naime, evanđelist naglašava kako su učenici pozaspali zbog žalosti. “Luka kao da ih želi opravdati. On ne donosi opomenu/prigovor koji Isus upućuje Petru: Petre, zar spavaš! Ne, Luka to izbjegava i opravdava ili ublažava odgovornost: zaspali su zbog žalosti. Luka je slika dobroga pastira.” On ne osuđuje ljude, već “shvaća njihovu krhkost i slabost. Ne naglašava pogreške apostola, jer ne želi da i mi činimo greške. Znamo da, kada u nekoga upiremo prstom, kada ga ponižavamo, kada ukazujemo na njegovu slabost i propust koji je učinio, takav se ne osjeća prihvaćenim, shvaćenim, i završava tako da se zatvara u sebe i često zasvrši jako loše.”

O Isusovu susretu s Petrom, ponovno samo Luka donosi detalj kako je Isus pogledao Petra. “„”Ovdje se ne radi o Isusovu ukoru Petru”, pojasnio je fra Ivan, već je “Isus pogledao Petrovu nutrinu, njegovo srce. Znao je da mu Petar želi dobro, jer inače se ne bi izložio životnoj opasnosti da ga prati ‘izdaleka’. Ali je slab kao čovjek. Podcrtavajući ovaj detalj, Luka poručuje kršćanima svih vremena, kako trebamo s razumijevanjem shvatiti slabosti drugih, pa i svoje vlastite slabosti: osjetiti se praćeni tim Isusovim pogledom punim razumijevanja. Isusove oči bude nadu, vraćaju želju za životom. To su oči koje i u najvećem grešniku otkrivaju tračak ljubavi i vraćaju mu snagu za novi početak. Sjećate se onog pogleda oca iz prispodobe o izgubljenom sinu, koji izdaleka ugleda povratak svoga sina!”

Na kraju se kratko osvrnuo i na dolazak Isusa pred Heroda. Prema Lukinu izvještaju, taj je iznenadni susret Heroda jako obradovao, “„”ali Herod će ubrzo promijeniti raspoloženje. Zašto? Svi kraljevi toga vremena su u svojoj blizini imali kao savjetnike i pomagače vračare, mage, zvjezdoznance, jer su im trebali pomoći da odaberu ispravno rješenje uz svoju moć otkrivanja budućnosti. Tako je Herod u Isusu vidio izvanredno dobru priliku. Pomislio je sigurno da će se okoristiti tim Isusovim umijećem. Međutim, Herod ubrzo mijenja mišljenje. Isus mu ne odgovara niti jednu riječ. Isus je dobro poznavao Herodu opakost, jer upravo je on dao dopuštenje da se ubije Ivan Krstitelj. Stoga mu se Herod osvećuje, ponižava ga i izbacuje.”

Na pitanje “koja je poruka ovog susreta”, fra Ivan je odgovorio kako je to odgovor svima onima koji u Isusu vide lagani put do zadobivanja i ishođenja brzih i sebičnih molitava i čuda. “Takvi će doživjeti i opet Isusovu TIŠINU, nikakav odgovor od Isusa. Jer, Isus nije obećao lagodan život na ovome svijetu, život ispunjen čudima. Kršćanstvo je prijedlog životnoga puta, koji, ako se prihvati s vjerom, oblikuje ili stvara ‘Novog čovjeka’. To je poruka ljubavi, sebedarja, a ne prostor gdje se ispunjaju čuda. Čuda ne čini Bog na naš poziv, moljakanje i traženje, nego naša vjera, onda kada prihvatimo evanđelje, događaju se čuda u našem životu i u ovome svijetu.”

Marija Belošević

Održana duhovna obnova “Otajstvo  Betlehema – malenost”

Hrvatsko društvo katoličkih novinara održalo je u četvrtak, 19. prosinca u kapucinskom samostanu u Kapucinskoj ulici u Zagrebu duhovnu obnovu.

Prigodnim nagovorom na temu  “Otajstvo Betlehema – malenost” Isusove male sestre Sonja i Blaženka nastojale su potaknuti prisutne na prepoznavanje malenosti u svakodnevnom životu. Nagovor je obilovao mislima Male sestre Magdalene o Betlehemu kao znaku malenosti, siromaštva i otvorenosti svijetu. Također, Betlehem je mjesto molitve, jer „Betlehemske jaslice imaju nešto tako lijepo i tako veliko, a to je Krist, ujedno Bog i čovjek. U produžetku te kolijevke nazire se nazaretska radionica, Muka, Križ i sva slava Uskrsnuća i neba.” Mala sestra Magdalena je zapisala, da je Betlehem i znak nemoći, jer „u svom preobilju ljubavi Krist, Sin Božji, htio je proći kroz stanje nemoći svakog maloga djeteta, jedino stanje koje stavlja neko biće u ruke drugim ljudima, u potpunom predanju.”

O jaslicama pak je zapisala, da su one simbol mira na zemlji. S. Sonja i s. Blaženke podsjetile su na činjenicu da je susret s Djetetom Isusom korijen mističnog iskustva male sestre Magdalene. Iz toga proizlazi i njezin poziv „Promatrajte jaslice… Žarko molite za milost jaslica: otvorite svoje srce da primite sasvim maloga Isusa kao što se prima željkovani i najdraži gost…“  U tom su vidu Male sestre pozvale prisutne da u ruke prime Malog Isusa te mu u tišini izreknu svoju molitvu.

Obilježavanje 10. godišnjice smrti fra Mirka Mataušića

U povodu 10. godišnjice smrti dr. sc. fra Mirka Mataušića, istaknutog franjevca, novinara, komunikologa i publicista, te osnivača i prvog predsjednika Hrvatskoga društva katoličkih novinara i prvog ravnatelja i glavnog urednika Hrvatskoga katoličkog radija, misu zadušnicu u četvrtak 14. studenoga u crkvi Sv. Franje Asiškoga u Zagrebu, predvodio je v.d. dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. fra Mario Cifrak. U koncelebraciji su bili i pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve prof. dr. sc. Stjepan Baloban, duhovnik Hrvatskoga društva katoličkih novinara fra Jure Šarčević, don Anton Šuljić te franjevci iz samostana.

U propovijedi je fra Mario Cifrak govorio o Isusovom pozivu na nasljedovanje i istaknuo važnost prihvaćanja vlastitih križeva, koji u konačnici vode bliže Gospodinu.

Nakon mise, u organizaciji fra Zdravka Lazića, gvardijana kaptolskoga samostana, i Hrvatskoga društva katoličkih novinara, održan je spomen-čin na život i djelovanje fra Mirka Matušića. Osvojim sjećanjima na Mataušića, kao blizak suradnika s Hrvatskoga katoličkogradija, govorio je ravnatelj Hrvatske katoličke mreže mr. sc. Zvonimir Ancić, posvjedočivši da se radi o čovjeku velikih ideja i velikoga povjerenja u ljude.

Predsjednica Hrvatskoga društva katoličkih novinara dr. sc. Suzana Peran spomenula se Mataušićevih zasluga u osnivanju Hrvatskoga društva katoličkih novinara, Kršćanske informativne službe te u osnivanju studija komunikologije na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Spomenula ga se kao znanstvenika i predavača, suradnika Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i Kršćanske sadašnjosti, čovjeka otvorenoga ekumenizmu i dijalogu, voditelja brojnih novinarskih tečajeva.

Don Anton Šuljić sažeo je životopis fra Mirka Mataušića, posebno istaknuvši njegov pastoralni, novinarski i publicistički rad te vođenje seminara i obiteljskih škola s prof. Vesnom Gračner.

Riječi zahvale za plodonosan Mataušićev život na kraju je izrekao fra Mario Cifrak. Doc. dr. sc. fra Mirko Juraj Mataušić, rođen je 1944. u Samoboru. U Red manje braće u Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda ušao je 30. srpnja 1961., a svečane zavjete položio je 8. prosinca 1969. godine. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 27. lipnja 1971. godine. Doktorirao je iz povijesti hrvatskoga katoličkog tiska u Salzburgu 1984. Kao svećenik djelovao u dušobrižništvu hrvatskih radnika u inozemstvu i domaćih vjernika u Njemačkoj i Austriji.

Po povratku u Domovinu bio je urednik periodike u Kršćanskoj sadašnjosti te provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Bio je inicijator, suosnivač i dugogodišnji predsjednik Hrvatskoga društva katoličkih novinara. Utemeljio je i ekumensku agenciju Kršćansku informativnu službu. Po nalogu Hrvatske biskupske konferencije uspostavio je Hrvatski katolički radio te bio njegov prvi direktor i glavni urednik. Za svoj novinarski i urednički rad godine 2003. dobio je nagradu Hrvatskoga društva katoličkih novinara za životno djelo. Autor je brojnih stručnih i znanstvenih članka o medijima i komunikaciji te voditelj i suradnik istraživačkih znanstvenih projekata. Predavao je na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu te na Katoličkome bogoslovnom fakultetu. Od 2003. do 2008. godine bio je pročelnik Odjela novinarstva, odnosno komunikologije na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a na Katoličkom bogoslovnom fakultetu od 2000. do 2013. predavao je izborni predmet Sredstva društvenog priopćavanja i pastoralno djelovanje. Predavao je i na Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu.

Bio je član Odbora HBK za sredstva društvene komunikacije i različitih međunarodnih novinarskih udruga i tijela. Bio je autor više knjiga te urednik emisija Tražimo istinu na Hrvatskome katoličkom radiju. Vodio je brojne seminare i radionice medijske te psihološko-pastoralne tematike. Umro je 14. studenoga 2014. od posljedica moždanog udara. Detaljni životopis fra Mirka Mataušića može se pronaći na poveznici https://ika.hkm.hr/vijesti/umro-je-dr-fra-mirko-juraj-matausic/.

Katolički novinari u „Noći knjige“ 2024.

Hrvatsko društvo katoličkih novinara se po šesti put uključuje u nacionalnu manifestaciju „Noć knjige“. Program će se održati u Kapucinskom samostanu sv. Mihaela arkanđela, Kapucinska 47, Zagreb-Dubrava u utorak, 23. travnja 2024. s početkom u 19.30 sati.

Kao i ranijih godina, bit će predstavljena izdanja čiji su članovi Društva autori, urednici ili prevoditelji. Sudjeluju Marija Belošević, Damir Borovčak, Dražen Janko, Andelko Zdeslav Kaćunko, Nikola Kuzmičić, Vlatko Marić, Sanja Nikčević,  Josip Sanko Rabar i   Brane Vrbić. Program će glazbeno obogatiti Slavko Nedić, a modelirati Ivana Šimunić.