Arhiva kategorije: Provjereno i vjerodostojno

Provjereno i vjerodostojno

Prikaz studentskog lista KOMPAS

Upravo je objavljen novi broj studentskog lista Hrvatskoga katoličkog sveučilišta KOMPAS (br. 7, srpanj 2025.). Radi se o posebnom tematskom broju koji se bavi važnošću kritičke analize i borbe protiv dezinformacija. List donosi 17 naslovnih cjelina.

Uvodnik naslovljen „Istini ususret“, koji potpisuje Uredništvo lista, obrazlaže zašto je broj tematski posvećen važnosti borbe protiv dezinformacija, ali za razliku od prošlog broja, koji je dezinformacijama pristupao komunikološki, u ovom broju tema se sagleda „pomalo filozofski i antropološki. Donosimo povijesni pregled razvoja dezinformacija i pišemo o dezinformacijama u politici. Zanima nas je li TikTok uistinu novi Google i jesu li influenceri u međuvremenu postali dezinfluenceri. Promišljamo o bijelim lažima, o neverbalnoj komunikaciji i o društvenim igrama u kojima raskrinkavamo lažljivce. Zanima nas jesu li stereotipi i predrasude uzrok ili posljedica dezinformacija, kako dezinformacije utječu na naše mentalno zdravlje i analiziramo najčešće fitness mitove.“

Najveći dio redakcije lista čine studenti Sveučilišnog odjela za komunikologiju, koji djeluje već 10 godina, a glavni urednik je doc. dr. sc. Ivan Uldrijan.

Uredništvo uvodnik zaključuje mišlju da je kompas važniji od sata, jer „što će ti sve vrijeme svijeta ako ideš u krivom smjeru“, a Kompas upravo vodi istini ususret.

Jakov Aljanović i Mia Nikić obradili su temu: „Završnica projekta Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“ . Ističu da je središnji cilj projekta bio jačanje kvalitete i vjerodostojnosti izvještavanja o vjerskim temama, ali i razvoj sustava provjere točnosti informacija unutar redakcija. Nakon analize do sada postignutoga, članak navodi što je u planu: nastavak održavanja predmeta Mediji i dezinformacije; širenje edukativnih programa; razvoj digitalnih alata i baze za prepoznavanje i analizu dezinformacija o vjerskim temama; pokretanje stručnih seminara za župne i (nad)biskupijske medijske suradnike; poticanje znanstvenih istraživanja i objava publikacija te jačanje međunarodne suradnje s fakultetima koji se bave temom dezinformacija u medijskom prostoru.

Temu „Provjereno i vjerodostojno, okrugli stol o provjeri činjenica“, prikazala je Katica Knezović. Kao sugovornici na okruglom stolu sudjelovali su doc. dr. sc. Luka Šikić, Matea Vidulić i Filip Vrbanić. Autorica izvješća zaključuje da, „obzirom na poplavu dezinformacija i nasušnu potrebu za provjerom činjenica, ne čudi što su neki studenti poželjeli radije raditi u redakcijama provjere činjenica, nego u novinarstvu, što je pri kraju razgovora na okruglom stolu spomenula Ciboci Perša, moderatorica okruglog stola.“

Jedna nastavnica Sveučilišnog odjela za komunikologiju obradila je temu „S maturantima o dezinformacijama“, koja nosi nadnaslov: 45 minuta medijske pismenosti. Prilog ističe kako „olako etiketiramo maturante kao nezainteresirane i površne, a sve su samo ne takvi. U informacijskom kaosu u kojem žive, još se dobro snalaze. Brzo detektiraju probleme, postavljaju konkretna pitanja i zalažu se za istinu.“

Temu „U najkraćim crtama…“, priredili su Marijeta Hrstić, Anja Suša i Slaven Vela, a govori o projektu i o do sada provedenim aktivnostima, edukacijama i susretima na kojima se promišljalo o načinima borbe protiv dezinformacija. Ističući da donose samo neke od dosadašnjih aktivnosti, autori navode da je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu 5. listopada 2024. održan seminar „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“ za župne dopisnike Đakovačko-osječke nadbiskupije. U organizaciji Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije i Sveučilišnog odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta održan je 23. studenoga 2024. okrugli stol „Crkva i dezinformacije“ kao dio seminara za župne suradnike Zagrebačke nadbiskupije.

U temi broja, pišući o povijesnom pregledu razvoja dezinformacija, Franka Kruezi i Helena Šemper obrađuju „Dezinformacije od rimskih careva do danas“. Članak ističe kako je tiskarski stroj sa sobom donio modernizaciju, bržu komunikaciju i lakše širenje vijesti, a time i lakše širenje dezinformacija. „Povijesni pregled razvoja dezinformacija najbolje bi mogla sažeti izreka da laž obiđe pola svijeta dok istina tek obuje cipele. To se, nažalost, nije promijenilo.“

Nina Topić obradila je temu: „Istina ili iluzija? Dezinformacije i politička propaganda u Hrvatskoj i SAD-u. Autorica se pita „hoćemo li naći način da osiguramo da demokracija ostane alat za narod ili ćemo dopustiti da postane igračka u rukama manipulativnih elita?“ Na kraju ističe da biračka kutija nije samo mjesto odlučivanja o vlasti već i test naše otpornosti na manipulaciju. „Hoćemo li biti tek figure na šahovskoj ploči političke propagande ili ćemo preuzeti kontrolu nad vlastitom sudbinom?“

„Novi Google ili novi izvor lažnih vijesti? TikTok naš svagdašnji“ tema je koju su prikazale Sara Lorencin, Emanuela Malešević i Helena Šemper. Ističu da jedan od pet videozapisa na TikToku sadrži neistinite ili neprovjerene informacije, što postavlja pitanje kako korisnici, posebno mlađi naraštaji, mogu pravilno procijeniti što je točno, a što nije. Sebi i čitateljima autorice na kraju postavljaju pitanje „hoćemo li i dalje biti samo pasivni promatrači u ovom kaotičnom svijetu internetskih manipulacija ili ćemo konačno preuzeti odgovornost?“

„Influenceri ili dezinfluenceri?“ Hana Iva Zubić i Lana Žiger pišu da su mnogi influenceri plaćeni kako bi promoviraju određene proizvode ili usluge, čak i ako ne vjeruju onima koji ih nude i plasiraju. Ako im se ponudi velika svota novca, postoji mogućnost da će pristati promovirati nešto u što uopće ne vjeruju. Zaključuju da, „iako je primamljivo vjerovati svemu što čujemo od nama omiljenih osoba, važno je zapamtiti da i one mogu pogriješiti. Zato je ključno provjeravati informacije iz više izvora.“

Fran Beljak, Afya Sović i Mia Zetica istražili su „Širenje dezinformacija glasovnim porukama“, što su studenti HKS-a brzo prepoznali, zbog puno nelogičnosti u porukama, a situacija se ubrzo primirila.

„Postoje li bijele i crne laži?“ još je jedna u nizu tema broja. U prilogu Ema Dumančić i Tea Trišoviće ističu kako smo odmalena okruženi naizgled bezopasnim lažima koje su namijenjene zabavi, poticanju dječje mašte, razvijanju zdravih navika, izbjegavanju sukoba i zaštiti osjećaja. Mnoštvo naših poslovica govori upravo o lažima, ali lažu li i one?

„Promatranje je odgovor“ na pitanje „kako nam neverbalna komunikacija može pomoći u raskrinkavanju laži?“ Mihaela Paluh u prilogu ističe da, što se tiče manipulatora, odnosno igranja kosom, diranja nosa, grickanja usnica i slično, oni se znatno razlikuju kod svake osobe. Oni nisu u potpunosti nesvjesni i lako ih se može sakriti te zato nisu u svim slučajevima dobri pokazatelji laži. Ipak, nije moguće prikriti sve znakove, jer mikroekspesije i govor očiju nas izdaju. „Čak ni najbolji ne mogu nadmudriti svoje unutarnje stanje. No, svatko ima izbor. Lagati ili nuditi istinu, biti prevaren ili prepoznati ono pravo.“

Društvene igre u kojima prepoznajemo laži, nadnaslov je teme: „Nemoj meni valjat’ takve fore!“ Mnogi stručnjaci preporučuju uvođenje večeri društvenih igara kao dio svakodnevnice u obitelji kako bi se svi članovi kvalitetnije povezali i kako bi roditelji mogli bolje razumjeti svoje dijete, ističe se u prilogu koji potpisuju Mia Cerovečki i Alma Danović. Autorice donose i dvije društvene igre (Mafija i Lažeš / Sumnjam) kao praktične primjere. „Netko će reći da u njima učimo lagati, ali mi ćemo reći da u njima učimo prepoznavati laži, lažljivce i – dezinformacije!“

„Stereotipi, predrasude i dezinformacije: kako ih prepoznati i zašto su opasni?“, još je jedna od tema broja. U njoj Lucija Beljo, Marta Delavec, Nika Krtolica, Antea Mišić i Maria Loreta Periša ističu kako je u svijetu koji je sve više povezan, odgovornost svakoga od nas da ne budemo samo pasivni primatelji informacija, već i aktivni graditelji društva temeljenog na razumijevanju i istini. Usprkos učestalim predrasudama i o HKS-u, na njemu se njeguje kultura poštovanja, zajedništva i etičke odgovornosti. „U vremenu u kojem se sve češće raspravlja bez slušanja, upravo su takve vrijednosti prijeko potrebne, kako studentima, tako i društvu u cjelini.“

O moći dezinformacija i njihovu utjecaju na naše mentalno zdravlje piše Brigita Džaja. Ističe kako stalna izloženost lažnim ili kontradiktornim informacijama može uzrokovati značajan stres i anksioznost. Može izazvati i osjećaj nemoći. „Ljudi sve više osjećaju da je borba protiv dezinformacija uzaludna, što vodi do informacijskog umora.“

Posljednja u nizu tema broje je: „Ravan trbuh za sedam dana i drugi fitness mitovi“. Dezinformacije o vježbanju obradile su Marija Stojačić i Morana Škrtić. Podnaslovi: Privlačnost brzih rezultata; Čarobni trikovi nisu rješenje i Strpljenje, disciplina i edukacija, dovoljno govore onima koji misle da „netko ima formulu za njihov problem, ali realnost je da se masnoća gubi kroz kalorijski deficit, kombinaciju treninga snage i kardio aktivnosti te uravnoteženu prehranu.“

Rubrika Studentski život obrađuje temu „Burek sa sirom – ovo nije naslov mamilica?“, nego ukusna poslastica, koju je isprobala i recept napisala Matija Gradec.

Ema Dumančić i Tea Trišović pišu o De Grote Donorshowu. Na tematsko pitanje „Može li cijela televizijska emisija biti lažna?“, autorice odgovaraju da, iako show u biti promiče doniranje organa, „unatoč pozitivnim rezultatima ova emisija ostaje primjer kako granica između humanosti i senzacionalizma postaje sve tanja.“

U sportskoj rubrici Lara Dervoz piše o postojanosti HKS-a na sportskim terenima. Ističe da je HKS, iako malen, ujedno i ponosan, te nastavlja svoj sportski put uz jasnu poruku: „kad se trud i entuzijazam udruže, granice se pomiču“. Rubrika Sport još donosi i uspjehe muške i ženske futsal ekipe HKS-a. Studentica-judašica Helena Vuković osvojila je zlatnu medalju, dok su tenisači postigli vrijedan ekipni uspjeh.

Anđelina Golome obradila je dezinformacije u filmovima. Tema „Čisti Holywood“ ističe filmove Belfast i Elvis koje kritičari hvale zbog točnog i pouzdanog tumačenja stvarnih događaja, no postoje i filmovi u kojima su činjenice prilično iskrivljene. Neki od njih svakako su The Greatest Showman (2017), Diana (2013), Pearl Harbor (2001), Pocahontas (1995) i mnogi drugi.

Filmska preporuka budućim novinarima, s temom: „The Post, film o moralnoj i profesionalnoj hrabrosti“, progovara o novinarskoj odvažnosti, etici i borbi za javni interes. „Spielberg nas podsjeća na ključnu ulogu medija u održavanju demokratskih vrijednosti i poziva na promišljanje o njihovoj ulozi u suvremenom društvu, naglašavajući moralnu i profesionalnu hrabrost potrebnu za suprotstavljanje političkom pritisku i prijetnjama“, piše Nina Skendrović.

„Dezinformacije i nada“ tema je kojom se pozabavio vlč. Branimir Jagodić, sveučilišni kapelan. Ističe da, kada Bogu otvorimo svoje srce i dopustimo mu da Njegova riječ u nama prebiva i djeluje, otpočinje proces koji niti jedna informacija ili dezinformacija ne mogu pokrenuti, a to je istinska promjena srca. „Isus nas voli. Isus nas poznaje. Isus nas vodi. To je jedina istinita informacija koja nam je doista potrebna. Sve ostalo su tek puki dodaci.“

11. fotografski natječaj HKS-a „Hodočasnici nade“ tema je najprije za pogledati, a onda i za pročitati tko su nagrađeni.

Tekst: Marko Puškarić

Ilustracija: Naslovnica lista Kompas

Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

SEO edukacija za novinare

Projekt Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT), (2023. – 2025.), predvidio je i edukaciju o povećanju prometa na webu, koja se održala 8. srpnja 2025. u zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu. Sudjelovali su članovi nositelja projekta Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i partnera Hrvatskoga katoličkog radija, Hrvatskoga društva katoličkih novinara i medijski profesionalac Ivica Zadro te više pridruženih partnera. Edukacija je održana za novinare s ciljem razumijevanja kako se tehnike optimizacije koriste ne samo za promociju legitimnog sadržaja, već i za širenje netočnih informacija čime SEO znanja postaju sredstvo digitalne pismenosti i zaštite od dezinformacija.

Edukaciju je pod naslovom »SEO – Kako povećati web promet u doba AI-ja« vodila Barbara Slade Jagodić iz SEO content marketinga, agencije Slade.hr. Edukatorica je iskusna predavačica na konferencijama, a svoje je kompetencije stekla dugogodišnjim radom i kao koautorica brendova »Crno Jaje« i »Volim meso«, novinarka i urednica u Vecernji.hr i Jutarnji.hr te kao digital i PR menadžerica u Agrokoru i direktorica marketinga udruge hostela.

Svoje je izlaganje započela pohvalom katoličkim portalima Hrvatskoga katoličkog radija i Glasa Koncila kao jednima od najboljih u području kojim se bave. Za edukaciju je istražila upravo portal HKR-a i na tim primjerima pojašnjavala SEO (Search Engine Optimization) kao proces optimizacije web stranica u svrhu boljeg rangiranja na tražilicama poput Googlea, čime se postiže veća vidljivost pri pretraživanju, a time i veći promet na stranci. Prvi dio edukacije bio je posvećen SEO content marketingu u okviru čega je predavačica pojasnila social media kanale nasuprot web stranicama, njihovu ulogu i publiku, zatim tehničku strana SEO optimizacije, kao i to koje sadržaje pisati za search kanale i kako se rangirati na AI chatbotovima. Drugi dio je bio posvećen strategiji i tehnikama pisanja u čemu je pojasnila kako korisnici pretražuju i što utječe na SERP (Search Engine Results Page) te ključne riječi i alate za istraživanje ključnih riječi. Govorila je i o planiranju sadržaja, tj. o čemu će se i kako pisati te koliko često. Važna je duljina i struktura teksta, a posebice SEO naslovi. Polaznici edukacije koji u HKR-u rade na njihovoj platformi bili su posebice zainteresirani za konkretne primjere kojima su se bavili. Uz praktične zadatke koje je edukatorica postavljala, svi su sudionici isprobali svoj SEO pristup i neki su bili vrlo uspješni u primjeni temeljnih SEO zadanosti u oblikovanju naslova. Opet se pokazalo da je naslov jako važan u privlačenju »klikova«, ali treba biti pokriven i sadržajem – što je važno za algoritam tj. SEO, ali je još važnije da ne bude razočaranje za čitatelja. Upravo katolički portali trebaju sačuvati svoju vjerodostojnost i dati posjetitelju traženi sadržaj na pravi način, s pravim informacijama, pa taman to bilo i na manje »klikovit« način. Postoje i trajniji sadržaji koje valja obnavljati i aktualizirati prema SEO pravilima, da tražiteljima budu što dostupniji, a time se znatno povećava web promet i vidljivost stranice, što je edukatorica sažela u vrlo pamtljivu tvrdnju: »Google voli originalne i ažurirane informacije. Korisnici još više!« Tijekom izlaganja bilo je više upečatljivih slogana kao: »Nemoj fulati SEO fudbal«, »Piši da te SEO svijet razumije«, »Pusti SEO neka priča« i sl.

KAT projekt je ovom edukacijom svim sudionicima dao vrijedan uvid u svijet weba – i kao njegovim korisnicima i kao stvarateljima sadržaja na njemu, a edukatorica je za obje te kategorije uspjela na vrlo dobar i primamljiv način predstaviti uporabu raznih korisnih alata, u vremenu koje joj je bilo za to dano.

Tekst: Katica Knezović

Fotografije: Lana Perša Ciboci

Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Okrugli stol – provjere činjenica

Projekt Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT) ulazi u svoju završnu fazu, a jedna od aktivnosti je bila i drugi okrugli stol o provjeri činjenica, koji je održan 2. lipnja 2025. godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Na okruglom stolu „Provjera činjenica iz prakse“ su kao sugovornici sa Sveučilišnog odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta sudjelovali doc. dr. sc. Luka Šikić i asistentica Matea Vidulić, urednica sveučilišnog studentskog časopisa Kompas. U ime jednog od partnera KAT projekta, Hrvatskoga katoličkog radija, sudjelovao je Filip Vrbanić, urednik online sadržaja Hrvatske katoličke mreže koji je za projekt kao glavni urednik vodio rubriku Provjera činjenica, a zadaća im je bila da pronađu i analiziraju dezinformacije vezane uz Katoličku crkvu.

U razgovoru je Vrbanić istaknuo da su se iznenadili što i nije bilo lako pronaći dezinformacije, ali je bilo netočnih i nepreciznih informacija, namjernih ili slučajnih, a uočili su da se osobna mišljenja ne mogu podvrći provjeri činjenica. Iznenađujuće je nepoznavanje temeljnih pojmova o Crkvi. Uz neke teme, primjerice o bl. Alojziju Stepincu, uočavaju se dezinformacije i malinformacije, ne samo na hrvatskom jeziku, nego i na srpskom, ali i njemačkom. Provjera činjenica traži vrijeme, ponekad i više dana, a to je u novinarstvu uvijek teško osigurati. U svome se radu oslanjaju na stručnjake, tako primjerice na sugovornike u emisiji Halo, velečasni i na izvore do kojih mogu sami doći, a tu su najpouzdanije knjige.

Govoreći o alatima za prepoznavanje dezinformacija Šikić je rekao da ih ima sve više, ali nisu zastupljeni kao gotova sučelja, nego funkcioniraju preko različitih platformi koje služe različitim svrhama u procesu otkrivanja dezinformacija. Ti su alati toliko točni koliko su točni modeli koji iza njih stoje, odnosno podaci na kojima su trenirani. Riječ je o modelima strojnog i dubokog učenja. Model će biti dobar toliko koliko je dobro prilagođen i koliko su dobri podaci koji su u njega stavljeni. Poanta korištenja umjetne inteligencije je u tome da se koriste alati jer će se za dvije-tri godine očekivati od sviju da koriste umjetnu inteligenciju. U okviru KAT projekta zamišljen je alat za provjeru podataka tako da se prikupi velik broj dezinformacija u korpusu tekstova s određenim karakteristikama i njih se učini modelom traženja dezinformacije u novim člancima koji bi imali takve karakteristike. Odredili bismo neke karakteristike na postojećim dezinformacijama i naučili model da ih prepoznaje. Ako članak koji je potencijalna dezinformacija ima dovoljan broj karakteristika u sebi koje smo odredili, onda se on proglašava dezinformacijama. U praksi se to pokazalo puno kompliciranije nego u teoriji, jer je vrlo problematično prikupiti velik broj karakteristika za dezinformaciju, a druga je poteškoća jezik, posebice hrvatski koji ima svoje posebne zakonitosti.

Vidulić je govorila o studentskom časopisu Kompas koji je prerastao u izborni kolegij. U prvom tematskom broju su proučavali dezinformacije i o njima pisali iz komunikacijske perspektive, a u drugom broju iz antropološke i filozofske, odgovarajući na pitanja: Zašto lažemo? Što je to u nama da ipak volimo dezinformacije? Proučavali su povijesni razvoj dezinformacija, pa su tako otkrili da je car August na kovanicama širio dezinformacije o Marku Antoniju. Nešto kao današnji tvitovi. Istraživali su kako se možemo istrenirati u svakodnevnom životu za prepoznavanje i raskrinkavanje laži.

S obzirom na poplavu dezinformacija i nasušnu potrebu za provjerom činjenica, ne čudi što su neki studenti poželjeli radije raditi u redakcijama provjere činjenica, nego u novinarstvu, što je pri kraju razgovora na okruglom stolu spomenula Ciboci Perša, moderatorica Okruglog stola.

Tekst: Katica Knezović
Foto: Sara Starčević

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Pomoć protiv dezinformacija

Alati nisu čarobni štapići – mogu pomoći, ali ne mogu zamijeniti ljudsku prosudbu

O uporabi alata za prepoznavanje lažnih informacija u tekstu s doc. dr. sc. Lukom Šikićem razgovarala je doc. dr. sc. Katica Knezović u okviru sudjelovanja u projektu “Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama”, projekta čiji je nositelj Hrvatsko katoličko sveučilište, s partnerima Hrvatskim katoličkim radijem, Hrvatskim društvom katoličkih novinara i medijskim profesionalcem Ivicom Zadrom, te više pridruženih partnera, a projektne su se aktivnosti odvijale od 1. rujna 2023. do 31. kolovoza 2025.

Dr. sc. Luka Šikić docent je na Odsjeku komunikologije Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu, gdje poučava statistiku, a rad mu uključuje podatkovne znanosti, velike podatke, strojno učenje, ekonometriju i financije. U svom životopisu navodi da kroz svoje freelance angažmane u podatkovnim znanostima, donosi izvještaje iz stvarnog svijeta i vrhunske analitike kako u svoje istraživanje, tako i u učionicu. Osim podučavanja, aktivno surađuje s kolegama iz raznih disciplina, razvijajući inovativne statističke metodologije za rješavanje složenih izazova s podacima. Njegova je strast na raskrižju ekonomije, znanosti o podacima i obrazovanja. Često govori na konferencijama i radionicama o temama poput napredne analitike i donošenja odluka temeljenih na podacima, uvijek nastojeći povezati teorijske okvire s praktičnim primjenama. Od dizajniranja složenih modela do proizvodnje uvjerljivih vizualizacija, svaki aspekt istraživanja podataka smatra neodoljivim. Zbog svega toga, u okviru ovog projekta bio je više nego izvrstan sugovornik o alatima za prepoznavanje lažnih informacija u tekstu.

Što su alati za prepoznavanje lažnih informacija u tekstu?

Alati za prepoznavanje lažnih informacija u tekstu, često nazivani i alatima za detekciju dezinformacija ili “fact-checking” alatima, su softverska rješenja i tehnike koje pomažu u identificiranju, analizi i označavanju sadržaja koji je netočan, obmanjujući ili zlonamjeran. Njihov primarni cilj je podržati korisnike, bilo da se radi o pojedincima, novinarima, istraživačima ili organizacijama, u kritičkoj procjeni vjerodostojnosti informacija koje konzumiraju. Oni nastoje automatizirati ili olakšati procese provjere činjenica koji bi inače bili iznimno dugotrajni i zahtjevni.

Kakvih vrsta ima ili koji su?

Postoji nekoliko vrsta i pristupa, koji se često preklapaju.

Alati temeljeni na umjetnoj inteligenciji (AI) i strojnom učenju (ML) predstavljaju najbrže rastuće područje. Ovi alati koriste algoritme strojnog učenja (npr. obrada prirodnog jezika – NLP, duboko učenje) za analizu teksta. Mogu prepoznavati obrasce u jeziku, tonu, stilu pisanja, pa čak i semantičke nepravilnosti koje su često prisutne u lažnim vijestima. Primjeri uključuju alate koji prepoznaju clickbait naslove, senzacionalistički jezik, ili uspoređuju tvrdnje s bazama provjerenih činjenica.

Alati za provjeru izvora i kredibiliteta se fokusiraju na analizu same objave i izvora. To uključuje provjeru URL-ova, analizu domena, provjeru vlasništva web-stranice, analizu povijesti objavljivanja, te traženje informacija o autorima. Neki alati mogu analizirati i društvene mreže kako bi procijenili kredibilitet profila koji šire informacije.

Alati za prepoznavanje manipuliranih medija se primarno odnose na slike i video, no neki mogu analizirati tekstualne opise uz medij kako bi identificirali neslaganja ili manipulacije. Ovo je posebno važno u kontekstu deepfake tehnologije.

Alati za analizu sentimenta i emocija nisu direktno alati za detekciju dezinformacija, no mogu pomoći u prepoznavanju tekstova koji su namjerno kreirani da izazovu snažne emocije (bijes, strah) bez oslanjanja na činjenice, što je čest znak dezinformacija.

Platforme za crowdsourcing i kolaborativnu provjeru činjenica također nisu strogo automatizirani alati, ali omogućuju skupinama ljudi (novinari, istraživači, volonteri) da zajednički provjeravaju činjenice i označavaju dezinformacije. Primjerice, neke platforme društvenih medija koriste korisničke prijave za označavanje potencijalno lažnog sadržaja.

Baze podataka provjerenih činjenica isto nisu »alati« u smislu analize, no predstavljaju ključne komponente koje mnogi automatizirani alati koriste. To su repozitoriji informacija koje su već provjerile profesionalne organizacije za provjeru činjenica (npr. Snopes, PolitiFact, Agence France-Presse Fact Check).

Kako funkcioniraju – koje su im prednosti, a koji nedostatci?

Funkcioniranje alata za prepoznavanje lažnih informacija razlikuje se ovisno o njihovoj vrsti, no u osnovi se svi oslanjaju na sličan niz koraka. Prvo dolazi do prikupljanja i analize teksta – alat identificira ključne riječi, učestale izraze, sintaktičke obrasce te entitete poput imena osoba, organizacija ili lokacija. Nakon toga slijedi usporedba dobivenih podataka s postojećim bazama znanja ili modelima koji su prethodno obučeni na velikim količinama označenih podataka. Na temelju tih usporedbi alat generira ocjenu, upozorenje ili preporuku u vezi s istinitošću sadržaja.

Prednosti ovih alata su brojne. Prije svega, ističe se njihova brzina i učinkovitost – sposobni su analizirati tisuće tekstova u vrlo kratkom vremenu, što ljudskom analitičaru nije moguće. Zbog toga su izuzetno skalabilni i primjenjivi na masovne količine podataka. Nadalje, njihova objektivnost može pomoći u smanjenju pristranosti koje često utječu na ljudsku prosudbu. Posebno su korisni u ranom prepoznavanju sumnjivih informacija koje se tek počinju širiti, čime omogućuju brzu reakciju. Također, predstavljaju vrijednu podršku ljudskim provjeravateljima činjenica jer mogu preuzeti rutinske zadatke i osloboditi vrijeme za rješavanje složenijih slučajeva.

S druge strane, ovi alati imaju i svoja ograničenja. Njihova učinkovitost u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti podataka na kojima su obučeni – ako su ti podaci nepotpuni ili pristrani, i rezultati će biti nepouzdani. Osim toga, jezik je izuzetno složen i kontekstualan; ironija, sarkazam, metafore i kulturne nijanse često zbunjuju algoritme. Dezinformacije su rijetko jednostavne – nerijetko se oslanjaju na manipulaciju kontekstom i poluistinama, što ih čini teško uhvatljivima za automatizirane sustave.

Poseban izazov predstavljaju slučajevi u kojima su tekstovi namjerno oblikovani kako bi prevarili algoritam. Tu je i problem lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata – mogućnost da alat netočno označi istinitu informaciju kao lažnu, ili propusti prepoznati stvarnu dezinformaciju. Osim toga, mnogi napredni AI modeli imaju slabiju razinu objašnjivosti – korisnik teško može razumjeti kako je alat došao do svoje ocjene, što može smanjiti povjerenje u rezultate i otežati ispravljanje grešaka.

Na kraju, važno je naglasiti da ovi alati ne mogu zamijeniti ljudsku ekspertizu. I dalje je potrebna dubinska analiza koju mogu provesti samo ljudi – osobito kada je riječ o osjetljivim i kontekstualno složenim temama poput vjere i religijskih narativa. Alati mogu biti vrijedan dodatak, ali ne i konačna instanca prosudbe.

U koje se zamke može upasti u njihovu korištenju? I kakvi su uopće za korištenje?

Korištenje alata za prepoznavanje dezinformacija nosi sa sobom niz potencijalnih zamki koje korisnici trebaju imati na umu. Najveća od njih je pretjerano oslanjanje na same alate, bez dodatnog kritičkog promišljanja. Važno je shvatiti da ovi alati nisu čarobni štapići – oni mogu pomoći, ali ne mogu zamijeniti ljudsku prosudbu.

Jedna od čestih zamki je automatizirana potvrda pristranosti. Ako korisnik već ima određene predrasude, postoji rizik da će prihvatiti sve što alat potvrdi kao istinu, čak i ako je ta potvrda rezultat pogreške algoritma. Time se dodatno učvršćuju postojeći stavovi umjesto da se otvori prostor za objektivnu analizu. Povezano s tim je i lažni osjećaj sigurnosti – sklonost vjerovanju da je sve ono što alat nije označio kao lažno automatski i istinito. Takva percepcija može biti opasna jer zanemaruje činjenicu da alati nisu nepogrešivi i da im može promaknuti suptilna ili novonastala dezinformacija.

Također, mnogi korisnici upadaju u zamku crno-bijelog razmišljanja, očekujući jasne odgovore – je li nešto istina ili laž. U stvarnosti, informacija može biti djelomično točna, manipulativna, izvučena iz konteksta ili podložna različitim interpretacijama. Alati se često teško nose s takvom kompleksnošću i nijansama. Uz to, nerazumijevanje načina na koji alat funkcionira može dovesti do pogrešne interpretacije rezultata. Ako korisnik ne zna na temelju čega je alat donio određenu ocjenu, može pogrešno zaključiti o vjerodostojnosti sadržaja.

Kad je riječ o samom korištenju, kvaliteta korisničkog iskustva ovisi o vrsti alata. Neki su vrlo jednostavni za upotrebu – primjerice, proširenja za internetske preglednike ili web-aplikacije koje omogućuju brzo skeniranje sadržaja. S druge strane, napredniji alati, poput profesionalnih paketa za obradu prirodnog jezika (NLP), zahtijevaju tehničko znanje i razumijevanje specifične domene kako bi bili učinkovito korišteni.

Općenito gledano, alati postaju sve dostupniji i korisnički pristupačniji. No, bez obzira na tehnički napredak, ključno je razumjeti da oni služe kao pomoćno sredstvo, a ne kao konačan autoritet. Samo u kombinaciji s ljudskim znanjem, kritičkim mišljenjem i razumijevanjem šireg konteksta, ovi alati mogu dati puni doprinos u borbi protiv dezinformacija.

Koliko su prikladni za otkrivanje dezinformacija o vjerskim temama? Koliko su uporabljivi za ono što je sadržaj projekta KAT – kritičke analize dezinformacija o vjerskim temama?

Otkrivanje dezinformacija koje se odnose na vjerske teme predstavlja osobito složen izazov za alate temeljene na umjetnoj inteligenciji, no unatoč tom izazovu, ti su alati i dalje vrlo uporabljivi u okviru projekta KAT (Kritičke analize dezinformacija o vjerskim temama) uz jasnu svijest o njihovim ograničenjima i potrebi za ljudskom interpretacijom.

Vjerske teme često uključuju duboko subjektivne elemente, vjerovanja, duhovna iskustva i teološke interpretacije, koji ne podliježu klasičnoj provjeri činjenica. Ono što je istina u vjerskom kontekstu često se temelji na osobnoj vjeri ili unutarteološkom konsenzusu, koji može značajno varirati čak i unutar iste religijske tradicije. Dodatnu složenost predstavljaju simbolički i metaforički izrazi prisutni u svetim tekstovima, kao i snažan emotivni naboj koji prati vjerske rasprave. U takvom kontekstu, AI alati često nailaze na poteškoće i ne uspijevaju prepoznati nijanse alegorije ili razumjeti višeznačne interpretacije svetih tekstova.

Ipak, njihova uporabljivost u projektu KAT je značajna, osobito kada se usmjere na identificiranje obrazaca i površinskih karakteristika koje prate vjerske dezinformacije. Alati mogu učinkovito prepoznati retoričke strategije koje se često koriste u takvim sadržajima, poput demonizacije drugih, širenja mržnje, pozivanja na nasilje ili manipulacije povijesnim činjenicama. Mogu analizirati izvore informacija i detektirati web-stranice, društvene profile ili mreže koje generiraju i šire problematičan sadržaj. Također, vrlo su korisni u otkrivanju senzacionalističkog jezika, clickbait naslova te logičkih nedosljednosti unutar teksta.

Za KAT projekt, posebno su vrijedni alati koji omogućuju kvantitativnu analizu i prate koliko se često određene teme ili izrazi pojavljuju, kako se mijenjaju kroz vrijeme, koje su platforme dominantne u širenju, i koji tipovi sadržaja imaju najveći doseg. Takvi uvidi mogu poslužiti kao temelj za dublju kvalitativnu analizu.

U konačnici, zaključak za projekt KAT je jasan. Alati za otkrivanje lažnih informacija predstavljaju vrijedan resurs, ali ne i zamjenu za ljudsku analizu. Njihova uloga trebala bi biti višestruka: upozoriti na potencijalno problematičan sadržaj, ubrzati proces selekcije relevantnog materijala, omogućiti kvantitativne uvide i podržati tim stručnjaka (teologa, sociologa religije, povjesničara) u interpretaciji konteksta. Samo u kombinaciji s ljudskom ekspertizom i kritičkim pristupom moguće je doći do preciznih i osjetljivih analiza koje vjerske teme zahtijevaju.

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Konklave i dezinformacije

Nakon nedavne smrti i pokopa pape Franje, kao glavna crkvena tema svakako se nameću konklave, odnosno izbor Papina nasljednika. Kada će se održati skori papinski izbori u Vatikanu? Tko bi se mogao u njih umiješati? Koje će trikove koristiti oni koji žele pokušati manipulirati kardinalima u doba lažnih vijesti i umjetne inteligencije? To su samo neka od mnogobrojnih pitanja koja se nameću ovih dana.

Najprije, što su konklave? Pustimo sad po strani pravopisno pitanje (njime neka se bave jezični stručnjaci) je li ispravan naziv u jednini ili je to imenica koja ima samo množinu te pređimo na njeno značenje i sadržaj. Hrvatska enciklopedija (Leksikografski zavod Miroslav Krleža) navodi da se latinski pojam conclave odnosi na sobu koja se može zaključati ključem, na „prostorije u kojima kardinali nakon papine smrti obavljaju, po propisanim pravilima, izbor njegova nasljednika. Izraz označava jednako zbor kardinala koji obavljaju izbor kao i sam postupak izbora. Pravo izbora pape prenio je na kardinale 1059. papa Nikola II., a prije toga je papu kao biskupa Rima izabirao kler i narod u gradu. Održavanje konklava propisao je papa Grgur X. na koncilu u Lyonu (1274.), a propise procedure sadržava konstitucija pape Pija X. od 1904. Kardinali, zatvoreni svaki u svojoj ćeliji, odijeljeni od vanjskoga svijeta, glasuju tako dugo dok jedan od kandidata ne dobije 2/3 glasova, a od Pija XII. (1950.) 2/3 plus jedan glas. Pavao VI. odredio je (1970.) da kardinali stariji od 80 godina ne sudjeluju više u konklavama.“

U kontekstu narušenog zdravlja, sve težih bolesti i odlazaka u bolnicu pape Franje, crkveni povjesničar Alberto Melloni već prošle godine ponovno je pozvao na promjenu pravila izbora za papu. Spomenuti profesor sa Sveučilišta u Bologni, koji se crkvenom tematikom bavi već više desetljeća, objavio je dosta knjiga i članaka čija su tematika upravo konklave. U članku Učiniti konklave sporijima, objavljenom u talijanskom časopisu Il Mulino (Rendere il conclave più lento, 26.2.2024.), piše da bi konklave trebalo usporiti i da bi reforma konklava, makar i mala, koja ne bi mijenjala njezin sastav, funkcije, većinu, ali koja bi produljila njezino vrijeme, bila jako potrebna.

Slično, prof. Melloni i u svojoj najnovijoj knjizi o konklavama (Il Conclave e l’elezione del papa. Una storia dal I al XXI secolo; Konklave i izbor pape. Povijest od I. do XXI. stoljeća; Marietti 1820, 2025.) donosi detaljan povijesni pregled i analizu djelovanja konklava, posebice onih u 20. i 21. stoljeću. U knjizi i u spomenutom članku, na temelju uvida i u neformalne te neobjavljene izvore o tajnama iz Sikstinske kapele, autor govori o razlozima zašto je reforma izbora pape potrebna. Navodi rizike izloženosti manipulacijama izborom te opasnosti od vanjskih uplitanja koja danas više ne bi dolazila od katoličkih vladara, kao recimo u 19. stoljeću, već od društvenih medija 21. stoljeća.

U doba u kojem velike sile pokušavaju ostvariti svoje imperijalističke ambicije za prevlašću, Katolička Crkva je jedina univerzalna ustanova koja čini prirodnu protutežu. Upravo bi stoga izbor njezina čelnika mogao postati mogućim predmetom utjecaja ovih suvremenih moćnika.

Melloni se nadao da će papa Franjo reformirati konklave, upravo iz navedenih i opisanih razloga, ali do toga ipak nije došlo. Zašto nije, teško je znati. Svakako nije odustao od reforme recimo zbog toga što su u prosincu 2023., s jedne od američkih stranica posvećenih ocrnjivanju pape Franje, lansirane dvije vijesti – potpune dezinformacije – koje ovdje služe samo kao ilustracija uplitanja u izbor pape.

Prva dezinformacija je bila ta da je Papa pozvao na reformu konklava. Ta ne-vijest, budući da je održavanje institucije konklava bilo uobičajeno tijekom stoljeća, a gotovo konstanta tijekom posljednja dva, kao razlog navodi želju da bi se osiguralo da nitko ne može osporiti izbor, žaleći se na zastarjelost pravila. Druga vijest bila je da bi Papa u konklave (kao što je to učinio za biskupsku sinodu) uveo i ne-kardinale kako bi povećao “reprezentativnost” izbornog tijela. Ta novost, koja bi značila napuštanje gregorijanskog pravila koje je od 1049. rezerviralo izbor biskupa Grada samo za kardinale Rima, pretvorila bi izbor Petrova nasljednika u odabir nekakvoga generalnog direktora najveće katoličke multinacionalne kompanije.

S druge strane, istaknuo je prof. Melloni, ako u skorije vrijeme uopće ne dođe do reformiranja konklava, postoji rizik da bi se recimo neka od zaraćenih zemalja ili velika sila informacijske tehnologije mogla umiješati, jednako masovno i snažno kao što su to činile vlasti na papinskim izborima u srednjem vijeku.

Ciljanim dezinformiranjem moguće je utjecati na izbor pape, posebice u kontekstu skandala sa seksualnim zlostavljanjima, objašnjava profesor. To je postalo kao “prekidač” kojim bilo koji zainteresirani tabor može srušiti svakoga mogućeg kandidata. Stoga se moraju poduzeti mjere opreza kako bi se osiguralo da kardinali ne budu dovedeni u zabludu da izaberu lošijeg kandidata za papu, samo zbog navedenih ili sličnih optužbi protiv drugoga ili drugih kandidata.

Pravi cilj procesa konklava, nastavlja Melloni, nije izabrati “najsvetijeg, najučenijeg ili najrazboritijeg”, nego onoga koji može vršiti službu graditelja jedinstva u vjeri i zajedništva u ljubavi, a s pravne strane osigurati da je valjanost izbora neosporna. U doba društvenih medija i umjetne inteligencije, rizik da izbori budu manipulirani izvana, informativnim i informacijskim kampanjama, veći je nego ikad.

Profesor se pita jesu li sadašnje tradicionalne konklave sposobne zaštititi Crkvu od planiranog napada ovih razmjera? Sigurnost bi pružilo samo to ako bi kardinalski zbor, nakon izbora, ujedinjeno stajao iza novog pape – bez obzira na optužbe protiv njega. Jer ne treba puno mašte da se shvati da će kardinalski zbor morati zaštititi izabranog kandidata od rizika da bude delegitimiziran optužbom konstruiranom upravo zato da podijeli kardinale – na one koji će osporiti izbor nedostojne osobe, i na one koji će izbor svejedno smatrati valjanim, barem po presumpciji nevinosti.

Sadašnja izborna regulativa i praksa pokazuju da se većina kardinala vrlo brzo okupi iza kandidata koji postane favorit u prva dva kruga glasovanja. Papinski izbori 2005. i 2013. jedva da su trajali malo duže od 24 sata. To je vrijeme prekratko s obzirom na nadolazeće rizike pa Melloni predlaže izmjenu izbornih propisa u dvije ključne vremenske točke: između glasovanja uvijek bi trebao proći cijeli dan za razmišljanje i raspravu kako bi se uklonio medijski pritisak s konklava. Nadalje, onaj tko na kraju bude izabran dvotrećinskom većinom, trebao bi dobiti cijeli dan ili noć da kroz razmišljanje i konzultacije donese promišljenu odluku o prihvaćanju izbora.

Na tragu profesorovih razmišljanja jasno je da veliki problem mogu stvoriti dezinformacije i namjerno plasirane laži o kardinalima koji budu najbolje kotirali kao „papabili“. Za očekivati je da će uskoro, već prije početka konklava, krenuti optužbe i objede upravo o njihovoj umiješanosti u pedofilske skandale u Crkvi ili u zataškavanje ili nemar oko istih. Ili će ubrzo isplivati neki novi/stari novčani skandali i vijesti o pronevjerama od strane upravo onih kardinala koji slove kao mogući novi pape.

Težak je problem upravo to što se u modernim vremenima optužuje i osuđuje već unaprijed i bez dokaza, najčešće na društvenim mrežama i u medijskom prostoru koji je najpogodniji i najbrži za širenje takvih dezinformacija. Isto tako, upravo na mrežama i u medijima smo svi, od onoga da „nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže“, došli do toga da anonimni tužitelji uopće ne moraju optuženima dokazati krivnju, nego optuženi moraju dokazivati svoju nevinost, ali bez da im se pruži ista prilika, isto vremena i medijskog prostora za to, prilika kakvu su obilato imali njihovi optužitelji. U medijima nije kao u sudskim postupcima, gdje teret dokazivanja optuženikove krivnje leži na tužitelju, a optuženi nikako nije dužan dokazivati svoju nevinost. U medijskom prostoru, a osobito na društvenim mrežama, krivica se jednostavno sruči na leđa optuženoga, a on neka se onda iščupa ispod te „gomile“, ako uopće može ili ako stigne na vrijeme.

S obzirom na moralni autoritet i ugled papinske službe te na utjecaj tihe diplomacije Svete Stolice na društvo u cjelini, a napose na one koji to društvo svojim ratnim djelovanjem ili terorom stavljaju u opasnost, za očekivati je da će se upravo ratno-huškačke strukture svijeta pozabaviti dezinformacijama i difamiranjem kandidata za novoga papu. Ako im to ne uspije prije samog izbora, moguće je da će im onda novoizabrani papa, ako im se učini opasnim po njihove planove, ubrzo postati poželjna meta napada po svim medijima.

S modernim sredstvima i umjetnom inteligencijom nije teško falsificirati ili posve izmisliti neki dokument, izjavu, priču, čak i razgovor, deepfake audio i/ili video snimku (po definiciji deepfake je video zapis osobe u kojem su lice ili tijelo digitalno izmijenjeni tako da izgledaju kao netko drugi, obično zlonamjerno korišteni ili za širenje lažnih informacija) te time ugroziti nečiji budući izbor ili ocrniti već izabranog papu do te mjere da se izazove podjela u Crkvi i nepovjerenje prema tek izabranomu Svetom Ocu. Ne smijemo smetnuti s uma da su i pojedine države sponzori ili prikriveni vlasnici nekih od najsposobnijih hakerskih organizacija.

Ne manje važno i već poznato je i to da, čim neki (nad)biskup ili kardinal dirne društvene grešne strukture, odmah krenu priče i medijski napisi o njegovu odlasku u Vatikan, u neki dikasterij, što je očito želja da ga se riješe oni koje je kritizirao. Istovremeno se počnu u tom vidu izmišljati kojekakvi prelatovi grijesi i potezi te tumačiti razni već poznati susreti. Sve se izokrene kako odgovara onome što se upravo želi postići, a to je dojam da nepoželjni kritičar uskoro odlazi iz domovine, upravo jer je kriv.

Je li ovo puhanje na hladno, uskoro će postati jasno. Bilo bi poželjno i odlično da je iskusni prof. Melloni bio u krivu i da su društveni moćnici ipak ostavili kardinale da se na miru bave izborom nasljednika pape Franje, ali teško je u to povjerovati. Živi bili pa vidjeli.

Naravno, ni kardinali izbornici nisu od jučer i već imaju dovoljno iskustva s medijskim manipulacijama različitim temama, kao i s njihovim tempiranjem i doziranjem. Iako bi tijekom konklava trebali biti izolirani od svijeta, u suvremenoj praksi poznato je da je to gotovo neizvedivo pa je neizbježno da će i do njih dopirati brojni medijski spinovi, pritisci, tračevi i dezinformacije. Ipak, vjerujemo da će prevladati razboritost i otvorenost poticajima Duha Božjega.

Za istinske vjernike izbor pape djelo je Duha Svetoga i Bog uvijek, preko onih koji biraju, izabire i vodi po svom naumu onoga koji upravlja Kristovom Crkvom. To je sigurnost koja je jača od svih podvala i pokušaja da se Papu svede na običnog upravitelja, direktora, vladara ili političkog vođu. To ujedno krijepi i pouzdanje da ćemo uskoro, unatoč mogućim „podmetanjima klipova“, imati novog papu, nasljednika Petrova, upravo onakvog poglavara kakvog je želio Isus Krist – slaboga i grešnog, ali punog ljubavi prema bratu čovjeku, prema Isusu i njegovoj Crkvi. Bog u svojoj svemoći može i od posve „nedostojnog“, ali suradljivog, pape učiniti uzornog i svetoga Svetog Oca.

Tekst: Marko Puškarić

Foto: Marija Belošević

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.