Arhiva oznaka: mediji

Provjereno i vjerodostojno

Konklave i dezinformacije

Nakon nedavne smrti i pokopa pape Franje, kao glavna crkvena tema svakako se nameću konklave, odnosno izbor Papina nasljednika. Kada će se održati skori papinski izbori u Vatikanu? Tko bi se mogao u njih umiješati? Koje će trikove koristiti oni koji žele pokušati manipulirati kardinalima u doba lažnih vijesti i umjetne inteligencije? To su samo neka od mnogobrojnih pitanja koja se nameću ovih dana.

Najprije, što su konklave? Pustimo sad po strani pravopisno pitanje (njime neka se bave jezični stručnjaci) je li ispravan naziv u jednini ili je to imenica koja ima samo množinu te pređimo na njeno značenje i sadržaj.  Hrvatska enciklopedija (Leksikografski zavod Miroslav Krleža) navodi da se latinski pojam conclave odnosi na sobu koja se može zaključati ključem, na „prostorije u kojima kardinali nakon papine smrti obavljaju, po propisanim pravilima, izbor njegova nasljednika. Izraz označava jednako zbor kardinala koji obavljaju izbor kao i sam postupak izbora. Pravo izbora pape prenio je na kardinale 1059. papa Nikola II., a prije toga je papu kao biskupa Rima izabirao kler i narod u gradu. Održavanje konklava propisao je papa Grgur X. na koncilu u Lyonu (1274.), a propise procedure sadržava konstitucija pape Pija X. od 1904. Kardinali, zatvoreni svaki u svojoj ćeliji, odijeljeni od vanjskoga svijeta, glasuju tako dugo dok jedan od kandidata ne dobije 2/3 glasova, a od Pija XII. (1950.) 2/3 plus jedan glas. Pavao VI. odredio je (1970.) da kardinali stariji od 80 godina ne sudjeluju više u konklavama.“

U kontekstu narušenog zdravlja, sve težih bolesti i odlazaka u bolnicu pape Franje, crkveni povjesničar Alberto Melloni već prošle godine ponovno je pozvao na promjenu pravila izbora za papu. Spomenuti profesor sa Sveučilišta u Bologni, koji se crkvenom tematikom bavi već više desetljeća, objavio je dosta knjiga i članaka čija su tematika upravo konklave. U članku  Učiniti  konklave sporijima, objavljenom u talijanskom časopisu Il Mulino (Rendere il conclave più lento, 26.2.2024.), piše da bi konklave trebalo usporiti i da bi reforma konklava, makar i mala, koja ne bi mijenjala njezin sastav, funkcije, većinu, ali koja bi produljila njezino vrijeme, bila jako potrebna.

Slično, prof. Melloni i u svojoj najnovijoj knjizi o konklavama (Il Conclave e l’elezione del papa. Una storia dal I al XXI secolo; Konklave i izbor pape. Povijest od I. do XXI. stoljeća; Marietti 1820, 2025.) donosi detaljan povijesni pregled i analizu djelovanja konklava, posebice onih u 20. i 21. stoljeću. U knjizi i u spomenutom članku, na temelju uvida i u neformalne te neobjavljene izvore o tajnama iz Sikstinske kapele, autor govori o razlozima zašto je reforma izbora pape potrebna. Navodi rizike izloženosti manipulacijama izborom te opasnosti od vanjskih uplitanja koja danas više ne bi dolazila od katoličkih vladara, kao recimo u 19. stoljeću, već od društvenih medija 21. stoljeća.

U doba u kojem velike sile pokušavaju ostvariti svoje imperijalističke ambicije za prevlašću, Katolička Crkva je jedina univerzalna ustanova koja čini prirodnu protutežu. Upravo bi stoga izbor njezina čelnika mogao postati mogućim predmetom utjecaja ovih suvremenih moćnika.

Melloni se nadao da će papa Franjo reformirati konklave, upravo iz navedenih i opisanih razloga, ali do toga ipak nije došlo. Zašto nije, teško je znati. Svakako nije odustao od reforme recimo zbog toga što su u prosincu 2023., s jedne od američkih stranica posvećenih ocrnjivanju pape Franje, lansirane dvije vijesti – potpune dezinformacije – koje ovdje služe samo kao ilustracija uplitanja u izbor pape.

Prva dezinformacija je bila ta da je Papa pozvao na reformu konklava. Ta ne-vijest, budući da je održavanje institucije konklava bilo uobičajeno tijekom stoljeća, a gotovo konstanta tijekom posljednja dva, kao razlog navodi želju da bi se osiguralo da nitko ne može osporiti izbor, žaleći se na zastarjelost pravila. Druga vijest bila je da bi Papa u konklave (kao što je to učinio za biskupsku sinodu) uveo i ne-kardinale kako bi povećao “reprezentativnost” izbornog tijela. Ta novost, koja bi značila napuštanje gregorijanskog pravila koje je od 1049. rezerviralo izbor biskupa Grada samo za kardinale Rima, pretvorila bi izbor Petrova nasljednika u odabir nekakvoga generalnog direktora najveće katoličke multinacionalne kompanije.

S druge strane, istaknuo je prof. Melloni, ako u skorije vrijeme uopće ne dođe do reformiranja konklava, postoji rizik da bi se recimo neka od zaraćenih zemalja ili velika sila informacijske tehnologije mogla umiješati, jednako masovno i snažno kao što su to činile vlasti na papinskim izborima u srednjem vijeku.

Ciljanim dezinformiranjem moguće je utjecati na izbor pape, posebice u kontekstu skandala sa seksualnim zlostavljanjima, objašnjava profesor. To je postalo kao “prekidač” kojim bilo koji zainteresirani tabor može srušiti svakoga mogućeg kandidata. Stoga se moraju poduzeti mjere opreza kako bi se osiguralo da kardinali ne budu dovedeni u zabludu da izaberu lošijeg kandidata za papu, samo zbog navedenih ili  sličnih optužbi protiv drugoga ili drugih kandidata.

Pravi cilj procesa konklava, nastavlja Melloni, nije izabrati “najsvetijeg, najučenijeg ili najrazboritijeg”, nego onoga koji može vršiti službu graditelja jedinstva u vjeri i zajedništva u ljubavi, a s pravne strane osigurati da je valjanost izbora neosporna. U doba društvenih medija i umjetne inteligencije, rizik da izbori budu manipulirani izvana, informativnim i informacijskim kampanjama, veći je nego ikad.

Profesor se pita jesu li sadašnje tradicionalne konklave sposobne zaštititi Crkvu od planiranog napada ovih razmjera? Sigurnost bi pružilo samo to ako bi kardinalski zbor, nakon izbora, ujedinjeno stajao iza novog pape – bez obzira na optužbe protiv njega. Jer ne treba puno mašte da se shvati da će kardinalski zbor morati zaštititi izabranog kandidata od rizika da bude delegitimiziran optužbom konstruiranom upravo zato da podijeli kardinale – na one koji će osporiti izbor nedostojne osobe, i na one koji će izbor svejedno smatrati valjanim, barem po presumpciji nevinosti.

Sadašnja izborna regulativa i praksa pokazuju da se većina kardinala vrlo brzo okupi iza kandidata koji postane favorit u prva dva kruga glasovanja. Papinski izbori 2005. i 2013. jedva da su trajali malo duže od 24 sata. To je vrijeme prekratko s obzirom na nadolazeće rizike pa Melloni predlaže izmjenu izbornih propisa u dvije ključne vremenske točke: između glasovanja uvijek bi trebao proći cijeli dan za razmišljanje i raspravu kako bi se uklonio medijski pritisak s konklava. Nadalje, onaj tko na kraju bude izabran dvotrećinskom većinom, trebao bi dobiti cijeli dan ili noć da kroz razmišljanje i konzultacije donese promišljenu odluku o prihvaćanju izbora.

Na tragu profesorovih razmišljanja jasno je da veliki problem mogu stvoriti dezinformacije i namjerno plasirane laži o kardinalima koji budu najbolje kotirali kao „papabili“. Za očekivati je da će uskoro, već prije početka konklava, krenuti optužbe i objede upravo o njihovoj umiješanosti u pedofilske skandale u Crkvi ili u zataškavanje ili nemar oko istih. Ili će ubrzo isplivati neki novi/stari novčani skandali i vijesti o pronevjerama od strane upravo onih kardinala koji slove kao mogući novi pape.

Težak je problem upravo to što se u modernim vremenima optužuje i osuđuje već unaprijed i bez dokaza, najčešće na društvenim mrežama i u medijskom prostoru koji je najpogodniji i najbrži za širenje takvih dezinformacija. Isto tako, upravo na mrežama i u medijima smo svi, od onoga da „nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže“, došli do toga da anonimni tužitelji uopće ne moraju optuženima dokazati krivnju, nego optuženi moraju dokazivati svoju nevinost, ali bez da im se pruži ista prilika, isto vremena i medijskog prostora za to, prilika kakvu su obilato imali njihovi optužitelji. U medijima nije kao u sudskim postupcima, gdje teret dokazivanja optuženikove krivnje leži na tužitelju, a optuženi nikako nije dužan dokazivati svoju nevinost. U medijskom prostoru, a osobito na društvenim mrežama, krivica se jednostavno sruči na leđa optuženoga, a on neka se onda iščupa ispod te „gomile“, ako uopće može ili ako stigne na vrijeme.

S obzirom na moralni autoritet i ugled papinske službe te na utjecaj tihe diplomacije Svete Stolice na društvo u cjelini, a napose na one koji to društvo svojim ratnim djelovanjem ili terorom stavljaju u opasnost, za očekivati je da će se upravo ratno-huškačke strukture svijeta pozabaviti dezinformacijama i difamiranjem kandidata za novoga papu. Ako im to ne uspije prije samog izbora, moguće je da će im onda novoizabrani papa, ako im se učini opasnim po njihove planove, ubrzo postati poželjna meta napada po svim medijima.

S modernim sredstvima i umjetnom inteligencijom nije teško falsificirati ili posve izmisliti neki dokument, izjavu, priču, čak i razgovor, deepfake audio i/ili video snimku (po definiciji deepfake je video zapis osobe u kojem su lice ili tijelo digitalno izmijenjeni tako da izgledaju kao netko drugi, obično zlonamjerno korišteni ili za širenje lažnih informacija) te time ugroziti nečiji budući izbor ili ocrniti već izabranog papu do te mjere da se izazove podjela u Crkvi i nepovjerenje prema tek izabranomu Svetom Ocu. Ne smijemo smetnuti s uma da su i pojedine države sponzori ili prikriveni vlasnici nekih od najsposobnijih hakerskih organizacija.

Ne manje važno i već poznato je i to da, čim neki (nad)biskup ili kardinal dirne društvene grešne strukture, odmah krenu priče i medijski napisi o njegovu odlasku u Vatikan, u neki dikasterij, što je očito želja da ga se riješe oni koje je kritizirao. Istovremeno se počnu u tom vidu izmišljati kojekakvi prelatovi grijesi i potezi te tumačiti razni već poznati susreti. Sve se izokrene kako odgovara onome što se upravo želi postići, a to je dojam da nepoželjni kritičar uskoro odlazi iz domovine, upravo jer je kriv.

Je li ovo puhanje na hladno, uskoro će postati jasno. Bilo bi poželjno i odlično da je iskusni prof. Melloni bio u krivu i da su društveni moćnici ipak ostavili kardinale da se na miru bave izborom nasljednika pape Franje, ali teško je u to povjerovati. Živi bili pa vidjeli.

Naravno, ni kardinali izbornici nisu od jučer i već imaju dovoljno iskustva s medijskim manipulacijama različitim temama, kao i s njihovim tempiranjem i doziranjem. Iako bi tijekom konklava trebali biti izolirani od svijeta, u suvremenoj praksi poznato je da je to gotovo neizvedivo pa je neizbježno da će i do njih dopirati brojni medijski spinovi, pritisci, tračevi i dezinformacije. Ipak, vjerujemo da će prevladati razboritost i otvorenost poticajima Duha Božjega.

Za istinske vjernike izbor pape djelo je Duha Svetoga i Bog uvijek, preko onih koji biraju, izabire i vodi po svom naumu onoga koji upravlja Kristovom Crkvom. To je sigurnost koja je jača od svih podvala i pokušaja da se Papu svede na običnog upravitelja, direktora, vladara ili političkog vođu. To ujedno krijepi i pouzdanje da ćemo uskoro, unatoč mogućim „podmetanjima klipova“, imati novog papu, nasljednika Petrova, upravo onakvog poglavara kakvog je želio Isus Krist – slaboga i grešnog, ali punog ljubavi prema bratu čovjeku, prema Isusu i njegovoj Crkvi. Bog u svojoj svemoći može i od posve „nedostojnog“, ali suradljivog, pape učiniti uzornog i svetoga Svetog Oca.

Tekst: Marko Puškarić

Foto: Marija Belošević

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Akademsko proučavanje dezinformacija u medijima

Izborni predmet Mediji i dezinformacije na diplomskom studiju Sveučilišnog odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta: svrha i važnost

U okviru projekta „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“, jedna od predviđenih aktivnosti u fazi operacionalizacije Projekta, odnosno, njegov nastavak je i pokretanje izbornog predmeta Mediji i dezinformacije te izrada istoimenog sveučilišnoga udžbenika, čije je pisanje trenutačno u fazi realizacije.

Nastava izbornog kolegija Mediji i dezinformacije, izvoditeljice i nositeljice izv. prof. dr. sc. Lane Ciboci Perša, održana je u ljetnom semestru akademske godine 2023./2024. na Sveučilišnom diplomskom studiju komunikologije Hrvatskog katoličkog sveučilišta, s prethodno iskazanim iznimnim interesom studentica i studenata pri odabiru izbornih kolegija. Popunjenost upisne kvote na kolegij i ne čudi stoga previše jer je glavni cilj izbornog predmeta – potaknuti studente na kritičko promišljanje o medijskim sadržajima – s osobitim obzirom na prepoznavanje vrsta i oblika dezinformacija, misinformacija i malinformacija u različitim vrstama medija i u različitim kontekstima, s naglaskom na suvremenost, potaknuo interes budućih kreatora javne riječi na širenje znanja i upoznavanje s terminologijom. Kroz praktične su medijske primjere iz inozemstva i Hrvatske te čak i filmske ekranizacije, imali prilike i sami istražiti koliko je dezinformacija prisutno u nekima od najpoznatijih filmova kroz povijest nastalih na temelju stvarnih događaja, a sve kako bi se razjasnila uloga dezinformacija u promatranju fluidnosti, utjecaja i prilagodbe medijske publike „novim“ sadržajima. S time u vezi, a s obzirom na aktualnost koncepta s jedne strane i s obzirom na svojevrsnu atraktivnost syllabusa, suvremeni trendovi koji predmnijevaju korištenje alata umjetne inteligencije (AI) od lažnih vijesti do informacijskih poremećaja sve su prisutniji, uz značajniju ulogu pri kreiranju medijskih sadržaja, u funkcioniranju medija općenito i u radu medijskih djelatnika. Samim time, tehnološkim se dostignućima multipliciralo i oblikovalo (multimedijsko) okruženje u kojem su tradicionalno shvaćene granice između medija i informatičkih te računalnih obilježja postale neznatne, a produkt su konvergirani, a ponekad i lažni medijski sadržaji, koje kreiraju zainteresirani, a ne isključivo kompetentni. No, kako bi se pružila zaokružena cjelina, studentice i studenti su vidike o dezinformacija proširili i na nj raniju uključenost u medijima i s obzirom na pravnu regulaciju.

Usprkos činjenici što su razlozi promjena, ali i primjena regulatornih režima u većoj mjeri određeni logikom medija, komunikacijskim inovacijama u sadržaju te zahtjevima digitalne tehnologije, interesi nisu isključivo ekonomski i tehnološki, već napose i društveni, kulturološki te demokratski. U suvremenim uvjetima, svrha je regulacije stoga balans između političkih, ekonomskih i društvenih interesa u koordinaciji medijskih tržišta u isto vrijeme s legitimnom državnom intervencijom u području političke i društvene kulture, a vrijednosti koje trebaju biti ciljevi su: sloboda medija, pristup komunikacijskim resursima od strane pojedinaca i jednako zainteresiranih grupa te odgovornost i kontrola u politici nad komunikacijskim resursima prilagođenima tržišnim uzusima, ponajprije implementacijom alata računalnih sustava. Potonji alati mogu automatizirano pisati tekstove, personalizirati sadržaje, generirati medijski sadržaj, prepoznati i iskriviti AV sadržaj te stvarati posebne efekte i montaže, analizirati osjećaje publike.

S time u vezi, među ostalim, alati umjetne inteligencije (AI) transformiraju način na koji se proizvode, distribuiraju i konzumiraju medijski sadržaji, a studenti/polaznici kolegija su se tijekom 15. nastavnih susreta (u okviru očekivanih ishoda učenja) upoznali s teorijskim polazištem i odrednicama, u tom smislu, oblikovanih dezinformacija, s naglaskom na one koje su nastale/nastaju korištenjem generičkih alata umjetne inteligencije te usporedno pravilnom primjenom alata koji služe za prepoznavanje tih >>suvremeno iskrivljenih činjenica<< u medijskom prostoru. Jednako tako, valja naglasiti i kako je učenje o odnosu medija i dezinformacija stavljeno u suodnos s medijskom pismenosti kao čvrstim alatom borbe protiv dezinformacija.

Uslijed brojnih promjena u suvremenom (medijskom) okruženju te popratno mnogih još uvijek tek samo primijećenih, a ne i sustavno analiziranih utjecaja koji nastaju implementacijom računalnog sustava, inih tehnika i metoda te teorijskih pristupa, mogućih razilaženja u definiranju i značenju umjetne inteligencije, u izbornom je sveučilišnom predmetu, potonjem pojmu i procesu pristupano na razini mladih – prirodnih suputnika suvremenih medija te s obzirom na institucionalne medije i ine sadržaje, čiji su utjecaji prošireni i na digitalnu tehnologiju, kao neizbježan segment funkcioniranja umreženog društva koje se već neko vrijeme intenzivno suočava s trendom dezinformacija.

Generativna umjetna inteligencija u svakodnevici medijskih djelatnika, ali i studenata i korištenje osobito popularnog alata ChatGPT koji, među ostalim, piše programske kodove, eseje, tekstove, rješava zadatke i navodi na „brže rješavanja problema“ mijenja medijski kontinuitet i svakako direktno utječe na kvantitetu dostupnih informacija i lažnih narativa.

Zaključno, svrha i važnost predmeta te profesionalno i akademsko učenje o dezinformacijama u medijima u konkretnom je kolegiju promatrano i treba biti u budućnosti stavljeno u suodnos sa sposobnosti kompetentnog i primjerenog služenja suvremenim medijima među korisnicima, što ujedno predmnijeva i detektiranje sadržaja nastalih korištenjem umjetne inteligencije te kroz prizmu studentske kritičnosti i odgovornosti prema dezinformacijama. Stavljajući u suodnos medijsko obrazovanje, medijsku pismenost i odgovornost istaknuta je važnost poučavanja medijske pismenosti u sklopu obrazovanja komunikologinja i komunikologa, kao onih koji će aktivno sudjelovati u stvaranju medijske realnosti.

Stoga osobito veseli što je veliki interes studenata za upis i polaganje kolegija Mediji i dezinformacije svojevrsni indikator njihove brige, svijesti i odgovornosti za medije, dio njihovih medijskih kompetencija i temelj za buduće promjene koje oni mogu pokrenuti kao budući profesionalci.

Pretpostavka je kako se sustavnom interpretacijom i raščlanjivanjem različitih elemenata, međusobno povezanih oko medija i dezinformacija može rasvijetliti uloga budućih medijskih djelatnika u medijskoj zbilji i u kontekstu dezinformacija te svakako dati još i više na važnosti učenju i razumijevanju ovog interdisciplinarnog suvremenog izazova koji već izvjesno vrijeme ozbiljno ugrožava disciplinu, informiranost javnog mnijenja i stvara iskrivljeni privid realnosti.

Anja Raguž

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Istinujući u ljubavi

Poticaji pape Franje, upućeni novinarima, kako se odnositi prema dezinformacijama, prema njihovim tvorcima i žrtvama

Usred dvo-i-pol godišnjeg rata u Ukrajini i ratnih sukoba u Izraelu i Palestini, a i nebrojenih drugih međusobnih suprotstavljanja ljudi na Zemlji, gdje sukobljene strane uvijek plasiraju i brojne dezinformacije, dobro je prisjetiti se Papinih poziva novinarima i medijima da istinom i ljubavlju gase požare, a ne da ih potpiruju.

Pozivajući se na dva govora, jedan s početka siječnja ove godine te jedan s kraja siječnja 2022. godine, želim ovdje naglasiti važnost stalnog isticanja podsjetnika na bitnu ulogu novinara i medija kada su u pitanju činjenice, nasuprot iskrivljavanjima i izmišljotinama, i kada su u pitanju ljudi kojima su te (ne)istine upravljene.

Papa Franjo je 4. siječnja 2024. godine u audijenciju primio skupinu katoličkih novinara iz Njemačke. Prigodnu poruka na susretu im je podijelio u pisanom obliku, a ovdje ističem neke njene naglaske.

Sveti Otac te katoličke medijske ljude poziva da svojim radom pomognu kako bi se jezik korišten u medijima razoružao. To se postiže poštivanjem drugih i poticanjem na veće razumijevanje i mir među ljudima. „Koliko se sukoba danas, umjesto da se ugase dijalogom, raspiruje lažnim vijestima ili zapaljivim izjavama koje se šire medijima!“, stoji je u tekstu. Papa nadalje poziva novinare da, praktičnom i živom vjerom ukorijenjeni u kršćanstvu, sa srcima koja je Evanđelje ‘demilitariziralo’, podupiru razoružavanje jezika.

Predstavnike Društva katoličkih novinara u Njemačkoj, koji rade u crkvenim i u svjetovnim medijima, Papa je u svom pisanom govoru podsjetio na važnost života u zajedništvu, u kvalitetnim međuljudskim odnosima, svjesni univerzalnosti kao bitne sastavnice Crkve.

Pohvalio je i zauzimanje novinara za ekumenizam i međureligijski dijalog, za obranu mira, slobode i ljudskog dostojanstva, kao uvijek važnih ciljeva. Postoji hitna i temeljna potreba, stoji u govoru, za poticanjem mira i razumijevanja, za izgradnjom mostova, za spremnošću na slušanje i za komunikacijom punom poštovanja prema drugima i drugačijima. Crkvi je potrebna komunikacija koja je u isto vrijeme ljubazna, ali i proročki odvažna.

To vrijedi i za sinodalni put kojim je krenula Crkva u Njemačkoj, a koji nije bez zapreka, suprotstavljanja, nesporazuma i dezinformacija, a ponekad i namjernih krivih interpretacija tijeka unutarnje obnove Crkve. S novinarske točke gledišta, „sudjelovanje u sveopćem sinodskom procesu je dobro. Katolički komunikatori imaju dragocjenu ulogu u takvim situacijama: dajući točne informacije, oni mogu pomoći razjasniti nesporazume i prije svega spriječiti njihov nastanak, pomažući međusobno razumijevanje, a ne sukob.“

Papa je pozvao novinare da, kada komuniciraju, uvijek misle na lica ljudi, osobito siromašnih i običnih ljudi, onih na rubu, obespravljenih, migranata i da pođu od njih, „od njihove stvarnosti, od njihovih drama i njihovih nada, pa makar to značilo ići protiv struje i istrošiti potplate svojih cipela!“

Upravo kada su u pitanju ljudi i odnos s njima, želim istaknuti riječi pape Franje upućene drugoj skupini medijskih djelatnika, s kojima se susreo na audijenciji krajem siječnja 2022. godine. Iako se kontekst njihove borbe protiv dezinformacija tada svodio uglavnom na upitno izvješćivanje medija o Covidu-19, Papa je u svojoj poruci predstavnicima Međunarodnog konzorcija katoličkih medija poručio da ostanu vjerni istini i poštujući svakog čovjeka. U jeku nebrojenih dezinformacija o pandemiji Covida-19, papa Franjo pozvao je novinare, napose katoličke medijske profesionalce, da provjeravaju činjenice koje iznose, ali i da zauzmu stav poštovanja prema onima koji proizvode i konzumiraju lažne vijesti.

„Komunikatori moraju pažljivo promatrati činjenice, provjeravati njihovu točnost, kritički procjenjivati izvore svojih informacija i na kraju prenijeti svoja saznanja. Teret odgovornosti tim je veći kada se, kao što se često događa, od izvjestitelja traži ne samo da iznese jednostavne činjenice o slučaju, već i da objasni njegove implikacije dajući komentare i elemente potrebne za pravednu ocjenu. (Poruka pape sv. Pavla VI. 1972. za Svjetski dan komunikacija).”

Papa Franjo zatim se osvrnuo na svaku od tri riječi iz gesla i cilja Konzorcija da bude “zajedno za istinu”.

Govoreći o prvoj riječ gesla – “zajedno” – rekao je da kršćanski komunikatori, koji se umrežavaju i dijele znanje, već nude “početni oblik svjedočenja”. Uz pandemiju i “infodemija” se raširila svijetom. Ona izobličuje stvarnost i širi strah, što u našemu „globalnom društvu dovodi do eksplozije komentara o krivotvorenim, ali i o izmišljenim vijestima”.

“Biti ispravno informiran, pomoći u razumijevanju situacija na temelju znanstvenih podataka, a ne lažnih vijesti, ljudsko je pravo. Točne informacije moraju se osigurati prije svega onima koji su slabije opremljeni, najslabijima i onima koji su najugroženiji.”

Osvrćući se na drugu riječ – “za” – Papa je podsjetio da su kršćani svakako “protiv nepravde i laži, ali uvijek za ljude”.

Pozvao je članove Konzorcija da nikada ne previde “temeljnu razliku između vijesti i ljudi”, čak i dok se bore protiv dezinformacija. “Lažne vijesti treba opovrgnuti, ali pojedince uvijek treba poštovati, jer oni u njih vjeruju, često bez pune svijesti i odgovornosti.”

Polazeći od toga da kršćanski novinari trebaju gajiti evanđeoski stil izvješćivanja, biti graditelji mostova, tvorci mira, ali prije i iznad svega, tražitelji istine, Papa podsjeća da je stvarnost „uvijek slojevitija nego što vjerujemo, te moramo poštovati sumnje, tjeskobe i pitanja ljudi, nastojeći ih pratiti, a da ih nikada ne odbacimo”.

Papa Franjo također je upozorio na konfliktno držanje ljudi prema znanosti, ali i na znanstveni fideizam, dok je znanost stalno u procesu “približavanja rješenju problema”. Zato je pozvao kršćanske novinare da pokušaju pratiti ljude u njihovu rastu i sazrijevanju, dajući im odgovore na “smiren i razuman način”.

Papa Franjo se zatim dotaknuo i posljednje riječi – “istina” – kako bi potaknuo grupu da ostvaruje svoj cilj provjeravanja činjenica, istovremeno ih upozoravajući da ne popuštaju pred interesima moćnih ili pred komercijalnim dobicima. “Protuotrov za svaku vrstu krivotvorenja je da dopustimo da nas pročisti istina. Za kršćane istina nikada nije samo koncept koji ima veze s prosuđivanjem stvari. Istina se odnosi na život kao cjelinu.”

“Raditi u službi istine,” zaključio je Papa, “znači tražiti ono što pogoduje zajedništvu i promiče dobro sviju, a ne ono što izolira, razdvaja i suprotstavlja”.

Iz ovih dvaju govora posebno se osjeti Papina ljubav prema malom čovjeku, koji se sve teže snalazi u medijskoj džungli što ga potpuno okružuje pa i straši. Obični smrtnici, uključujući katolike, najčešće ismijavaju one koji nasjednu na dezinformacije, u stilu „tako ti i treba kad si naivan i glup“. Nasuprot tome, može nas začuditi blagost Svetog Oca, čak i prema onima koji proizvode dezinformacije, a ne samo prema njihovim žrtvama i konzumentima. Ipak, i u njima Papa jasno prepoznaje lice brata-Krista kojemu treba pristupiti blago, strpljivo, s poukom, uvijek s istinom, ali i s ljubavlju.

Tekst: Marko Puškarić

Foto: Vatican Media

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Nagrade

Dodijeljene nagrade i priznanja 2024.

Dodijeljene nagrade i priznanja Hrvatskoga društva katoličkih novinara

Hrvatsko društvo katoličkih novinara po tradiciji je o Svjetskom danu sredstava društvenih komunikacija dodijelilo nagrade i priznanja. Dodjela je održana u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u srijedu, 5. svibnja 2024.

U pozdravnoj riječi, predsjednica Društva dr. sc. Suzana Peran čestitala je svim dobitnicima, te im zahvalila za sve što su učinili za i u katoličkim medijima šireći kršćansku poruku. Peran je istaknula, kako se ovo okupljanje već tradicionalno održava uz obilježavanje Svjetskog dana društvenih komunikacija koji preko poruke Pape Franje u središtu ima promišljanje o umjetnoj inteligenciji.

„Tehnologije se mijenjaju i razvijaju, no ostaje bit novinarstva, a to je traganje za istinom, promicanje istinskih vrijednosti, i kao što kaže naš temeljni dokument ‘ostvarivati zajedništvo i napredak’. I ove naše nagrade i priznanja su u znaku toga zajedništva, ali i kao potpora za daljnji napredak na području kršćanskog novinarstva. Zato imamo nagrade za one koji su svoj život utkali u razvoj katoličkog novinarstva i ostavili trag za buduće generacije. Imamo i godišnje nagrade za one koji su na različite načine dali prinos katoličkim medijima i novinarstva u protekloj godini“ rekla je Suzana Peran, te dodala kako se posljednjih godina dodjeljuje i nagrada za najbolju mrežnu stranicu s kršćanskim sadržajem, jer su se mediji proširili i na virtualne prostore, zato prepoznajemo vrijednost i tih sadržaja. Podsjetila je, kako prijedlozi za nagrade dolaze od samih novinara, čime se međusobno prepoznaje vrijednost, te je također prinos zajedništvu. Na kraju je prema Papinoj poruci, pozvala kolege da budu „novinari mira u službi Radosne vijesti“.

Okupljenima se prigodnoj riječju obratio i predsjednik Odbora za sredstva društvenih komunikacija HBK mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, koji je dobitnicima i uručio nagrade i priznanja. Biskup je zahvalio svima koji djeluju i medijima i svojim radom šire Riječ evanđelja, jer je „najvažniji zadatak širiti evanđelje Isusa Krista. Tko god to čini na svoj način, u svome mediju, čini veliko djelo na koje nas je Isus sve pozvao. U povodu Svjetskoga dana govorimo o poteškoćama i zadaćama koje bi katolički novinari trebali imati pred sobom. No, ne smijemo zaboraviti da je najvažniji medij čovjek. Kad to stavimo u središte zbivanja, kad shvatimo da govorimo i kad ne govorimo, shvatit ćemo kolika je moć same prisutnosti“.

Nadalje, biskup je podsjetio kako bi mediji trebali biti u službi zajedništva i komunikacije. „No naš problem je, da često ono što komuniciramo ne bude prihvaćeno.  Naše riječi bi trebale biti one koje sabiru“. Biskup Gorski zahvalio je medijskim djelatnicima za sve čine, jer „bez vas mnoge riječi, mnoge divne poruke Evanđelja ne bi daleko stigle. Prevažni ste u svom djelovanju, jer bez vašeg djelovanja, Crkva bi danas bila nemoćna proširiti Radosnu vijest. Zahvaljujući vama, ono što želimo prenijeti drugima dopire do svakog srca, ulazi u svaki dom i ostavlja trag.“

U ime dobitnika, riječ zahvale je uputio fra Hrvatin Gabrijel Jurišić. „Zahvaljujem na ovome danu. Najprije hvala Bogu, zahvaljujemo Društvu koje je dodijelilo ove nagrade i što smo se svi mi danas ovdje okupljeni i osjetili kao jedno, što živimo, dišemo i radimo na slavu Boga i na korist našega hrvatskog naroda“ rekao je fra Jurišić. Nadalje, podsjetio je na neke, kako je rekao „sitnice“ u kojima je i sam sudjelovao, a koje su potaknute Koncilskim dokumentom „Inter mirifica“. Tako je u svojoj rodnoj župi Baška Voda 1966. godine predložio pokretanje malog župnog listića „Svjetionik“, za koji se ubrzo uspostavilo da dopire do mnogih, pa i onih koji su neredoviti, ili gotovo nikako. Tako je to bio u isto vrijeme i evangelizacijski i pastoralni pothvat. Također je podsjetio i na nastanak današnjeg adresara katoličkih misija u Njemačkoj. Fra Jurišić je 1973. predložio pokretanje adresara svih hrvatski župa i misija u Njemačkoj. O Božiću iste godine u uredništvu fra Jurišića objavljen je „Kalendar za 1974. godine sa slijedećim sadržajem: blagdani i adrese hrvatskih svećenika i socijalnih savjetnika u Europi, hrvatske mise u Njemačkoj, poštanski brojevi mjesta u domovini“. „To je bio još jedan pokušaj da se ljude približi Crkvi, i da se Crkva približi ljudima. Hvala Bogu da je prošlo ono vrijeme komunističke diktature. Hvala Bogu da je propala i danas možemo ovdje kao Hrvatsko društvo katoličkih novinara slobodno govoriti kako se počelo raditi, kako se radilo i kako se danas radi, i kako ćemo raditi u budućnosti.“ U tom je vidu fra Jurišić predložio da ne napravi zbornik u prigodi 50. obljetnici Društva, kojim bi se podsjetilo na početke Društva koje je tada nosilo ime Društvo katoličkih novinara u Jugoslaviji, a potom se razdvojilo na Društvo u Hrvatskoj i Sloveniji. „Za sve što je naše Društvo učinilo hvala Bogu, hvala dobrim ljudima, hvala našim biskupima, hvala svima koji su radili u društvu, jer je svaki učinio što je mogao“ rekao je na kraju.

Dobitnik nagrade za životno djelo je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, franjevac, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Iz bogatog životopisa izdvajamo samo neke detalje. Fra Jurišić rođen je 1934. u Baškoj Vodi. Nakon završetka studija teologije i klasične filologije, od 1966. do 2004. predavao je grčki i latinski jezik na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Bio je i ravnatelj Franjevačkoga sjemeništa, upravitelj Arheološke gimnazijske zbirke, definitor Provincije Presvetoga Otkupitelja, prefekt studija, provincijski vikar, generalni vizitator Provincije sv. Ćirila i Metoda, Provincije Sv. križa i Bosne Srebrene te član Provincijskoga plenarnoga vijeća. Od 1974. godine glavni je i odgovorni urednik zbornika „Kačić“. Napisao je, prevodio i uredio brojne knjige, monografije i znanstvene članke, te pokrenuo više listova i časopisa. Iza njega je više od 700 popularnih, stručnih i znanstvenih radova hagiografske, mariološke i povijesne tematike objavljivanih u listovima, časopisima i zbornicima kao što su Glas Koncila, Marija,  Kačić, Služba Božja, Bogoslovska smotra,  Vjesnik bl. Nikole Tavelića, Tavelić,  Kana, Naš jezik, AKSA, Crkva u svijetu, kalendar Danica,  Brat Franjo,  Advocata Croatiae, Živa zajednica, Vjesnik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja,  Veritas,  Svjetlo riječi, Croatica Christiana periodica, Makarski zbornik, Slobodna Dalmacija, Živo vrelo, Kršni zavičaj, Naša ognjišta, Filozofski glasnik,  Dobri otac Antić, Hrvatska obzorja, IKA,  Glasnik Srca Isusova i Marijina, Glasnik sv. Josipa, Hrvatski žrtvoslov, Glasnik sv. Ante,  i Općem religijskom leksikonu LZ, Leksikonu pisaca Jugoslavije, Suvremenoj katoličkoj enciklopediji. Prevodio je djela hrvatskih latinista M. Marulića, J. Bunića i P. Rittera Vitezovića za zbornik Hrvatski latinisti u okviru Pet stoljeća hrvatske književnosti. Suradnik je u filmu Katolička Crkva u Hrvata te pisac scenarija za film 250. obljetnica Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja 1735.–1985.

Godišnja nagrada HDKN-a dodijeljena je Anđeli Jeličić Krajcar, akreditiranoj  novinarki Hrvatske radio televizije pri Tiskovnom uredu Svete Stolice. Jeličić Krajcar svojim izvještavanjem i reportažama o aktivnostima Svetoga Oca, o radu različitih tijela Svete Stolice te aktualnim temama iz života opće Crkve za religijske i informativne emisije HRT-a daje vrijedan i važan doprinos na medijskog sceni u Hrvatskoj u informiranju i razumijevanju djelovanja Katoličke Crkve, ne samo s vjerskog već i s društvenog aspekta. Posebno valja istaknuti praćenje Sinode i sinodskog procesa Katoličke Crkve o kojemu je kao novinarka, teologinja i bibličarka sudjelovala u više radijskih i televizijskih emisija analizirajući tijek sinode i rasprave o temama koje sinoda promiče. Autorski sudjeluje i u emisiji Duhovna misao na Hrvatskome radiju,  a urednički i autorski potpisuje emisiju Duhovne misli za dobar dan Hrvatskog radija Radio Pule, koja svakodnevno slušateljima donosi evanđeoske poruke i meditacije kojima ukazuje kršćanske vrijednosti. Na Radio Puli uređuje i emisiju na talijanskom jeziku „La Parola del Signore“ koja se emitira svake nedjelje.

Nagrada za najbolju web-stranicu s kršćanskim sadržajem dodijeljena je Hrvatskoj katoličkoj mreži. HKM započela je s radom 7. studenog 2018., kao dio krovne medijske organizacije Hrvatske biskupske konferencije pod nazivom Hrvatska katolička mreža u sklopu koje se još nalaze Hrvatski katolički radio i Informativna katolička agencija. Svakodnevno se na njihovom portalu mogu pronaći vijesti nadahnute Istinom, a svoje novo ruho portal je doživio 2020. godine. Svojim sadržajem, HKM je u tijekom godina obuhvatila sve segmente vjerskog, ali i društvenog života.

Osim nagrada dodijeljeno je i nekoliko priznanja.

Dobitnik priznanja za kontinuirano dugogodišnje medijsko djelovanje je preč. mr.sc. Ilija Jakovljević, svećenik Porečke i pulske biskupije, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, dekan Vodnjanskog dekanata, župnik Nadžupe sv. Kuzme i Damjana u Fažani, pridodani sudski vikar i sudac, policijski kapelan za Policijsku upravu istarske. Preč. Jakovljević je dvadeset godina suradnik brojnih crkvenih i svjetovnih redakcija raznih medija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji, gotovo desetljeće urednik je vjerske emisije „Naša zvona“ na Hrvatske radio televizije Radio Puli, uređuje glasila i web-stranice, gostuje u televizijskim i radijskim emisijama. Medijsko je djelovanje započeo kao dopisnik biskupijskog vjersko informativnog časopisa „Ladonja“ 2004. godine, te do danas ostao suradnik časopisa. Urednik je i priređivač četrdesetak knjiga pretežno duhovne baštine Istre, a posebno valja istaknuti Duhovni Dnevnik bl. Miroslava Bulešića, koji je do sada doživio 4. izdanja.

Damir Borovčak dobitnik je priznanja za promicanje istine o komunističkim zločinima. Borovčak sustavno radi na osvjetljavanju komunističkih zločina, posebice u Zrinu, Maclju i Gvozdanskom, promicanju istine o žrtvama i progonima Hrvata i drugih samo zbog činjenice što su vjernici. Autorskim knjigama, kao i knjigama drugih autora koje uređuje, radijskim emisijama, člancima u tiskani i elektroničkim medijima, te nastupima doprinosi posvješćivanju prešućene hrvatske povijesti.  Idejni je začetnik i jedan od osnivača Udruge Macelj 1945.  

Sestri  Zdravki Grgić, Školskoj sestri franjevki mostarske provincije priznanje je dodijeljeno za 30 godina uređivanja i vođenja vjerske emisije na Radiju Herceg-Bosne. S. Grgić je je novinarski i urednički posao bio dodatni motiv uz redovni posao koji je 40 godina radila kao medicinska sestra. Vjersku emisiju na radiju Herceg-Bosne vodila je iz subote u subotu do posljednje emisije na Veliku subotu 2024. S. Grgić je i diplomirani kateheta, te ju je to ponukao na daljnje iščitavanje teoloških, kao i drugi knjiga koje su joj pomogne u pripremanju emisija. Isticala je, kako nije profesionalac u novinarskom svijetu, no uz Božju pomoć radila je srcem.

Priznanje za 30 godina postojanja dodijeljeno je Tiskovnom uredu Splitsko-makarske nadbiskupije koji je osnovan 1994. godine kao jedan od prvih Tiskovnih ureda u Crkvi u Hrvatskoj. Ured je zadužen za komunikaciju Splitsko-makarske nadbiskupije, kao institucije, s javnostima, što uključuje dijalog s vjernicima, svećenicima, suradnicima, novinarima i svim građanima koje, iz bilo kojeg razloga, zanimaju djelatnosti i poruke Crkve. Ured je odgovoran za uređivanje nadbiskupijskog Vjesnika, radijske emisije „Vjera i život“ na Radio Splitu, televizijskih emisija „Vidljivi tragovi“ i „Radosna vijest“, kao i profila nadbiskupije na društvenim  mrežama.

Vjerska emisija na radiju Herceg-Bosne dobitnik je priznanja za 30 godina postojanja. Naime, od samih početaka Radija Herceg-Bosne koji će uskoro proslaviti 31. rođendan u eteru je i jednosatna vjerska emisija koja je na programu u subotu u prijepodnevnim satima. U središtu je komentar nedjeljnih čitanja. U okviru radijskog vjerskog programa,  radnim danom priprema se duhovna misao, a nedjeljom se prenose misna slavlja.

Priznanje je dodijeljeno i radijskoj postaji Marija Bistrica koja djeluje već 25 godina. Inicijativu za radio dao je mons. Lovro Cindori, dugogodišnji upravitelj bistričkog svetišta i bistrički župnik. Zbog njegove velike ljubavi prema Mariji Bistrici i neumornog zalaganja, od Uskrsa 1999., počelo je emitiranje programa Radija Marija Bistrica. U početku je emitiran 12-satni program. O 10. obljetnici Radija, 2009. zahvaljujući poticaju mons. Zlatko Koren, tadašnjeg rektora Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistrice i bistričkog župnika započeo je 24-satni program, pokrenut je portal, uvedene su nove emisije.

Ovogodišnji dobitnik priznanja HDKN-a je i Tjedna radio-emisija “Bosna Srebrena” Svjetla riječi o 20 godina emitiranja. Cilj emisije je predstaviti vijesti iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene, donositi aktualnosti i pratiti vjerska i kulturna događanja u ovoj zajednici i njezinim institucijama, ali obrađivati i druge teme koje su u izravnoj ili neposrednoj vezi s pastoralnim i kulturnim angažmanom bosanskih franjevaca i njihovih institucija i koje su aktualne i važne za Katoličku Crkvu na prostoru na kojem djeluju bosanski franjevci. Tjedne emisije dostupne su na YouTube kanalu, a emitiraju se i na petnaestak radijskih postaja.

Uz diplome, nagrađeni su dobili i knjige, dar izdavačkih kuća Kršćanska sadašnjost, Školska knjiga i Verbum.

Čin dodjele nagrada i priznanja pjesmom je obogatio Slavko Nedić, glazbeni urednik na HKR-u, inače i član HDKN-a koji ove godine slavi 50 godina prisutnosti na duhovnoj sceni.

Marija Belošević

Provjereno i vjerodostojno

Dezinformacije i medijska publika u suvremenim uvjetima

Anja Raguž

Sve ubrzanija, raznovrsnija i upitna kvaliteta dostupnih informacija u okrilju medijske platforme, s jedne strane i velika količina objavljenih dezinformacija te način, stil i uvjeti kojima se žele potaknuti promjene i/ili aktivnosti disperzirane (medijske) publike s druge strane, dovode do pitanja: urušavaju li se tradicionalni sustavi vrijednosti i važnosti medijskog sadržaja i je li u takvim izmijenjenim okolnostima došlo do uzdrmavanja osjetljive ravnoteže između javne odgovornosti i privatnih profita te interesa javnih prenositelja sadržaja?

U suvremenim se uvjetima, u kojima dominira digitalna tehnologija i posljedično digitalni prijenos sadržaja, neprestano stvaraju i distribuiraju velike količine različitih oblika medijskih sadržaja, uz niže troškove, a primijećena simbioza medija i tehnologije, među ostalim, utjecala je ne samo na bržu proizvodnju i autorstvo informacija, već napose na kvantitetu i kvalitetu objavljenoga i (površno) oslanjanje na  profesionalne odrednice struke, od strane stvaratelja i „distributera“ sadržaja. Tehnološkim se dostignućima, tako multipliciralo i oblikovalo multimedijsko okruženje u kojem tradicionalne granice između medija i informatičkih te računalnih obilježja jesu neznatne, a produkt su konvergirani medijski sadržaji, koje kreiraju zainteresirani, a ne isključivo kompetentni. Digitalne redakcije, pružaju nešto lakši rad medijskim djelatnicima (što ujedno znači i manju potrebu za medijski obrazovanim stručnjacima) jer je omogućeno da im efikasnost, produktivnost i kreativnost budu izraženije, a preciznost intenzivnija, osobito, u pretraživanju novoga materijala. No, velika količina dostupnog sadržaja, ujedno ne predmnijeva i veliku količinu točnih, istinitih, kvalitetnih i/ili relevantnih objava. Svjedočimo, kako je brzo recikliranje postalo sinonim za današnje novinarstvo u kojem medijski djelatnici rade pod pritiskom kratkih rokova jer sadržaj oblikuju istovremeno za nekoliko medijskih platformi. Na taj se način stvorila i pogodna platforma za transfer dezinformacija, čija su obilježja lažna veza, lažni kontekst, izmijenjen i/ili izmišljen sadržaj.Naime, s jedne strane uglavnom je riječ o gotovo istovjetnoj ponudi među različitim medijima, koja se po principu „copy-paste“ udvostručuje i/ili multiplicira osobito na internetskoj platformi na kojoj se osobito očituje rapidna popularizacija koja rezultira tabloidizacijom i senzacionalizmom (procesi koji traju, a oblikovani su degradiranjem relevantnih vijesti i davanjem prednosti dezinformacijama). S druge strane, sadržaj je puno kraći, a istraživački, odnosno, analitički pristup, kao da je izumro u ritualnom procesu i raljama „kloniranja vijesti“. Digitalna tehnologija utjecala je jednako tako na proces selekcije i odabira sadržaja te na prilagodbu korisnicima, čija je moć danas gotovo istovjetna tradicionalnoj medijskoj publici. Odabiru se sigurne vijesti (temeljene na činjenicama i sigurnim idejama) te lažne informacije koje se prezentiraju kao činjenice koje se brže mogu objaviti, favoriziraju se službeni izvori i pribjegava se balansu sadržaja. Nadalje, publici se nameće ono u što se želi da vjeruju, potencirajući često i moralnu paniku, a pritom uvažavajući komercijalni imperativ. Štoviše, mogućnost da korisnici, ne samo odabiru već i (istovremeno) kreiraju medijski sadržaj, kao posljedicu ima individualiziran i specifičan krajnji medijski proizvod. U takvim uvjetima, dezinformacije, misinformacije i

malinformacije stvorene su i distribuirane s namjerom obmanjivanja javnost u korist onoga tko ih plasira. Pozornost medijskih recipijenata brže i lakše zaokupi kontroverzan, senzacionalistički sadržaj s primjesama  iznenađenja, čime se naglašavaju određena postojeća uvjerenja ili predrasude, potiču se emocije i vizualno je upečatljiv – a sve to dezinformacije uglavnom jesu. Često izgledaju atraktivnije od vjerodostojnih sadržaja i zbog toga ih korisnici lakše zamijete i brže dijele. Pored toga, poslovni model internetskih platformi temelji se na što većem angažmanu korisnika i zadržavanju njihove pozornosti koja se zatim usmjerava ka oglašivačima. Takav poslovni model daje prednost sadržajima koji ostvaruju veći angažman i potencijal viralnosti, a upravo laži imaju potencijal širenja „dalje, brže, dublje i šire” od istine i to ponajčešće u uvjetima političkih događaja te u izvanrednim okolnostima.

Tehnološka je konvergencija ujedno promijenila i preoblikovala dotadašnje mogućnosti selekcije, slanja, primanja i napose odabira sadržaja. Predmnijeva se kako su učinci digitalne tehnologije i usporedni proces konvergencije, eksplicitno utjecali i na kreiranje imidža suvremene medijske publike, u čijem se identitetu lako mogu prepoznati elementi interaktivnosti, sposobnosti, obrazovanja i samosvijesti, ali i manje predvidljivosti pri odabiru medijskih sadržaja te lakše podilaženje dezinformacijama. S time u vezi, migracijsko ponašanje publika, određeno je njihovom spremnosti za odlaskom bilo gdje u potrazi za željenim informacijama i zabavom. U digitalnom je dobu pojam javnosti zamijenjen mnoštvom publika s posebnim pojedinačnim interesima/zahtjevima i onima u odnosu na apliciranje u odnosu na medijski sadržaj (posrednici u kreiranju sadržaju, konstitutivni za određene medijske uratke te oni koji neposredno generiraju sadržaje). Nadalje, član publike tako više nije dio mase, već je pojedinac ili dio mreže, koju na osobniji način sam odabire. Temeljem toga, pojam publika nadopunjen je pojmom korisnik, ali s drugačijom konotacijom i perspektivom korištenja tehnologija i sadržaja. Medijski primatelji više nisu pasivni članovi jednosmjerne mase, već aktivni pojedinci koji se kreću u jedinstvenim smjerovima. Uvjetni utjecaj u odnosu medij – publika zamijenio je uloge te se publika u većoj mjeri ističe u gotovo istovjetnoj mogućnosti pri kreiranju i selekciji sadržaja te kroz jasnije direktne povratne informacije. Korisnicima se nudi mogućnost da uz primanje raznolikoga sadržaja, sami kreiraju i/ili sudjeluju u oblikovanju multimedijskih formi i informacija te da komuniciraju s disperziranim pripadnicima virtualnih zajednica na više komunikacijskih razina istovremeno. Jednako tako, oni postaju (istovremeno) i proizvođači, ali i primatelji diskursa i izvan interpretacijske razine (svojstvene publici).

Konvergencija medija i inih sadržaja očituje se i oslabljenoj moći te jačanju moći publike i dezinformacija kojima su izloženi. Digitalni su učinci postavljeni na pijedestal socijalnih promjena, koje su publiku izmijenile do evolucijskih razmjera, a pristupi shvaćanju iste, polaze od njihove izrazite autonomije. U skladu s autonomijom, fluidnoj se publici „dodjeljuju“ i svojstva kontrolora sadržaja i aktivnosti pojedinih korisnika. Gledano u cjelini, medijska demokratizacija, posljedično je fragmentirala javnu sferu u kojoj suvremeni mediji imaju umanjenu socijalno integrativnu ulogu. Nadalje, suvremeno novinarstvo u svojem izmijenjenom obliku, smanjuje očekivanja i sve veće zahtjeve publike, koja u želji za sadržajem od vlastitih specifičnih interesa, vrlo lako postaje korisnik i kreator istoga, a novinari, pak, istinitost, objektivnost i relevantnost – temeljne postulate svoje profesije, prikazuju i shvaćaju kao tradicionalne ideale izgubljene u bespuću digitalne ere. U skladu s time, nova javna komunikacija uvjetovana je mnogim dostupnim alatima sudjelovanja u javnom diskursu, koji joj daju obrise egalitarnog procesa u kojem svi mogu komunicirati sa svima.

Medijska je publika istovremeno izložena obilju dezinformacija te uslijed slabe (samo) regulacije medija i nezaštićena od istog, ali je upitna kvaliteta iole dostupnog medijskog sadržaja osigurana i radi brojnih samoprozvanih (ne) medijskih profesionalaca i stručnjaka, ujedno potpunih stranaca, koji iskorištavaju laku dostupnost i otvorenost interneta i zatrpavaju komunikacijsku platformu lošim, odnosno, nekvalitetnim sadržajem i dezinformacijama koje zagađuju informacijski prostor, narušavaju javnu komunikaciju i demokratske procese u društvu. Usporedno, digitalna tehnologija i akceleracija ne utječu samo na oslabljenje kontrole komunikacija na regulativnoj razini, već i na društvene, kulturološke i demokratske čimbenike.

Kompleksne promjene već ostavljaju važne, trajne, čak i revolucionarne posljedice i utiske na publiku jer medijski sadržaj postaje produkt komercijalnih utjecaja te pritisaka i moćnih tehnoloških učinaka, a novinari više nisu u mogućnosti biti jedini i privilegirani proizvođači javnih informacija. I dalje prisutna moć nakladničkih i medijskih kuća vodi ka trendu deregulacije i neizvjesnosti efikasne regulacije medija, a publici se pruža preuzimanje aktivnije uloge u pronalaženju, analizi i distribuciji sadržaja. Uspon, medijskih korisnika stoga nije samo produkt tehnoloških mogućnosti, već i možebitno kolateralna žrtva učvršćene pozicije neoliberalnog kapitalizma i od strane digitalnog globalizma. Istovremeno, participacija publike svakako je utjecala na demokratski proces radi javnog i bržeg elektronskog dosega dezinformacija. Nova tehnološka rješenja također, predmnijevaju i izmijenjene medijske formate, koji s jedne strane poboljšavaju sliku medijskog pluralizma i raznolikosti sadržaja, ali s druge strane direktno narušavaju kvalitetu objavljenoga jer je sadržaj u većoj mjeri istovjetan, „kloniran“ i trivijalan. Slijedom toga, narušavanje i zaobilaženje etičkih normi u izvještavanju, koja nastaju manipulacijom medija, iako nisu nova, digitalizacijom postaju mnogo lakša, ali i teža za otkriti. S tim u vezi, izazovi digitalnih redakcija bi među ostalim, svakako trebali biti usmjereni na osiguravanje i ostvarivanje balansa etičkih normi između privatnosti i profitabilnosti.

No, je li interes za vijesti i medije zaista pao ili se radi o fragmentaciji čitatelja i publike? Iako određeni teoretičari su mišljenja kako online novinarstvu treba dati priliku i vremena da dozrije do pravilnih standarda postavlja se pitanje, je li zaista interes publike za trivijalnim sadržajem nadjačao potrebu za kvalitetnim i analitičkim uradcima? Tko je odgovorniji u tom smislu: publika ili medijski djelatnici? Na koji se način vrši i što je regulacija te kakvi su interesi javnosti u svemu tome, pitanja su na koja brojna interdisciplinarna istraživanja što prije moraju ponuditi jednoznačne premise.

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.