Provjereno i vjerodostojno

Konklave i dezinformacije

Nakon nedavne smrti i pokopa pape Franje, kao glavna crkvena tema svakako se nameću konklave, odnosno izbor Papina nasljednika. Kada će se održati skori papinski izbori u Vatikanu? Tko bi se mogao u njih umiješati? Koje će trikove koristiti oni koji žele pokušati manipulirati kardinalima u doba lažnih vijesti i umjetne inteligencije? To su samo neka od mnogobrojnih pitanja koja se nameću ovih dana.

Najprije, što su konklave? Pustimo sad po strani pravopisno pitanje (njime neka se bave jezični stručnjaci) je li ispravan naziv u jednini ili je to imenica koja ima samo množinu te pređimo na njeno značenje i sadržaj.  Hrvatska enciklopedija (Leksikografski zavod Miroslav Krleža) navodi da se latinski pojam conclave odnosi na sobu koja se može zaključati ključem, na „prostorije u kojima kardinali nakon papine smrti obavljaju, po propisanim pravilima, izbor njegova nasljednika. Izraz označava jednako zbor kardinala koji obavljaju izbor kao i sam postupak izbora. Pravo izbora pape prenio je na kardinale 1059. papa Nikola II., a prije toga je papu kao biskupa Rima izabirao kler i narod u gradu. Održavanje konklava propisao je papa Grgur X. na koncilu u Lyonu (1274.), a propise procedure sadržava konstitucija pape Pija X. od 1904. Kardinali, zatvoreni svaki u svojoj ćeliji, odijeljeni od vanjskoga svijeta, glasuju tako dugo dok jedan od kandidata ne dobije 2/3 glasova, a od Pija XII. (1950.) 2/3 plus jedan glas. Pavao VI. odredio je (1970.) da kardinali stariji od 80 godina ne sudjeluju više u konklavama.“

U kontekstu narušenog zdravlja, sve težih bolesti i odlazaka u bolnicu pape Franje, crkveni povjesničar Alberto Melloni već prošle godine ponovno je pozvao na promjenu pravila izbora za papu. Spomenuti profesor sa Sveučilišta u Bologni, koji se crkvenom tematikom bavi već više desetljeća, objavio je dosta knjiga i članaka čija su tematika upravo konklave. U članku  Učiniti  konklave sporijima, objavljenom u talijanskom časopisu Il Mulino (Rendere il conclave più lento, 26.2.2024.), piše da bi konklave trebalo usporiti i da bi reforma konklava, makar i mala, koja ne bi mijenjala njezin sastav, funkcije, većinu, ali koja bi produljila njezino vrijeme, bila jako potrebna.

Slično, prof. Melloni i u svojoj najnovijoj knjizi o konklavama (Il Conclave e l’elezione del papa. Una storia dal I al XXI secolo; Konklave i izbor pape. Povijest od I. do XXI. stoljeća; Marietti 1820, 2025.) donosi detaljan povijesni pregled i analizu djelovanja konklava, posebice onih u 20. i 21. stoljeću. U knjizi i u spomenutom članku, na temelju uvida i u neformalne te neobjavljene izvore o tajnama iz Sikstinske kapele, autor govori o razlozima zašto je reforma izbora pape potrebna. Navodi rizike izloženosti manipulacijama izborom te opasnosti od vanjskih uplitanja koja danas više ne bi dolazila od katoličkih vladara, kao recimo u 19. stoljeću, već od društvenih medija 21. stoljeća.

U doba u kojem velike sile pokušavaju ostvariti svoje imperijalističke ambicije za prevlašću, Katolička Crkva je jedina univerzalna ustanova koja čini prirodnu protutežu. Upravo bi stoga izbor njezina čelnika mogao postati mogućim predmetom utjecaja ovih suvremenih moćnika.

Melloni se nadao da će papa Franjo reformirati konklave, upravo iz navedenih i opisanih razloga, ali do toga ipak nije došlo. Zašto nije, teško je znati. Svakako nije odustao od reforme recimo zbog toga što su u prosincu 2023., s jedne od američkih stranica posvećenih ocrnjivanju pape Franje, lansirane dvije vijesti – potpune dezinformacije – koje ovdje služe samo kao ilustracija uplitanja u izbor pape.

Prva dezinformacija je bila ta da je Papa pozvao na reformu konklava. Ta ne-vijest, budući da je održavanje institucije konklava bilo uobičajeno tijekom stoljeća, a gotovo konstanta tijekom posljednja dva, kao razlog navodi želju da bi se osiguralo da nitko ne može osporiti izbor, žaleći se na zastarjelost pravila. Druga vijest bila je da bi Papa u konklave (kao što je to učinio za biskupsku sinodu) uveo i ne-kardinale kako bi povećao “reprezentativnost” izbornog tijela. Ta novost, koja bi značila napuštanje gregorijanskog pravila koje je od 1049. rezerviralo izbor biskupa Grada samo za kardinale Rima, pretvorila bi izbor Petrova nasljednika u odabir nekakvoga generalnog direktora najveće katoličke multinacionalne kompanije.

S druge strane, istaknuo je prof. Melloni, ako u skorije vrijeme uopće ne dođe do reformiranja konklava, postoji rizik da bi se recimo neka od zaraćenih zemalja ili velika sila informacijske tehnologije mogla umiješati, jednako masovno i snažno kao što su to činile vlasti na papinskim izborima u srednjem vijeku.

Ciljanim dezinformiranjem moguće je utjecati na izbor pape, posebice u kontekstu skandala sa seksualnim zlostavljanjima, objašnjava profesor. To je postalo kao “prekidač” kojim bilo koji zainteresirani tabor može srušiti svakoga mogućeg kandidata. Stoga se moraju poduzeti mjere opreza kako bi se osiguralo da kardinali ne budu dovedeni u zabludu da izaberu lošijeg kandidata za papu, samo zbog navedenih ili  sličnih optužbi protiv drugoga ili drugih kandidata.

Pravi cilj procesa konklava, nastavlja Melloni, nije izabrati “najsvetijeg, najučenijeg ili najrazboritijeg”, nego onoga koji može vršiti službu graditelja jedinstva u vjeri i zajedništva u ljubavi, a s pravne strane osigurati da je valjanost izbora neosporna. U doba društvenih medija i umjetne inteligencije, rizik da izbori budu manipulirani izvana, informativnim i informacijskim kampanjama, veći je nego ikad.

Profesor se pita jesu li sadašnje tradicionalne konklave sposobne zaštititi Crkvu od planiranog napada ovih razmjera? Sigurnost bi pružilo samo to ako bi kardinalski zbor, nakon izbora, ujedinjeno stajao iza novog pape – bez obzira na optužbe protiv njega. Jer ne treba puno mašte da se shvati da će kardinalski zbor morati zaštititi izabranog kandidata od rizika da bude delegitimiziran optužbom konstruiranom upravo zato da podijeli kardinale – na one koji će osporiti izbor nedostojne osobe, i na one koji će izbor svejedno smatrati valjanim, barem po presumpciji nevinosti.

Sadašnja izborna regulativa i praksa pokazuju da se većina kardinala vrlo brzo okupi iza kandidata koji postane favorit u prva dva kruga glasovanja. Papinski izbori 2005. i 2013. jedva da su trajali malo duže od 24 sata. To je vrijeme prekratko s obzirom na nadolazeće rizike pa Melloni predlaže izmjenu izbornih propisa u dvije ključne vremenske točke: između glasovanja uvijek bi trebao proći cijeli dan za razmišljanje i raspravu kako bi se uklonio medijski pritisak s konklava. Nadalje, onaj tko na kraju bude izabran dvotrećinskom većinom, trebao bi dobiti cijeli dan ili noć da kroz razmišljanje i konzultacije donese promišljenu odluku o prihvaćanju izbora.

Na tragu profesorovih razmišljanja jasno je da veliki problem mogu stvoriti dezinformacije i namjerno plasirane laži o kardinalima koji budu najbolje kotirali kao „papabili“. Za očekivati je da će uskoro, već prije početka konklava, krenuti optužbe i objede upravo o njihovoj umiješanosti u pedofilske skandale u Crkvi ili u zataškavanje ili nemar oko istih. Ili će ubrzo isplivati neki novi/stari novčani skandali i vijesti o pronevjerama od strane upravo onih kardinala koji slove kao mogući novi pape.

Težak je problem upravo to što se u modernim vremenima optužuje i osuđuje već unaprijed i bez dokaza, najčešće na društvenim mrežama i u medijskom prostoru koji je najpogodniji i najbrži za širenje takvih dezinformacija. Isto tako, upravo na mrežama i u medijima smo svi, od onoga da „nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže“, došli do toga da anonimni tužitelji uopće ne moraju optuženima dokazati krivnju, nego optuženi moraju dokazivati svoju nevinost, ali bez da im se pruži ista prilika, isto vremena i medijskog prostora za to, prilika kakvu su obilato imali njihovi optužitelji. U medijima nije kao u sudskim postupcima, gdje teret dokazivanja optuženikove krivnje leži na tužitelju, a optuženi nikako nije dužan dokazivati svoju nevinost. U medijskom prostoru, a osobito na društvenim mrežama, krivica se jednostavno sruči na leđa optuženoga, a on neka se onda iščupa ispod te „gomile“, ako uopće može ili ako stigne na vrijeme.

S obzirom na moralni autoritet i ugled papinske službe te na utjecaj tihe diplomacije Svete Stolice na društvo u cjelini, a napose na one koji to društvo svojim ratnim djelovanjem ili terorom stavljaju u opasnost, za očekivati je da će se upravo ratno-huškačke strukture svijeta pozabaviti dezinformacijama i difamiranjem kandidata za novoga papu. Ako im to ne uspije prije samog izbora, moguće je da će im onda novoizabrani papa, ako im se učini opasnim po njihove planove, ubrzo postati poželjna meta napada po svim medijima.

S modernim sredstvima i umjetnom inteligencijom nije teško falsificirati ili posve izmisliti neki dokument, izjavu, priču, čak i razgovor, deepfake audio i/ili video snimku (po definiciji deepfake je video zapis osobe u kojem su lice ili tijelo digitalno izmijenjeni tako da izgledaju kao netko drugi, obično zlonamjerno korišteni ili za širenje lažnih informacija) te time ugroziti nečiji budući izbor ili ocrniti već izabranog papu do te mjere da se izazove podjela u Crkvi i nepovjerenje prema tek izabranomu Svetom Ocu. Ne smijemo smetnuti s uma da su i pojedine države sponzori ili prikriveni vlasnici nekih od najsposobnijih hakerskih organizacija.

Ne manje važno i već poznato je i to da, čim neki (nad)biskup ili kardinal dirne društvene grešne strukture, odmah krenu priče i medijski napisi o njegovu odlasku u Vatikan, u neki dikasterij, što je očito želja da ga se riješe oni koje je kritizirao. Istovremeno se počnu u tom vidu izmišljati kojekakvi prelatovi grijesi i potezi te tumačiti razni već poznati susreti. Sve se izokrene kako odgovara onome što se upravo želi postići, a to je dojam da nepoželjni kritičar uskoro odlazi iz domovine, upravo jer je kriv.

Je li ovo puhanje na hladno, uskoro će postati jasno. Bilo bi poželjno i odlično da je iskusni prof. Melloni bio u krivu i da su društveni moćnici ipak ostavili kardinale da se na miru bave izborom nasljednika pape Franje, ali teško je u to povjerovati. Živi bili pa vidjeli.

Naravno, ni kardinali izbornici nisu od jučer i već imaju dovoljno iskustva s medijskim manipulacijama različitim temama, kao i s njihovim tempiranjem i doziranjem. Iako bi tijekom konklava trebali biti izolirani od svijeta, u suvremenoj praksi poznato je da je to gotovo neizvedivo pa je neizbježno da će i do njih dopirati brojni medijski spinovi, pritisci, tračevi i dezinformacije. Ipak, vjerujemo da će prevladati razboritost i otvorenost poticajima Duha Božjega.

Za istinske vjernike izbor pape djelo je Duha Svetoga i Bog uvijek, preko onih koji biraju, izabire i vodi po svom naumu onoga koji upravlja Kristovom Crkvom. To je sigurnost koja je jača od svih podvala i pokušaja da se Papu svede na običnog upravitelja, direktora, vladara ili političkog vođu. To ujedno krijepi i pouzdanje da ćemo uskoro, unatoč mogućim „podmetanjima klipova“, imati novog papu, nasljednika Petrova, upravo onakvog poglavara kakvog je želio Isus Krist – slaboga i grešnog, ali punog ljubavi prema bratu čovjeku, prema Isusu i njegovoj Crkvi. Bog u svojoj svemoći može i od posve „nedostojnog“, ali suradljivog, pape učiniti uzornog i svetoga Svetog Oca.

Tekst: Marko Puškarić

Foto: Marija Belošević

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Novosti

Katolički novinari u “Noći knjige” 2025.

Hrvatsko društvo katoličkih novinara i ove godine se, po šesti put, uključilo u nacionalnu manifestaciju “Noć knjige”. Program je održan na Dan hrvatske knjige, u utorak, 22. travnja 2025. u kapucinskom samostanu u Zagrebu.

Uvodeći u program, predsjednica Društva Suzana Peran, je naglasila, kako se Društvo uključuje u ovu manifestaciju, jer se i članovi, osim novinarskog rada, bave i publicističkim radom, istražuju, uređuju knjige i zbornike. Stoga je ovo prigoda da pokažemo jedni drugima, a i prema javnosti, što članovi društva rade i kojim se područjima bave.

Molitveni uvod dao je duhovnik Društva fra Jure Šarčević, OFMCap. s posebnim osvrtom na Papu Franju. Naglasio je, kako se njegov pontifikat može sažeti u tri ključne riječi. „Prva riječ je ‘sućut’. Na početku pontifikata često je rabio tu riječ uz nježnost, prijateljstvo. Druga riječ je ‘milosrđe’. Mi kao propovjednici poznavali smo tu riječ, no kad je Papa Franjo to počeo govoriti činilo se, kao da je neki novi sadržaj. Taj govor svidio se ne samo nama vjernicima, nego i mnogima izvan Crkve. Treća riječ je ‘nada’. U ovoj Jubilarnoj godini i svijetu punom ratova i nemira, nesigurnosti, anksioznosti“ rekao je o. Šarčević. U ovoj prigodi podijelio je i nekoliko riječi, koje je Papa uz Godinu milosrđa uputio kapucinima, jer su zaštitnici bili sv. Pio i sv. Leopold. U tom duhu ih je potaknulo, da se ne umore opraštati, jer kad ljudi dolaze na ispovijed tražeći utjehu, mir u duši, neka tu nađu Oca koji ih grli i govori „Bog te voli“.

Tijekom programa predstavljeno je desetak knjiga.

Zbornik „A ti, sestro, govori!“ koji je objavljen u povodu 65 godina života dr. sc. Jadranke s. Rebeke Anić, u izdanju Europskog društva žena u teološkom istraživanju – Hrvatska sekcija, Zagreb i Exlibris, Rijeka, predstavila je suurednica Katica Knezović. Uvodno je kratko predstavila Hrvatsku sekciju, a potom se osvrnula na sadržaj zbornika koji u prvom dijelu donosi osam istraživanja, dok je drugi predstavlja stručne priloge. Na kraju se nalazi bibliografija, koja pokazuje širinu tema kojima se bavi s. Rebeka. 

Vlatko Marić, predstavljajući knjigu „Crkve i izgradnja mira u Ukrajini“, naglasio je kako je to rezultat seminara koji je pod vodstvom Antoine Arjakovskyog. Jedan od sudionika bio je i Marić, čiji je tekst naslovljen „L’Eglise catholique, la guerre en Ukraine et la Russie“ (Katolička Crkva, rat u Ukrajini i Rusija). Posebno je naglasio, kako je važnost ove knjige u objavljenoj poruci Sinode biskupa Grkokatoličke Crkve Ukrajine o ratu i pravednom miru u kontekstu novih ideologija. Marić kao urednik predstavio i knjigu „Le moment post-communiste en Croatie“ (Postkomunističko vrijeme u Hrvatskoj), čiji je autor Jure Georges Vujic. Marić je naglasio, kako je važnost ove knjige tim veća, jer ova tematika nije dovoljno poznata u Francuskoj. Autor kritički analizira njihov proces izlaska iz komunizma, usvajanje demokratskih procesa i struktura.

Brane Vrbić je predstavio knjigu Grete Filipović „Vareške suze“ koju je uredio s vlč. Ilijom Orkićem. Riječ je o jednom preteškom svjedočanstvu užasnog ratnog zločina, ali, nadam se da je to i “nadahnuto štivo o pobjedi dobra nad zlom. Ovim je autorica pisala prevažno svjedočanstvo koje nam daje uvid u život, nedaće, stradanje, ali i radosti, ne samo jedne obitelji, već i hrvatskoga katoličkog naroda u dolini rijeke Krivaje u proteklom ratu. Ujedno nas podsjeća na sve te heroine hrvatskog naroda, katolkinje iz Bosne i Hercegovine, koje su ostavile nemjerljiv pečat ovoj zemlji, od Kraljice Katarine Kosače, Kotromanić do naših dana“. 

Anđelko Zdeslav Kaćunko, urednik je knjige „Grackom kroz povijest“, autora Željka Holjevca, izdavač ogranak Matice Hrvatske u Otočcu. Knjiga donosi priču o povijesti, ratovanjima, osvajanjima, obrani, vojnom i civilnom ustroju, Crkvi, kulturi, obrazovanju, svakodnevnu životu ovog prelijepog kraja Lijepe naše, tisućljećima privlačnog, ne samo domaćim stanovnicima, već i kroz duga stoljeća raznim osvajačima. Zato je ova knjiga dragocjen prinos za upoznavanje Gacke, a i za njezino novo vrednovanje, te za (p)osvješćivanje identiteta njenim stanovnicima. Ujedno, ne manje važno, u globalističkim pogubnostima ova je knjiga svim hrvatskim krajevima poticaj na vrjednovanje lokalnih specifičnosti, ali i na jačanje hrvatskoga nacionalnog identiteta.

Knjiga „Crkva sv. Ivana Krstitelja u Puli“ prigodno je izdanje istoimene župe o 20. obljetnici gradnje crkve i 30. obljetnici osnutka župe. O samoj inicijativi, govorio je autor fra Đuro Hontić, OFMConv., župnik. O sadržaju je govorila suradnica na izdanju Gordana Krizman. Posebno je istaknula dio koji govori o sakralnim građevinama, te o djelovanju franjevaca na području Pule. Uz samu župu, osim povijesnih datosti, te obilja građe o pastoralnoj djelatnosti, izdanje donosi i pregled umjetničkih djela koja krase ovu crkvu, poglavito oltarna slika koja je puna simbolike, s mnoštvom elemenata koji su povezani bilo s Istrom, odnosno vjerskim životom na području Istre. 

Damir Borovčak predstavio je pjesmaricu „Zdravo Marijo. Vijenac hrvatskih marijanskih napjeva“ Ivana Jaklina, koji je 50 godina orguljaš/kantor župne crkve sv. Nikole biskupa u Varaždinu. Izdavač je Zaklada Predziđe kršćanstva, Zagreb. Pjesmarica sadrži 114 notnih zapisa, uz popis skladatelja i marijanskih svetišta u Hrvata. Mnoge od tih skladbi stare su preko 300 godina. Autor doprinosi očuvanju hrvatske glazbene baštine na čast našoj nebeskoj Majci, ali i na ponos grada Varaždina, hrvatskog središta glazbene tradicije i kulture. Također, Borovčak je predstavio i knjigu prof. dr. sc. Mihovila Biočića „Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu“ u izdanju CCAS – Zagreb. Autor čitatelja vodi kroz razdoblja tipičnih srpskih laži i kleveta prema Hrvatima, a njegovi stavovi izneseni u knjizi potkrijepljeni su s nekoliko stotina izvora, domaćih i stranih, standardnih te onih manje poznatih, koji se kao dio ove knjige nisu koristili u Hrvatskoj. Ova knjiga je po svemu impresivno djelo, za svaku hrvatsku kuću. Uz ova izdanja koje je uredio, Borovčak je predstavio i Katolički kalendar u Svetoj 2025. godini u izdanju Udruge Macelj 1945. 

Predstavljena je i knjiga Dražena Janka „Put kroz psihoterapiju (anonimni dnevnik koji svjedoči)“. Ovaj dnevnik u formi knjige donosi trnovit put promjene, put uspona i padova, anksioznosti i blage depresije, put zabrana iz djetinjstva, isticanje vrijednosti vlastitog života i naposljetku put promjene koja je donijela nove vidike i pravce izbora. Ovo je poticaj svim ženama, ali i muškarcima da ustraju u svome životu, životu promjene. Također je predstavljen i “Časopis Hrvatske zajednice Pleter”. Čitatelj će u časopisu-zborniku pronaći teme Crkve u Hrvata koja je neiscrpni izvor kulturne baštine i same udruge. Povijest i društvo, kao kategorije, uključuju tradiciju i kulturu djelovanja Hrvatske zajednice Pleter i kao takva obogaćuje teme pod ovim nazivom. Zdravlje i ekologija su rigidne teme današnjice i kao takve odgovaraju i propituju čovjeka o posljedicama za sutra. Kao posebna kategorija, koja zanima ponajviše mlade ljude, jesu suvremena pitanja današnjice koja se baziraju na umjetnu inteligenciju i sve što dolazi s njome. Izdavač Oba izdanja je Hrvatska zajednica Pleter.

Ratimir Delorko, jedan od suradnika fotografa te autor jednoga priloga, predstavio je knjigu „Pater Antun Cvek Dobri duh Zagreba“, koju je objavila Zaklada biskup Josip Lang. „Komunikacija pisanom riječi s vjernicima kao i korisnicima bila je jedna od vrlina patra Antuna Cveka. Da bi potaknuo osjetljivost vjernika na tužne situacije potrebitih, siromašnih, bolesnih i napuštenih, dugi niz godina objavljivao je članke u Glasniku Srca Isusova i Marijina, u rubrici ‘Tko je moj bližnji’. Člancima je ukazivao na potrebe korisnika brižljivim opisom njihove situacije. P. Cvek slao je svojim korisnicima i mjesečno pismo koje je sam pisao rukom ili na staroj pisaćoj mašini. Pismo se umnožavalo i svaki mjesec dostavljao uz pomoć u hrani.“

Marija Belošević predstavila je zbirku poezije „Vukovar ko Božji vrhunac i Škabrnja u kaležu Božje ljubavi“ Dragice Zeljko Selak, u izdanju Ogranka Matice Hrvatske Imotski. Riječ je o knjizi žrtvoslovne lirike koja je treća knjiga poezije, a ukupno peta koju ova publicistkinja i katolička novinarka posvećuje najvećim hrvatskim ranama iz Domovinskog rata. Sve su pjesme popraćene fotografijama obilježavanja Dana sjećanja u Vukovaru i Škabrnji. Valja naglasiti da je zbirka dvojezična, jer su pjesme prevedene i na francuski. U ovoj prigodi, pročitane su i dvije pjesme.

Također, Marija Belošević je predstavila i dva izdanja Međunarodne udruge katolika esperantista. Riječ je o prijevodu na esperanto enciklike Pape Franje „Laudato si’“ i apostolske pobudnice „Laudate Deum“. Oba izdanja predstavljena su na Svjetskom esperantskom kongresu u Arushi. Ovime katolici esperantisti žele svim govornicima međunarodnog jezika, ne samo približiti riječ Pape Franje, već to ponuditi i kao svojevrsnu platformu za zajedničko djelovanje za naš „zajednički dom“. Također, kratko je predstavila i glasilo „Espero Katolika“ koje izlazi od 1905. godine, te je jedno od najstarijih esperantskih glasila.

Program je glazbeno obogatio Slavko Nedić, a moderirao Krešimir Belošević.

Marija Belošević

Novosti

Uskrs 2025.

Uskrsna čestitka

Poštovane kolegice i kolege,
neka nam svima Uskrsli dade mir i osnaži nas
u služenju Istini i osluškivanju glasa Evanđelja
i naše medijsko i svekoliko djelovanje
ispuni nadom.

Sretan Uskrs Vama i svima Vašima!

Suzana Peran, predsjednica HDKN
Marija Belošević, tajnica HDKN

Novosti

Noć knjige 2025.

HRVATSKI DRUŠTVO KATOLIČKIH NOVINARA
poziva vas na
NOĆ KNJIGE 2025.

Sudjeluju:
Anđelko Zdeslav Kaćunko, Brane Vrbić, Damir Borovčak, Dragica Zeljko Selak, Dražen Janko, Gordana Krizman, Katica Knezović, Marija Belošević, Ratimir Delorko, Vlatko Marić

Glazbeni predah: Slavko Nedić

UTORAK, 22. TRAVNJA 2025. u 20 sati
Kapucinski samostan, Kapucinska 47, Zagreb-Dubrava

Događaj će se moći pratiti i na Platformi ZOOM
(prijave do utorka, 22. travnja u 12 sati, katolicki.novinari@gmail.com)

Novosti

Održana duhovna obnova “Ljubav nije ljubljena”

Hrvatsko društvo katoličkih novinara organiziralo je u četvrtak, 10. travnja 2025., korizmenu duhovnu obnovu. U prigodnom nagovoru, s temom “Ljubav nije ljubljena”, fra Ivan Bradarić, OFMConv., u središte je stavio evanđelje po Luki, koje ćemo slušati na Cvjetnicu (22,14 – 23,56).

Fra Ivan je uvodno naglasio kako evanđelisti posvećuju puno prostora izvješću muke Isusove, te time žele prenijeti ljubav koja se objavljuje u Isusu u tom ključnom trenutku, kada daruje svoj život. “Oni imaju potrebu prenijeti nam činjenicu da nam se u Isusu objavila ljubav.”

U središnjem dijelu nagovora ukazao je na neke specifičnosti koje nalazimo samo u Lukinu evanđelju.

Prvi naglasak stavio je na Isusove riječi: “Ovo činite meni na spomen” (Lk 22,14-19). “Isus je svjestan, a to želi i prenijeti na učenike, da se njegov ovozemni život bliži kraju. U tom trenutku im želi poručiti da Novi život, Novi svijet, za koji On daje svoju žrtvu, jest Kraljevstvo Novoga čovjeka koji će biti sposoban ljubiti/voljeti bezinteresno – i prijatelje i neprijatelje, pa čak i one koji mu oduzimaju život. Zato je sažeo svu poruku svojeg poslanja i života u jedan znak, u kruh. Kao da govori: ovo sam ja. Nisam zadržao za sebe niti mrvicu svojeg života. Sve sam darovao vama. Ako želite sjediniti svoj život s mojim, činite i vi isto što sam ja činio. Darujte. Ako slavite doslovno i dosljedno Euharistiju, učinit ćete da budem prisutan. Činite meni na spomen. Svijet će u takvoj zajednici vidjeti mene.”

Nadalje, na prepirku učenika “tko bi od njih bio najveći”, Isus svojim životom daje primjer: ne uzdizati se iznad drugih, već služiti. “Evanđelist je u svoje evanđelje unio ovu raspravu odmah nakon što su apostoli blagovali kruh s Isusom, odmah nakon što su obećali ‘činiti na spomen Isusovu ljubav’. Dakle, ova rasprava svjedoči sasvim suprotno od malo prije obećanog. Umetanjem ove rasprave baš u ovaj kontekst dobili smo na značenju, poput upozorenja, koliko su važne Isusove riječi koje nikako ne bi smjele biti zapostavljene”, posvijetio je fra Ivan.

Ukazujući pak na Isusove riječi: “Molite da ne padnete u napast!”, fra Ivan je posvijesto, kako niti jedan drugi evanđelist ne inzistira toliko kao Luka na Isusovoj molitvi u Getsemaniju i na pozivu učenicima. “Isus je cijeli svoj život proživio u skladu sa željom svojega Oca, a u Getsemaniju, u molitvi, otkrio je Očevu volju: da očituje najviši stupanj ljubavi, da preda svoj život”, rekao je fra Ivan, te nastavio: “taj poziv koji Isus upućuje učenicima, upućen je svima nama: ‘molite!’, jer uvijek će biti situacija koje će zahtijevati od nas čvrste, odlučne, jasne i herojske stavove i samo u molitvi dobit ćemo odgovor i snagu i ustrajnost u vjeri da ostanemo Novi čovjek, koji smo postali kad smo svoj život ujedinili s Kristovim.”

Fra Ivan se osvrnuo na još nekoliko zanimljivih detalja Lukina evanđelja. Naime, evanđelist naglašava kako su učenici pozaspali zbog žalosti. “Luka kao da ih želi opravdati. On ne donosi opomenu/prigovor koji Isus upućuje Petru: Petre, zar spavaš! Ne, Luka to izbjegava i opravdava ili ublažava odgovornost: zaspali su zbog žalosti. Luka je slika dobroga pastira.” On ne osuđuje ljude, već “shvaća njihovu krhkost i slabost. Ne naglašava pogreške apostola, jer ne želi da i mi činimo greške. Znamo da, kada u nekoga upiremo prstom, kada ga ponižavamo, kada ukazujemo na njegovu slabost i propust koji je učinio, takav se ne osjeća prihvaćenim, shvaćenim, i završava tako da se zatvara u sebe i često zasvrši jako loše.”

O Isusovu susretu s Petrom, ponovno samo Luka donosi detalj kako je Isus pogledao Petra. “„”Ovdje se ne radi o Isusovu ukoru Petru”, pojasnio je fra Ivan, već je “Isus pogledao Petrovu nutrinu, njegovo srce. Znao je da mu Petar želi dobro, jer inače se ne bi izložio životnoj opasnosti da ga prati ‘izdaleka’. Ali je slab kao čovjek. Podcrtavajući ovaj detalj, Luka poručuje kršćanima svih vremena, kako trebamo s razumijevanjem shvatiti slabosti drugih, pa i svoje vlastite slabosti: osjetiti se praćeni tim Isusovim pogledom punim razumijevanja. Isusove oči bude nadu, vraćaju želju za životom. To su oči koje i u najvećem grešniku otkrivaju tračak ljubavi i vraćaju mu snagu za novi početak. Sjećate se onog pogleda oca iz prispodobe o izgubljenom sinu, koji izdaleka ugleda povratak svoga sina!”

Na kraju se kratko osvrnuo i na dolazak Isusa pred Heroda. Prema Lukinu izvještaju, taj je iznenadni susret Heroda jako obradovao, “„”ali Herod će ubrzo promijeniti raspoloženje. Zašto? Svi kraljevi toga vremena su u svojoj blizini imali kao savjetnike i pomagače vračare, mage, zvjezdoznance, jer su im trebali pomoći da odaberu ispravno rješenje uz svoju moć otkrivanja budućnosti. Tako je Herod u Isusu vidio izvanredno dobru priliku. Pomislio je sigurno da će se okoristiti tim Isusovim umijećem. Međutim, Herod ubrzo mijenja mišljenje. Isus mu ne odgovara niti jednu riječ. Isus je dobro poznavao Herodu opakost, jer upravo je on dao dopuštenje da se ubije Ivan Krstitelj. Stoga mu se Herod osvećuje, ponižava ga i izbacuje.”

Na pitanje “koja je poruka ovog susreta”, fra Ivan je odgovorio kako je to odgovor svima onima koji u Isusu vide lagani put do zadobivanja i ishođenja brzih i sebičnih molitava i čuda. “Takvi će doživjeti i opet Isusovu TIŠINU, nikakav odgovor od Isusa. Jer, Isus nije obećao lagodan život na ovome svijetu, život ispunjen čudima. Kršćanstvo je prijedlog životnoga puta, koji, ako se prihvati s vjerom, oblikuje ili stvara ‘Novog čovjeka’. To je poruka ljubavi, sebedarja, a ne prostor gdje se ispunjaju čuda. Čuda ne čini Bog na naš poziv, moljakanje i traženje, nego naša vjera, onda kada prihvatimo evanđelje, događaju se čuda u našem životu i u ovome svijetu.”

Marija Belošević